LEČENJE TUBERKULOZE

Tuberkuloza je zarazna bolest koju u većini slučajeva prouzrokuje Mycobacterium tuberculosis. Bolest najčešće napada respiratorni sistem, prije svega pluća ( u preko 80 % slučajeva), mada može zahvatiti i druge organe. Vanplućna tuberkuloza najčešće zahvata pleuru, limfne čvorove, kičmu, zglobove, genito urinarni trakt i nervni sistem.
Tuberkuloza, kao najčešća zarazna bolest na svijetu, još uvek predstavlja jedan od vodećih epidemioloških problema..

EPIDEMIOLOGIJA

Tuberkuloza je trenutno sedmi vodeći uzrok smrti u svijetu.
Više od dve milijarde ljudi, ili trećina ukupne svjetske populacije, zaražena je bacilom tuberkuloze, pokazali su najnoviji podaci Svetske zdravstvene organizacije.
Stručnjaci ukazuju da se bacilom tuberkuloze zarazi 1% svjetske populacije godišnje, a od tuberkuloze se godišnje razboli 8 do 10 miliona ljudi, a umre oko 3 miliona.
Prosječna svjetska incidencija je od oko 160/100.000 stanovnika (podatak za 2006.godinu). Incidencija se prema regijama značajno razlikuje, u zapadnoeuropskim zemljama ona je manja od 10/100.000 i ne predstavlja epidemiološki problem. U područjima Afrike i jugoistočne Azije, gdje je najviše oboljelih, incidencija je 100-250/100.000, ponegdje i preko 350/100.000 stanovnika.
Bolest pogađa uglavnom stanovništvo siromašnih i nerazvijenih zemalja. Međutim broj oboljelih raste i u razvijenim zemljam i to zbog pojave HIV-i nfekcije i velikog migriranja stanovništva.
U zemljama u razvoju tuberkuloza je odgovorna za 26 % smrtnih ishoda odraslih koji su se mogli spriječiti, a postaje vodećim uzrokom smrtnosti među HIV pozitivnim osobama.

IZVOR ZARAZE

Najčešći izvor zaraze bacilima tuberkuloze je čovek. Bolest se prenosi sa osoba sa tuberkulozom pluća ili grkljana kapljičnim putem, obično pri kašljanju ili kihanju. Zarazni su samo oni bolesnici sa plućnom TBC sa sputum Bk+ nalazom . Smatra se da jedan zaraženi pojedinac (sputum BK +) u toku godine dana može da zarazi 8-10 osoba .

INKUBACIJSKI PERIOD

Inkubacijski period, od infekcije do primjetne primarne lezije iznosi 4-12 nedelja. Latentna infekcija može da traje doživotno.

KLINIČKA SLIKA

U više od 90 % slučajeva inicijalna infekcija prolazi neprimjećeno. 4-8 nedelja nakon kontakta sa bakterijom pojavljuje se tuberkulinska preosjetljivost koju je miguće dokazati tuberkulinskim testom.Ovo najčešće prolazi bez kliničkih simptoma iako se neki ljudi osjećaju lošije, uz prolazan febrilitet.

U najvećem broju slučajeva infekcija se prenosi respiratornim putem. Plućne lezije obično zacijele bez rezidualnih promjena ili uz kalcifikacije u plućnom parenhimu ili traheobronhalnim limfnim čvorovima. Više od 90% inficiranih osoba prelazi u latentnu fazu, uz doživotni rizik od reaktivacije. U 5-10% zdravih ljudi, te u oko 50 % bolesnika sa uznapredovalom HIV infekcijom, inicijalna infekcija može progredirati u plućnu tuberkulozu ili limfno-hematogenim širenjem uzrokovati milijarni, meningealni ili neki drugi oblik vanplućne TBC.

Kliničke manifestacije tuberkuloze imaju širok raspon simptoma: s jedne strane bolesnik može biti potpuno bez simptoma, s malim infiltratom koji se nađe na radiogramu pluća i pozitivnim tuberkulinskim testom, a na drugoj strani je bolesnik s izraženim opštim i respiratornim simptomima, opsežnim radiološkim nalazom i sputum BK +(poz.) nalazom.

Opšti simptomi

Opšti simptomi najčešće su povišena temperatura u poslijepodnevnim satima (bolesnik je subfebrilan ili febrilan), pojačano znojenje (naročito noćno), gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini i opšta slabost, umor, smanjen libido i bezvoljnost. Uz to može biti izražena glavobolja i bolovi u mišićima, što sve podsjeća na simptome gripe, pa je uvijek potreban oprez u bolesnika kojima ovakvi simptomi traju duže od nedelju dana.

Specifični simptomi

Specifični simptomi u tuberkulozi pluća najčešće su kašalj, pojačano iskašljavanje, hemoptize, bol u grudima i nedostatak zraka (dispneja). Kašalj je rani simptom bolesti, često praćen pojačanim iskašljavanjem gnojnog iskašljaja. Primjese krvi u iskašljaju, kao i masivno iskašljavanje krvi ozbiljan su znak. Bol u grudima najčešće je posljedica zahvaćanja pleure, obično je oštra i pojačava se pri dubljem udahu. Nedostatak zraka (dispneja) je znak vrlo proširene bolesti, ili je posljedica komplikacije razvoja pneumotoraksa ili većeg pleuralnog izljeva.

DIJAGNOSTIKA TUBERKULOZE

Nalaz acidorezistenih bacila u iskašljaju snažan je indikator tuberkuloze, ali za definitivnu dijagnozu potrebna je kultivacija bacila. U bolesnika koji ne mogu dati iskašljaj, korisna je fiberbronhoskopija pri čemu se mogu vidjeti hiperemična područja sluznice kao i ulceracije na sluznici i stenoze bronha. Materijal za pretragu pri bronhoskopiji dobije se putem kateter aspirata, bronhoalveolarnim ispiranjem, četkanjem sluznice bronha uzimanjem biopsije za patohistološku pretragu.

Radiološka dijagnostika važan je segment dijagnostičkog postupka u tuberkulozi .

Konačna potvrda i dijagnoza tuberkuloze zasniva se na pozitivnoj kultivaciji mikobakterija tuberkuloze.

Strategija Svetske Zdravstvene Organizacije za borbu protiv tuberkuloze

Sva ova upozorenja uz alarmantne podatke na globalnoj razini danas su promijenila situaciju. Svjetska zdravstvena organizacija stvorila je strategiju za borbu protiv tuberkuloze, koju je nazvala DOTS (Directy Observed Therapy Short course). Iako u imenu te strategije dominira izravno nadzirano kratkotrajno liječenje TB, taj element predstavlja samo jedan od pet nužnih elemenata DOTS. Prvi je element politička potpora programu (što naravno omogućuje dostatno financiranje programa za sprječavanje, suzbijanje i liječenje TB), drugi je element omogućiti kvalitetnu mikrobiološku analizu iskašljaja, tek treći element je već spomenuto izravno nadzirano kratkotrajno liječenje TB, četvrti je neprekidno snabdijevanje tržišta lijekovima antituberkuloticima, a peti je element sistem praćenja tuberkuloze i izvještavanje koji omogućuje procjenu ishoda liječenja i uspjeha Nacionalnih programa za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze.
DOTS strategija omogućava najbolji način borbe protiv tuberkuloze danas.

LIJEČENJE TUBERKULOZE

Tradicionalno se tuberkuloza liječila mirovanjem u sanatorijumima uz izolaciju u prirodi. Razvojem učinkovitih antituberkuloznih lijekova , napušta se liječenje u sanatorijumima, a pacijenti se liječe u bolničkim uslovima, dok su zarazni a zatim se prelazi na kućno liječenje.

Hemoterapija predstavlja osnovu liječenja tuberkuloze. Ona je ujedino i jedini način da se spriječi širenje mikroorganizama tuberkuloze. Adekvatna hemoterapija zahtijeva sledeće:
- pravilnu kombinaciju antituberkuloznih lijekova, da bi se spriječilo razvijanje rezistencije na te lijekove,
- propisanih u pravilnoj dozi,
- koju pacijent redovno uzima,
- u dovoljno dugom periodu kako bi se spriječio recidiv bolesti nakon završenog liječenja.

Liječenje se mora omogućiti svakom bolesniku kod kojeg se utvrdi tuberkuloza i ono mora biti besplatno. Liječenje treba uvijek započeti što je moguće prije nakon dobijanja dva laboratorijska izvještaja koja pokazuju pozitivan nalaz razmaza ili u slučaju da je pacijent teško bolestan, a klinički veoma sumnjiv na tuberkulozu.

Ciljevi liječenja tuberkuloze su :

- izliječiti pacijenta od tuberkuloze,
- spriječiti smrt od aktivne tuberkuloze ili njenih kasnih efekata,
- spriječiti recidiv/relaps,
- smanjiti širenje bolesti,
- prevencija nastanka bacila rezistentnih na lijekove

ANTITUBERKULOTICI

Antituberkulozne lijekove dijelimo na esencijalne i rezervne antituberkulotike.
Esencijalne antituberkulotike (ATL) čini šest lijekova:
izoniazid (H), rifampicin (R), pirazinamid (Z), etambutol (E), streptomicin (S) i tioacetazon (T).

U rezervne antituberkulotike ubrajamo devet lijekova:
etionamid (Et), protionamid (Pt), kanamicin (Km), amikacin (Am), kapreomicin (Cm), cikloserin (Cs), paraaminosalicilna kiselina (PAS), ciprofloksacin (Cx) i ofloksacin (O).

IZONIAZID

Izoniazid (H) je temeljni antituberkulotik za sve protokole koji se danas preporučuju za liječenje TBC, i u inicijalnoj i u stabilizacijskoj fazi. Djeluje izrazito baktericidno na bacile tuberkuloze koji se umnožavaju.

Metabolizira se u jetri, obilno se izlučuje urinom unutar 24 sata kao inaktivni metabolit.
Postoji rizik od periferne neuropatije, osobito u pothranjenih osoba, dijabetičara i alkoholičara, koji se spriječava dodatkom B vitamina piridoksina 10 mg dnevno.

U početku liječenja često dolazi do prolaznog naglog porasta jetrenih transaminaza, bez kliničkog značaja, koje obično spontano prolazi tokom daljeg liječenja. Medikamentozni hepatitis nije čest, ali je ozbiljna nuspojava, koja se poboljšava momentalnim prestankom uzimanja izoniazida.

Izoniazid najrjeđe uzrokuje alergijske reakcije među ATL prvog reda.

Preporučena dnevna doza je 5 mg/kg TT (4-6 mg/kg), kada se lijek aplicira tri puta nedeljno daje se u dozi od 10 mg/kg.

RIFAMPICIN

Rifampicin (R) je do danas najjači poznati baktericidni antituberkulotik, koji djeluje sterilizirajuće na bacile TBC smještene i intracelularno i ekstracelularno

Rifampicin se metabolizira u jetri deacetilacijom i izlučuje se stolicom. Inducira jetrene enzime, zbog toga ima interakcije s raznim lijekovima koji se također metaboliziraju u jetri, te treba povisiti dozu tih lijekova . U početku liječenja često dolazi do prolaznog porasta bilirubina i jetrenih transaminaza, bez kliničkog značaja. Moguć je, ali rijedak, medikamentozni hepatitis. Zato je važno držati se preporučenih doza ATL, što za rifampicin iznosi ne više od 600 mg dnevno.

Rifampicin treba uzeti 30 minuta prije jela, jer hrana ometa resopciju lijeka. Ovo ometanje zbog jela nužno ne mora imati klinički značaj, te ukoliko bolesnik ima gastrointestinalne nuspojave, može mu se dozvoliti da lijek uzima s hranom.

Rifampicin boji sve tjelesne izlučevine u crveno, na što treba upozoriti bolesnike. Osobito se naglašava da mokraća postaje crvena, ali treba upozoriti da crvene postaju i pljuvačka, sputum i suze, zbog čega se meka kontaktna sočiva mogu nepovratno obojiti.

Preporučena dnevna doza je 10 mg/kg (8-12 mg/kg) dnevno, u liječenju tuberkuloze ne više od ukupno 600 mg/dnevno. Lijek se može aplicirati dva puta ili tri puta sedmično, uvijek u dozi od 600 mg.

PIRAZINAMID

Pirazinamid (Z) je najnoviji lijek u terapiji TBC, koji se počeo koristiti polovinom sedamdesetih godina 20. stoljeća. Omogućio je skraćenje trajanja liječenja TBC i umanjio rizik od relapsa. Ima snažni sterilizirajući učinak na intracelularne bacile TBC (osobito smještene u kiseloj sredini makrofaga), kao i u području akutne inflamacije, jer je za djelovanje pirazinamida potreban upravo kiseli okoliš. Stoga je pirazinamid vrlo učinkovit u prva dva mjeseca liječenja, u inicijalnoj fazi, dok su prisutne akutne upalne promjene. Pirazinamid se NIKAD ne daje u stabilizacijskoj fazi liječenja, ni u jednoj kombinaciji.
Metabolizira se u jetri, obilno se izlučuje u mokraći. Inhibira renalnu tubularnu sekreciju, stoga raste mokraćna kiselina u plazmi, koja je najčešće asimptomatska i ne treba je liječiti. Ako se pojavi artralgija, najčešća je u ramenu, dobro odgovara na obične analgetike, osobito acetilsalicilnu kiselinu. Dobar način rješenja visoke urikemije i artralgije je intermitentno davanje pirazinamida. Kad se razvije giht, ponekad zahtjeva liječenje alopurinolom.
Diabetes mellitus treba pojačano kontrolisati, budući da vrijednosti šećera u krvi uz terapiju pirazinamidom postaju labilne.
Pirazinamid ima najjače hepatotoksično djelovanje među ATL, te se nakon hepatitisa ne preporučuje ponovna terapija TBC koja u protokolu uključuje pirazinamid.
Preporučena dnevna doza je 25 mg/kg (20-30 mg/kg) dnevno, ako se daje tri puta nedeljno doza treba biti 35 mg/kg .

ETAMBUTOL

Etambutol (E) se daje u kombinaciji s drugim ATL da bi se spriječila pojava rezistentnih bacila. Metabolizira se preko bubrega, izlučuje se putem urina neporomijenjen ili kao inaktivni jetreni metabolit, a oko 20% nepromijenjenog lijeka se izlučuje stolicom. Kontraindiciran je u je u osoba s optičkim neuritisom i uz klirens kreatinina manji od 50 ml/minuti, dok je relativna kontraindikacija trudnoća. Ukoliko se jave smetnje vida ili problem sa raspoznavanjem boja, lijek treba odmah prekinuti, jer su rane promjene reverzibilne, a ukoliko se nastavlja uzimanje lijeka, može nastati sljepoća. Preporučena dnevna doza je 15 mg/kg TT (15-20 mg/kg), kada se lijek aplicira tri puta nedeljno daje se u dozi od 30 mg/kg (25-35 mg/kg).

STREPTOMICIN

Kontraindiciran je u bolesnika s miastenijom gravis, s oštećenjem slušnog živca, u trudnoći, te kao i svi ostali lijekovi, u osoba s dokazanom preosjetljivošću na taj lijek.

U djece primjenu streptomicina treba izbjegavati zbog mogućeg ireverzibilnog oštećenja slušnog živca, kao i zbog toga što su injekcije bolne.
U osoba s oštećenjem bubrežne funkcije, ako je nužno, streptomicin se može davati uz strogu kontrolu bubrežne funkcije i uz praćenje koncentracije streptomicina u plazmi, koja neposredno prije slijedeće injekcije ne smije prijeći 4 µg/ml. Prema koncentraciji streptomicina u plazmi treba prilagoditi dozu lijeka, budući da postoji toksični učinak zavisan o dozi.
Preporučena dnevna doza je 15 mg/kg (12-18 mg/kg) dnevno. Osobe starije od 60 godina ne toleriraju doze više od 500-750 mg dnevno.

TIOACETAZON

Tioacetazon (T) je bakteriostatski lijek protiv M .tuberculosis. Zajedno s izoniazidom ima izrazito nisku cijenu koštanja, te se često daje kao fiksna kombinacija lijekova, upravo izoniazid i tiacetazon, s funkcijom prevencije pojave bacila rezistentnih na izonijazid i poboljšanja suradljivosti bolesnika . Vrlo je toksičan lijek, koji može davati jake toksične reakcije, osobito česte u osoba inficiranih HIV-om. Stoga SZO ne preporuča njegovo korištenje, osim u u stabilizacijskoj fazi liječenja zajedno s izoniazidom u područjima niske prevalencije inficiranosti s HIV-om, ako financijske okolnosti u zemlji ograničavaju uporabu etambutola. Često izaziva reakcije preosjetljivosti s kožnim osipom. Nije prisutan na našem tržištu.

LITERATURA

1. Vodič za tuberkulozu, Ministarstvo zdravstva kantona Sarajevo, Sarajevo 2005.god.

2. Treatment of tuberculosis:Guidelines for national programmes, third edition, World Health Organization – Geneva 2003

3. Treatment of tuberculosis : Guidelines, fourth edition, World Health Organization,2009

4. Klinička farmacija i terapija, V. Božikov, V. Bačić- Vrca, Školska knjiga, Zagreb 2004.

5. Liječenje tuberkuloze : Uputstva za nacionalne programe, drugo izdanje, WHO, kancelarija Banja Luka,1997.god.

6. Vodič za liječenje tuberkuloze za zemlje sa nisjim nacionalnim dohotkom, Međunarodno udruženje za borbu protiv tuberkuloze I plućnih bolesti, 1996.god.

7. Interna medicina, Dragoljub Manojlović, Zavod za udžbenike I nastavna sredstva , Beograd,2000.god.

8. www.medscape.com

9. http://plivamed.net/

10. http://www.who.int/topics/tuberculosis/en/

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi