LEČENJE TUBERKULOZE
Tuberkuloza
je zarazna bolest koju u većini slučajeva prouzrokuje Mycobacterium
tuberculosis. Bolest najčešće napada respiratorni sistem, prije svega
pluća ( u preko 80 % slučajeva), mada može zahvatiti i druge organe. Vanplućna
tuberkuloza najčešće zahvata pleuru, limfne čvorove, kičmu, zglobove,
genito urinarni trakt i nervni sistem.
Tuberkuloza, kao najčešća zarazna bolest na svijetu, još uvek
predstavlja jedan od vodećih epidemioloških problema..
EPIDEMIOLOGIJA
Tuberkuloza je trenutno sedmi vodeći uzrok smrti u svijetu.
Više od dve milijarde ljudi, ili trećina ukupne svjetske populacije, zaražena
je bacilom tuberkuloze, pokazali su najnoviji podaci Svetske zdravstvene
organizacije.
Stručnjaci ukazuju da se bacilom tuberkuloze zarazi 1% svjetske populacije
godišnje, a od tuberkuloze se godišnje razboli 8 do 10 miliona ljudi,
a umre oko 3 miliona.
Prosječna svjetska incidencija je od oko 160/100.000 stanovnika (podatak
za 2006.godinu). Incidencija se prema regijama značajno razlikuje, u zapadnoeuropskim
zemljama ona je manja od 10/100.000 i ne predstavlja epidemiološki problem.
U područjima Afrike i jugoistočne Azije, gdje je najviše oboljelih, incidencija
je 100-250/100.000, ponegdje i preko 350/100.000 stanovnika.
Bolest pogađa uglavnom stanovništvo siromašnih i nerazvijenih zemalja.
Međutim broj oboljelih raste i u razvijenim zemljam i to zbog pojave HIV-i
nfekcije i velikog migriranja stanovništva.
U zemljama u razvoju tuberkuloza je odgovorna za 26 % smrtnih ishoda odraslih
koji su se mogli spriječiti, a postaje vodećim uzrokom smrtnosti među
HIV pozitivnim osobama.
IZVOR ZARAZE
Najčešći izvor zaraze bacilima tuberkuloze je čovek. Bolest se prenosi
sa osoba sa tuberkulozom pluća ili grkljana kapljičnim putem, obično pri
kašljanju ili kihanju. Zarazni su samo oni bolesnici sa plućnom TBC sa
sputum Bk+ nalazom . Smatra se da jedan zaraženi pojedinac (sputum BK
+) u toku godine dana može da zarazi 8-10 osoba .
INKUBACIJSKI PERIOD
Inkubacijski period, od infekcije do primjetne primarne lezije iznosi
4-12 nedelja. Latentna infekcija može da traje doživotno.
KLINIČKA SLIKA
U više od 90 % slučajeva inicijalna infekcija prolazi neprimjećeno. 4-8
nedelja nakon kontakta sa bakterijom pojavljuje se tuberkulinska preosjetljivost
koju je miguće dokazati tuberkulinskim testom.Ovo najčešće prolazi bez
kliničkih simptoma iako se neki ljudi osjećaju lošije, uz prolazan febrilitet.
U najvećem broju slučajeva infekcija se prenosi respiratornim putem.
Plućne lezije obično zacijele bez rezidualnih promjena ili uz kalcifikacije
u plućnom parenhimu ili traheobronhalnim limfnim čvorovima. Više od 90%
inficiranih osoba prelazi u latentnu fazu, uz doživotni rizik od reaktivacije.
U 5-10% zdravih ljudi, te u oko 50 % bolesnika sa uznapredovalom HIV infekcijom,
inicijalna infekcija može progredirati u plućnu tuberkulozu ili limfno-hematogenim
širenjem uzrokovati milijarni, meningealni ili neki drugi oblik vanplućne
TBC.
Kliničke manifestacije tuberkuloze imaju širok raspon simptoma: s jedne
strane bolesnik može biti potpuno bez simptoma, s malim infiltratom koji
se nađe na radiogramu pluća i pozitivnim tuberkulinskim testom, a na drugoj
strani je bolesnik s izraženim opštim i respiratornim simptomima, opsežnim
radiološkim nalazom i sputum BK +(poz.) nalazom.
Opšti simptomi
Opšti simptomi najčešće su povišena temperatura u poslijepodnevnim satima
(bolesnik je subfebrilan ili febrilan), pojačano znojenje (naročito noćno),
gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini i opšta slabost, umor, smanjen
libido i bezvoljnost. Uz to može biti izražena glavobolja i bolovi u mišićima,
što sve podsjeća na simptome gripe, pa je uvijek potreban oprez u bolesnika
kojima ovakvi simptomi traju duže od nedelju dana.
Specifični simptomi
Specifični simptomi u tuberkulozi pluća najčešće su kašalj, pojačano iskašljavanje,
hemoptize, bol u grudima i nedostatak zraka (dispneja). Kašalj je rani
simptom bolesti, često praćen pojačanim iskašljavanjem gnojnog iskašljaja.
Primjese krvi u iskašljaju, kao i masivno iskašljavanje krvi ozbiljan
su znak. Bol u grudima najčešće je posljedica zahvaćanja pleure, obično
je oštra i pojačava se pri dubljem udahu. Nedostatak zraka (dispneja)
je znak vrlo proširene bolesti, ili je posljedica komplikacije razvoja
pneumotoraksa ili većeg pleuralnog izljeva.
DIJAGNOSTIKA TUBERKULOZE
Nalaz acidorezistenih bacila u iskašljaju snažan je indikator tuberkuloze,
ali za definitivnu dijagnozu potrebna je kultivacija bacila. U bolesnika
koji ne mogu dati iskašljaj, korisna je fiberbronhoskopija pri čemu se
mogu vidjeti hiperemična područja sluznice kao i ulceracije na sluznici
i stenoze bronha. Materijal za pretragu pri bronhoskopiji dobije se putem
kateter aspirata, bronhoalveolarnim ispiranjem, četkanjem sluznice bronha
uzimanjem biopsije za patohistološku pretragu.
Radiološka dijagnostika važan je segment dijagnostičkog postupka u tuberkulozi
.
Konačna potvrda i dijagnoza tuberkuloze zasniva se na pozitivnoj kultivaciji
mikobakterija tuberkuloze.
Strategija Svetske Zdravstvene Organizacije za borbu protiv tuberkuloze
Sva ova upozorenja uz alarmantne podatke na globalnoj razini danas su
promijenila situaciju. Svjetska zdravstvena organizacija stvorila je strategiju
za borbu protiv tuberkuloze, koju je nazvala DOTS (Directy Observed Therapy
Short course). Iako u imenu te strategije dominira izravno nadzirano kratkotrajno
liječenje TB, taj element predstavlja samo jedan od pet nužnih elemenata
DOTS. Prvi je element politička potpora programu (što naravno omogućuje
dostatno financiranje programa za sprječavanje, suzbijanje i liječenje
TB), drugi je element omogućiti kvalitetnu mikrobiološku analizu iskašljaja,
tek treći element je već spomenuto izravno nadzirano kratkotrajno liječenje
TB, četvrti je neprekidno snabdijevanje tržišta lijekovima antituberkuloticima,
a peti je element sistem praćenja tuberkuloze i izvještavanje koji omogućuje
procjenu ishoda liječenja i uspjeha Nacionalnih programa za suzbijanje
i sprječavanje tuberkuloze.
DOTS strategija omogućava najbolji način borbe protiv tuberkuloze danas.
LIJEČENJE TUBERKULOZE
Tradicionalno se tuberkuloza liječila mirovanjem u sanatorijumima uz izolaciju
u prirodi. Razvojem učinkovitih antituberkuloznih lijekova , napušta se
liječenje u sanatorijumima, a pacijenti se liječe u bolničkim uslovima,
dok su zarazni a zatim se prelazi na kućno liječenje.
Hemoterapija predstavlja osnovu liječenja tuberkuloze. Ona je ujedino
i jedini način da se spriječi širenje mikroorganizama tuberkuloze. Adekvatna
hemoterapija zahtijeva sledeće:
- pravilnu kombinaciju antituberkuloznih lijekova, da bi se spriječilo
razvijanje rezistencije na te lijekove,
- propisanih u pravilnoj dozi,
- koju pacijent redovno uzima,
- u dovoljno dugom periodu kako bi se spriječio recidiv bolesti nakon
završenog liječenja.
Liječenje se mora omogućiti svakom bolesniku kod kojeg se utvrdi tuberkuloza
i ono mora biti besplatno. Liječenje treba uvijek započeti što je moguće
prije nakon dobijanja dva laboratorijska izvještaja koja pokazuju pozitivan
nalaz razmaza ili u slučaju da je pacijent teško bolestan, a klinički
veoma sumnjiv na tuberkulozu.
Ciljevi liječenja tuberkuloze su :
- izliječiti pacijenta od tuberkuloze,
- spriječiti smrt od aktivne tuberkuloze ili njenih kasnih efekata,
- spriječiti recidiv/relaps,
- smanjiti širenje bolesti,
- prevencija nastanka bacila rezistentnih na lijekove
ANTITUBERKULOTICI
Antituberkulozne lijekove dijelimo na esencijalne i rezervne
antituberkulotike.
Esencijalne antituberkulotike (ATL) čini šest lijekova:
izoniazid (H), rifampicin (R), pirazinamid
(Z), etambutol (E), streptomicin (S) i tioacetazon
(T).
U rezervne antituberkulotike ubrajamo devet lijekova:
etionamid (Et), protionamid (Pt), kanamicin
(Km), amikacin (Am), kapreomicin (Cm), cikloserin
(Cs), paraaminosalicilna kiselina (PAS), ciprofloksacin
(Cx) i ofloksacin (O).
IZONIAZID
Izoniazid (H) je temeljni antituberkulotik za sve protokole koji se
danas preporučuju za liječenje TBC, i u inicijalnoj i u stabilizacijskoj
fazi. Djeluje izrazito baktericidno na bacile tuberkuloze koji se umnožavaju.
Metabolizira se u jetri, obilno se izlučuje urinom unutar 24 sata kao
inaktivni metabolit.
Postoji rizik od periferne neuropatije, osobito u pothranjenih osoba,
dijabetičara i alkoholičara, koji se spriječava dodatkom B vitamina piridoksina
10 mg dnevno.
U početku liječenja često dolazi do prolaznog naglog porasta jetrenih
transaminaza, bez kliničkog značaja, koje obično spontano prolazi tokom
daljeg liječenja. Medikamentozni hepatitis nije čest, ali je ozbiljna
nuspojava, koja se poboljšava momentalnim prestankom uzimanja izoniazida.
Izoniazid najrjeđe uzrokuje alergijske reakcije među ATL prvog reda.
Preporučena dnevna doza je 5 mg/kg TT (4-6 mg/kg), kada se lijek aplicira
tri puta nedeljno daje se u dozi od 10 mg/kg.
RIFAMPICIN
Rifampicin (R) je do danas najjači poznati baktericidni antituberkulotik,
koji djeluje sterilizirajuće na bacile TBC smještene i intracelularno
i ekstracelularno
Rifampicin se metabolizira u jetri deacetilacijom i izlučuje se stolicom.
Inducira jetrene enzime, zbog toga ima interakcije s raznim lijekovima
koji se također metaboliziraju u jetri, te treba povisiti dozu tih lijekova
. U početku liječenja često dolazi do prolaznog porasta bilirubina i jetrenih
transaminaza, bez kliničkog značaja. Moguć je, ali rijedak, medikamentozni
hepatitis. Zato je važno držati se preporučenih doza ATL, što za rifampicin
iznosi ne više od 600 mg dnevno.
Rifampicin treba uzeti 30 minuta prije jela, jer hrana ometa resopciju
lijeka. Ovo ometanje zbog jela nužno ne mora imati klinički značaj, te
ukoliko bolesnik ima gastrointestinalne nuspojave, može mu se dozvoliti
da lijek uzima s hranom.
Rifampicin boji sve tjelesne izlučevine u crveno, na što treba upozoriti
bolesnike. Osobito se naglašava da mokraća postaje crvena, ali treba upozoriti
da crvene postaju i pljuvačka, sputum i suze, zbog čega se meka kontaktna
sočiva mogu nepovratno obojiti.
Preporučena dnevna doza je 10 mg/kg (8-12 mg/kg) dnevno, u liječenju
tuberkuloze ne više od ukupno 600 mg/dnevno. Lijek se može aplicirati
dva puta ili tri puta sedmično, uvijek u dozi od 600 mg.
PIRAZINAMID
Pirazinamid (Z) je najnoviji lijek u terapiji TBC, koji se počeo koristiti
polovinom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Omogućio je skraćenje trajanja
liječenja TBC i umanjio rizik od relapsa. Ima snažni sterilizirajući učinak
na intracelularne bacile TBC (osobito smještene u kiseloj sredini makrofaga),
kao i u području akutne inflamacije, jer je za djelovanje pirazinamida
potreban upravo kiseli okoliš. Stoga je pirazinamid vrlo učinkovit u prva
dva mjeseca liječenja, u inicijalnoj fazi, dok su prisutne akutne upalne
promjene. Pirazinamid se NIKAD ne daje u stabilizacijskoj fazi liječenja,
ni u jednoj kombinaciji.
Metabolizira se u jetri, obilno se izlučuje u mokraći. Inhibira renalnu
tubularnu sekreciju, stoga raste mokraćna kiselina u plazmi, koja je najčešće
asimptomatska i ne treba je liječiti. Ako se pojavi artralgija, najčešća
je u ramenu, dobro odgovara na obične analgetike, osobito acetilsalicilnu
kiselinu. Dobar način rješenja visoke urikemije i artralgije je intermitentno
davanje pirazinamida. Kad se razvije giht, ponekad zahtjeva liječenje
alopurinolom.
Diabetes mellitus treba pojačano kontrolisati, budući da vrijednosti šećera
u krvi uz terapiju pirazinamidom postaju labilne.
Pirazinamid ima najjače hepatotoksično djelovanje među ATL, te se nakon
hepatitisa ne preporučuje ponovna terapija TBC koja u protokolu uključuje
pirazinamid.
Preporučena dnevna doza je 25 mg/kg (20-30 mg/kg) dnevno, ako se daje
tri puta nedeljno doza treba biti 35 mg/kg .
ETAMBUTOL
Etambutol (E) se daje u kombinaciji s drugim ATL da bi se spriječila
pojava rezistentnih bacila. Metabolizira se preko bubrega, izlučuje se
putem urina neporomijenjen ili kao inaktivni jetreni metabolit, a oko
20% nepromijenjenog lijeka se izlučuje stolicom. Kontraindiciran je u
je u osoba s optičkim neuritisom i uz klirens kreatinina manji od 50 ml/minuti,
dok je relativna kontraindikacija trudnoća. Ukoliko se jave smetnje vida
ili problem sa raspoznavanjem boja, lijek treba odmah prekinuti, jer su
rane promjene reverzibilne, a ukoliko se nastavlja uzimanje lijeka, može
nastati sljepoća. Preporučena dnevna doza je 15 mg/kg TT (15-20 mg/kg),
kada se lijek aplicira tri puta nedeljno daje se u dozi od 30 mg/kg (25-35
mg/kg).
STREPTOMICIN
Streptomicin (S) je jedini antituberkulotik na našem tržištu pripremljen
u obliku za parenteralnu primjenu. Streptomicin se ne apsorbira iz gastrointestinalnog
trakta, ali se nakon intramuskularne aplikacije brzo i ravnomjerno raspoređuje
u svim tkivima, postižući baktericidnu koncentraciju u svim tkivima, uključujući
tuberkulozne kavitacije.
Metabolizira se u bubrezima i izlučuje nepromijenjen u urinu.
Kontraindiciran je u bolesnika s miastenijom gravis, s oštećenjem slušnog
živca, u trudnoći, te kao i svi ostali lijekovi, u osoba s dokazanom preosjetljivošću
na taj lijek.
U djece primjenu streptomicina treba izbjegavati zbog mogućeg ireverzibilnog
oštećenja slušnog živca, kao i zbog toga što su injekcije bolne.
U osoba s oštećenjem bubrežne funkcije, ako je nužno, streptomicin se
može davati uz strogu kontrolu bubrežne funkcije i uz praćenje koncentracije
streptomicina u plazmi, koja neposredno prije slijedeće injekcije ne smije
prijeći 4 µg/ml. Prema koncentraciji streptomicina u plazmi treba prilagoditi
dozu lijeka, budući da postoji toksični učinak zavisan o dozi.
Preporučena dnevna doza je 15 mg/kg (12-18 mg/kg) dnevno. Osobe starije
od 60 godina ne toleriraju doze više od 500-750 mg dnevno.
TIOACETAZON
Tioacetazon (T) je bakteriostatski lijek protiv M .tuberculosis. Zajedno
s izoniazidom ima izrazito nisku cijenu koštanja, te se često daje kao
fiksna kombinacija lijekova, upravo izoniazid i tiacetazon, s funkcijom
prevencije pojave bacila rezistentnih na izonijazid i poboljšanja suradljivosti
bolesnika . Vrlo je toksičan lijek, koji može davati jake toksične reakcije,
osobito česte u osoba inficiranih HIV-om. Stoga SZO ne preporuča njegovo
korištenje, osim u u stabilizacijskoj fazi liječenja zajedno s izoniazidom
u područjima niske prevalencije inficiranosti s HIV-om, ako financijske
okolnosti u zemlji ograničavaju uporabu etambutola. Često izaziva reakcije
preosjetljivosti s kožnim osipom. Nije prisutan na našem tržištu.
LITERATURA
1. Vodič za tuberkulozu, Ministarstvo zdravstva kantona Sarajevo, Sarajevo
2005.god.
2. Treatment of tuberculosis:Guidelines for national programmes, third
edition, World Health Organization – Geneva 2003
3. Treatment of tuberculosis : Guidelines, fourth edition, World Health
Organization,2009
4. Klinička farmacija i terapija, V. Božikov, V. Bačić- Vrca, Školska
knjiga, Zagreb 2004.
5. Liječenje tuberkuloze : Uputstva za nacionalne programe, drugo izdanje,
WHO, kancelarija Banja Luka,1997.god.
6. Vodič za liječenje tuberkuloze za zemlje sa nisjim nacionalnim dohotkom,
Međunarodno udruženje za borbu protiv tuberkuloze I plućnih bolesti,
1996.god.
7. Interna medicina, Dragoljub Manojlović, Zavod za udžbenike I nastavna
sredstva , Beograd,2000.god.
8. www.medscape.com
9. http://plivamed.net/
10. http://www.who.int/topics/tuberculosis/en/
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|