Poremecaj spavanja Primarni poremećaji spavanja čine jednu od 4 veće skupine poremećaja spavanja prema pretpostavljenoj etiologiji. Primarni poremećaji spavanja su oni poremećaji za koji nije odgovoran niti duševni poremećaj, niti opće zdravstveno stanje ili psihoaktivna tvar. Njihov pretpostavljani uzrok su endogene nenormalnosti u mehanizmima koji su odgovorni za započinjanje ili vremensko usklađivanje budnosti i spavanja, a često su komplicirani okolinskim čimbenicima. Oni se dijele na dizsomnije i parasomnije, a ovdje će biti obrađene samo dizsomnije. Prikazat ćemo dijagnostičke kriterije, obilježja, prevalencije te liječenje svakog poremećaja iz skupine dizsomnije da bi vidjeli koje su njihove karakteristike te kako se međusobno razlikuju.

2. DIZSOMNIJE

To su poremećaji započinjanja ili održavanja spavanja ili pretjerana pospanost, a obilježeni su smetnjama u količini, kvaliteti ili vremenskom rasporedu spavanja. Ova skupina poremećaja uključuje primarnu insomniju, primarnu hipersomniju, narkolepsiju, poremećaj spavanja vezan uz disanje, poremećaj cirkadijurnog ritma spavanja i dizsomniju, neodređenu.

2.1. Primarna insomnija (F51.0)

Dijagnostička obilježja primarne insomnije prema DSM-IV su: tuženje na teškoće započinjanja ili održavanja spavanja ili nedomarajuće spavanje koje traje barem mjesec dana (kriterij A) i uzrokuje klinički značajne smetnje ili manjkavosti u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima djelovanja (kriterij B). Smetnja spavanja ne javlja se isključivo tijekom drugog poremećaja spavanja (kriterij C) ili duševnog poremećaja (kriterij D) i ne nastaje kao neposredni fiziološki učinak psihoaktivne tvari ili općeg zdravstvenog stanja (kriterij E). Popratna obilježja ovog poremećaja su anksiozna zabrinutost zbog općeg zdravlja, a mogu biti prisutni i simptomi depresije te socijalni i radni problemi, razdražljivost i slaba koncentracija. Osobe s primarnom insomnijom mogu imati anamnezu duševnih poremećaja, pogotovo poremećaja raspoloženja ili anksioznih poremećaja. Primarna insomnija obično započinje u ranoj odrasloj ili srednjoj životnoj dobi, a obično je izazvana iznenadnim psihološkim, socijalnim ili zdravstvenim stresom. Pritužbe ljudi na nesanicu su češće s povećanjem dobi i među ženama. Stvarna stopa prevalencije primarne insomnije u općoj populaciju je nepoznata. U jednoj godini se oko 30-40 % odraslih osoba potuži na nesanicu, ali postotak onih čije smetnje spavanja zadovoljavaju kriterije za primarnu insomniju nije ispitan. U ustanovama specijaliziranim za poremećaje spavanja otprilike 15-20 % osoba s kroničnom nesanicom dobiva dijagnozu primarne insomnije.
Liječenje se sastoji od tehnika dekondicioniranja, transcendentalne meditacije, relaksacijskih postupaka, sedativa ili hipnotika.

2.2. Primarna hipersomnija (F51.1)

Dijagnostička obilježja prema DSM-IV su pretjerana pospanost koja se javlja zadnjih mjesec dana, a očituje se ili kao epizoda produženog spavanja ili kao epizode dnevnog spavanja, gotovo svaki dan (kriterij A). Pretjerana pospanost mora biti toliko jaka da uzrokuje smetnje u socijalnom, radnom ili drugom važnom području djelovanja (kriterij B). Ne javlja se tijekom drugog poremećaja spavanja (kriterij C) ili duševnog poremećaja (kriterij D) i ne nastaje kao posljedica neposrednog fiziološkog učinka psihoaktivne tvari ili općeg zdravstvenog stanja (kriterij E). Mnoge osobe s primarnom hipersomnijom imaju simptome depresije koji zadovoljavaju kriterije za veliki depresivni poremećaj te su pod povećanim rizikom za poremećaje vezane uz psihoaktivne tvari, pogotovo one koje pribjegavaju samoliječenju stimulansima. Primarna hipersomnija obično započinje između 15. i 30. godine. Stvarna prevalencija u općoj populaciji nije poznata, a oko 5-10 % osoba koje se javljaju za liječenje poremećaja spavanja s pritužbama na dnevnu pospanost, dijagnosticiraju se kao primarna hipersomnija. Liječi se davanjem stimulirajućih sredstava, poput amfetamina koji se daju ujutro i navečer.

2.3. Narkolepsija (G47.4)

Poremećaj koji je obilježen tetradom simptoma:
• prekomjerna dnevna pospanost: primarni simptom narkolepsije, ostali su pomoćni. Treba ju razlikovati od umora prema napadima neodoljive potrebe za spavanjem u razdoblju kraćem od 15 min. Napadi se moraju javljati svakodnevno najmanje 3 mj da bi se postavila dijagnoza.
• katalepsija: kratkotrajne (sek do minuta) epizode mišićne slabosti ili paralize koje su prisutne kod 70-80 % bolesnika s narkolepsijom. Može se očitovati djelomičnom gubitkom mišićnog tonusa (slabost, nerazumljiv govor, klecanje u koljenima, spuštena čeljust). Napadi mogu biti inicirani smijehom, srdžbom, sportskim aktivnostima, uzbuđenjem, snošajem, strahom ili sramoćenjem. Ako epizode kraće traju, ne dolazi do gubitka svijesti, a kad napad završi, bolesnik je potpuno normalan. Neki bolesnici kao pokušaj nadziranja emocija razvijaju zaravnjene emocije ili nedostatak njihova izražavanja.
• paraliza spavanja: djelomična ili potpuna paraliza pri prijelazu iz spavanja u budno stanje, a najčešće se javlja pri buđenju. Osoba je pri svijesti, ali se ne može pomaknuti.
Paraliza obično traje manje od 1 min. Vidljiva je kod 25-50 % opće populacije.
• hipnagogne halucinacije: iskustva slična snovima do kojih dolazi pri prijelazu iz budnog stanja u spavanje pri čemu je bolesnik svjestan okoline. Radi se slušnim halucinacijama ili iluzijama, a javlja se nekoliko godina nakon početka napada spavanja.

Narkolepsija se od drugih poremećaja s prekomjernom dnevnom pospanošću razlikuje po REM razdobljima na početku spavanja (REM unutar 10-15 min od početka spavanja). To se provjerava testom multiple latencije spavanja koji mjeri prekomjernu pospanost. Bolesniku se daje 5 dvadesetpetominutnih razdoblja svaka 2 sata. Pojavljivanje više od jednog REM razdoblja na početku spavanja smatra se dijagnostički važnim za narkolepsiju. Ono je karakteristično za više od 70 % bolesnika s narkolepsijom, te kod manje od 10 % bolesnika s drugim hipersomnijama.
Kod narkolepsije dolazi do povećane incidencije (pojavljivanja) drugih kliničkih nalaza poput: periodički pokreti nogu, apneja u spavanja (pretežno središnja), kratka latencija spavanja, problemi s pamćenjem, očni simptomi (zamagljenje vida, dvoslik, svjetlucanje pred očima) i depresija.
Narkolepsija obično započinje prije 15.-e godine, a sindrom se u potpunosti razvija u kasnoj adolescenciji ili u ranim 20-im. Kada se ovaj poremećaj jednom utvrdi, stanje je kronično i bez većih remisija, ali može postojati duže razdoblje između prvih simptoma (pretjerane pospanosti) i kasne pojave katalepsije. Prevalencija u populaciji odraslih iznosi 0.02-0.16 % s jednakim stopama kod muškaraca i žena.
U postavljanje dijagnoze idiopatske narkolepsije važna je prisutnost humanih limfocitnih antigena HLA-DR2.
Narkolepsija se može liječiti redovitim spavanjem, drijemanjem po danu te poduzimanjem mjera opreza i sigurnosti: pažljiva vožnja ili izbjegavanje kupovanja namještaja s oštrim rubovima. Kod dnevne pospanosti daju se stimulansi, poput propranolola, a za simptome vezane u REM triciklici i inhibitori monoaminooksidaze.

2.4. Poremećaj spavanja vezan uz disanje

Nastaje zbog smetnji disanja vezanih uz spavanje, a obilježen je isprekidanim spavanjem što dovodi do nesanice ili prekomjerne pospanosti. Postoje 3 tipa apneja u spavanju:

• Opstruktivna apneja:

Dolazi do prekida protoka zraka u prisutnosti kontinuiranih torakalnih pokreta disanja.
Glavni simptomi su glasno hrkanje s razdobljima apneje. Drugi simptomi su teške jutarnje glavobolje, jutarnja smetenost, depresija i anksioznost. Bolesnik obično nije svjestan apneja, a tijekom dana je prisutna pospanost s dugotrajnim i neodmarajućim napadima spavanja. Nalazi bolesnika uključuju hipertenziju, aritmije, zatajenje desne strane srca i periferne edeme, a bez liječenja se progresivno pogoršavaju. U težim slučajevima osoba ima preko 500 apneja tijekom noći, a svaka traje 10-20 sekundi. Liječenje se sastoji od kontinuirane nazalne primjene pozitivnog tlaka, uvulofaringopalatoplastike, smanjenja tjelesne težine, primjene protriptilina, a kod nenormalnosti u gornjim dišnim putovima primjenjuje se kirurška obrada.

• Središnja apneja u spavanju:

Nastaje zbog sekundarnog prekida zraka zbog nedostatka respiratornih pokreta i vrlo je rijetka. Liječi se mehaničkom ventilacijom ili kontinuiranom nazalnom primjenom pozitivnog tlaka.

• Središnja alveolarna hipoventilacija (miješana apneja)

Središnja apneja nakon koje slijedi opstruktivna faza. To je poremećaj ventilacije kod kojeg se nenormalnosti respiracije javljaju ili snažno pogoršavaju samo tijekom spavanja i kod kojih nema značajnih epizoda apneje. Smetnje ventilacije obilježene su neodgovarajućim vitalnim kapacitetom ili brzinom disanja tijekom spavanja. Može doći i do smrti tijekom spavanja. Liječi se nekim oblicima mehaničke ventilacije, npr. nazalnom ventilacijom.

2.5. Poremećaji cirkadijurnog ritma spavanja

To su razna stanja koja su obilježena nesuklađenošću između željenih i stvarnih razdoblja spavanja. Obilježene su prolaznim smetnjama vezanim uz promjenu vremenskih zona i rada u smjenama. Rješavaju se kako se tijelo prilagođava novom rasporedu spavanja i budnosti. Prilagodba vremena je lakša ako se vrijeme pomiče unazad nego ako se pomiče unaprijed. Ovi poremećaji uključuju : tip odgođene faze spavanja, tip nagle promjene vrmenske zone, tip rada u smjenama i neodređeni tip (npr. pomaka faze spavanja unaprijed). Kvaliteta spavanja je uglavnom normalna, ali vrijeme spavanja nije. Najučinkovitije liječenje je redovito raspoređena terapija jasnim svjetlom radi uspostave ciklusa spavanja, a uspješnija je kod prolaznih smetnji. Može se i uzimati melatonin, prirodni hormon kojeg izlučuje hipofiza, a koji dovodi do spavanja.

2.6. Dizsomnija, neodređena (NO)

U ovu skupinu ulaze:

• Noćni mioklonusi:

To su stereotipni pokreti nogama tijekom spavanja koji se periodično pojavljuju svakih 30 sekudi, a bolesnik ih nije svjestan. Glavni simptom je dnevna pospanost. Obilježeni su čestim buđenjima, neodmarajućim spavanjem. Najučestaliji su kod osoba starijih od 55 godina. Liječe se lijekovima klonazepam, L-dopa i opijatima.

• Sindrom nemirnih nogu:

Obilježen je neugodnim osjetom u nogama pri mirovanju koji nije ograničen na spavanje, ali može ometati uspavljivanje. Bolesnik može imati popratne mioklonuse. U liječenju se koriste benzodijazepini, a u težim slučajevima i L-dopa i opijati.

• Kleine-Levinov sindrom:

To je periodični poremećaj hipersomnolencije. Smatra se povratnim oblikom primarne hipersomnije, a dijagnosticira se ako postoje razdoblja pretjerane pospanosti koja traju barem 3 dana i javljaju se nekoliko puta godišnje unutar najmanje 2 godine. Bolesnik se budi jedino da bi jeo, a nakon napada nastupa amnezija. Popraćen je hiperseksualnošću i jakim neprijateljstvom. Započinje tijekom adolescencije, ali se obično povlači tijekom srednje životne dobi. Obično pogađa mlađe muškarce koji pretjerano spavaju tijekom nekoliko tjedana. Može se spontano oporaviti nakon nekoliko godina. Liječi se davanjem stimulansa, litija i korištenjem preventivnih mjera za druge simptome.

• Sindrom vezan uz mjesečnicu

Kod nekih žena se tijekom ili kratko prije početka mjesečnice javljaju intemitentne teške hipersomnije, promijenjeno ponašanje i pohlepno uzimanje hrane.

• Nedovoljno spavanje

Obilježena je pritužbama na dnevnu pospanost, razdražljivost, nesposobnost koncentriranja i oštećenu prosudbu kod osobe koja opetovano ne spava dovoljno da bi se zadržala u budnom stanju.

• Opijenost spavanjem

Nesposobnost postizanja potpune budnosti u određenom razdoblju nakon buđenja. Najčešće dolazi zajedno s apnejom u spavanju ili nakon duže deprivacije od spavanja. U liječenju se koriste stumulansi koji imaju ograničenu vrijednost, inače nema specifičnog liječenja.

LITERATURA

1. Američka psihijatrijska udruga (1998). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

2. Kaplan, H. J. i Sadock, B. J. (1998). Priručnik kliničke psihijatrije. Jastrebarsko: Naklada Slap

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD