OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ PSIHIJATRIJE |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Anksioznost i napadi panike
(Strah od života)
Veliki
broj ljudi pati od povremenih napada panike. Takođe, veliki broj ljudi
ne razumije zašto im se to dešava jer doživljavaju kao da se panika javila
iz vedra neba i da nije ni sa čim povezana. Uz paniku se često javlja
i stid, samooptuživanje, zabrane užasavanja zbog samog sebe, zahtjevi
od sebe prestankom paničnog osjećanja i ponašanja.
Panika (panično stanje)- oblik intenzivnog
straha od iznenadne opasnosti; često uključuje motoriku koja omogućuje
bijeg iz opasne situacije.
Panika je dio reakcije "bori se ili bježi" ("fight
or flight"), i bitan je dio našeg obrambenog sustava. U svakodnevnom
govoru "paničarenje" je dobilo drugi, izvrnuti smisao, pa znači
nešto poput izrazite plašljivosti, odnosno kukavičluka.
Anksioznost- stanje
koje se očituje osjećajem tjeskobe, ustrašenosti, straha sve do panike,
uz psihomotornu napetost i unutrašnji nemir, te postojanje osjećaja kao
da će osoba "eksplodirati". Anksioznost je najčešće nemotivirana
i nije vezana za objekt ili osobu.
Osoba koja ima problema sa paničnim napadima ne znači da je psihički
bolesna ili duševni bolesnik , ta osoba samo ima životni problem sa kojim
u odredjenom periodu nije u stanju da se nosi.
2. Strah od života
Kako pomoći osobi koja se našla u začaranom krugu anksioznosti i panike?
U daljem radu ću pokušati odgovoriti na mnoga pitanja tipa: šta je panika,
šta je ansioznost, kako nastaje panični napad, te kako ga se riješiti.
2.1. Kriterijumi za određivanje napada i poremećaja panike
DSM IV je dijagnostički psihijatrijski priručnik, koji daje uvid u simptome
svih do sada prepoznatih poremećaja, pa tako i napada i poremećaja panike.
DSM pretenduje da bude vrijednosno neutralan.
DSM IV kriterijumi za napad panike:
1. Palpitacija, lupanje srca, povišen puls
2. Znojenje
3. Obamrlost ili drhtavica
4. Osjećaj kratkoće uzdaha i gušenja
5. Osjećaj davljenja
6. Bol ili osjećaj nelagode u grudima
7. Mučnina ili neprijatnost u stomaku
8. Osjećaj vrtoglavice, nestabilnosti, mućenja u glavi i nesvjestice
9. Derealizacije (osjećaj da se ne nalazimo u realnosti) ili depersonalizacije
(osjećaj odvojenosti od samog sebe)
10. Strah od gubitka kontrole ili ludila
11. Strah od smrti
12. Osjećaj utrnulosti
13. Jeza ili naleti vrućine
DSM IV kriterijumu za poremećaj panike:
1. Obnovljeni neočekivani napadi panike
2. Bar jedan od napada u trajanju od bar jednog mjeseca (ili duže) praćen
jednim (ili više) od slijedećih simptoma:
3. Konstantnom brigom oko javljanja slijedećeg napada panike
4. Brigom oko implikacija ili poslijedica napada (kao što su gubitak kontrole,
srčani napad, strah od
ludila, itd.)
5. Značajna promjena u ponašanju koja se dovodi u vezu sa napadima panike
6. Panični napadi nisu proizvod fizioloških efekata supstanci kao što
su lijekovi ili droge, niti poslijedica lošeg fizičkog zdravlja, kao što
su uvečanje štitnjače
7. Panični napadi nisu sastavni dio drugih mentalnig poremećaja kao što
je socijalna fobija, opsesivno-komplusivni poremećaj, posttraumatski stresni
poremećaj, separacione anksioznosti
2.2. Statistički podaci o rasprostranjenosti simptoma panike:
Panični napadi su simptomi anksioznosti, ali činjenica
je da je to jedno posebno stanje koje je povezano sa anksioznošču drugačije
od svih ostalih. Osnovna vidljiva karakteristika napada panike je
da se oni javljaju jako naglo, doživljavaju prilično emocionalno i ugrožavajuće
i utiču na ljude tako da se oni u toku napada osećaju potpuno onesposobljeno.
Danas u svijetu, panični napadi predsatavljaju veliki problem. Na primjer,
prognozira se da će oko 60 miliona ljudi u toku života doživeti napad
panike. Dok oko 3 miliona ljudi u toku života doživi pravi panični poremećaj.
Najrizičnije godine za prvo javljanje napada panike su između 15 i 19.
Žene dva puta češće nego muskarci doživljavaju napade panike, i do osam
puta je verovatnije da će se napad panike javiti kod bliskog člana porodice
koje imaju istoriju napada panike nego kod onih koje nemaju. Napadi panike
se razlikuju po vrsti i izraženosti simptoma. Neće svi ljudi doživeti
sve pobrojane simptome i neće ih doživeti u jednakoj jačini. Međutim,
koliko god bili izraženi simptomi, napad panike za sve koji ga dožive
predstavlja vrlo neugodno i zastrašujuće iskustvo. Napadi obično traju
desetak minuta, ali mogu trajati i kraće ili duže: nekada traju od jednog
do pet minuta, a ima slučajeva u kojima su potrajali i po pola sata. Ima
i ljudi kojima su tek ljekari, po odlasku u hitnu pomoć, zaustavili napad
panike. Generalno, svi koji dožive neprijatno iskustvo u vidu napada panike,
posebno kako ti napadi imaju tendenciju da se ponavljaju, potraže savjet
ljekara opšte prakse, ili savjet kardiologa.
Stid povodom napada panike je možda čak i manje neugodna emocija od straha
povodom slijedećeg napada panike.
Pitanje je da li postoji genetska predispozicija za javljanje ovih poremećaja.
Ako pođemo od toga da je anksioznost ili pretjerana briga uvod u napade
panike, možemo predpostaviti da postoji nasljedna predispozicija za javljanje
istih. Neka istraživanja su ukazala na značaj genetskih faktora. Međutim,
veza između predispozicije i pravog napada panike u tim istraživanjima
nije jasna, i danas dominira mišljenje među stručnjacima da porodični
stilovi, učenje po modelu i određen način vaspitanja mogu da budu pokretač
nastanka panike, bilo da se ovi porodični stilovi nadovezuju na genetsku
predispoziciju, na taj način joj samo olakšavajući da se razvije, bilo
da su sami po sebi dovoljni da stvore plodan milje za javljanje problema
sa panikom. Poremećaj panike je, u stvari, poremećaj anksioznosti sa ponavljanim
epizodama napada panike. Da bismo razumeli napade panike neophodno je
da razumemo šta je anksioznost, odnosno strepnja.
Kriterijume za generalizovani poremećaj anksioznosti:
1. nemir, osjećaj kao da smo na «ivici»
2. lako umaranje
3. teškoće u koncentraciji ili osećaj da nam je glava prazna
4. iritabilnost, razdražljivost
5. mišićna tenzija
6. poremećaj sna
Anksioznost je sastvani deo mnogih poremećaja, od blagih do teških. Anksioznost
je vrsta nefunkcionalne emocije
sa izraženom kognitivnom (misaonom) komponentom. Odnosno, sa izraženim
uticajem našeg mišljenja ili nesvjesnih pojmova u osmišljavanju svijeta.
Pošto anksioznost pokreče na određena ponašanja ili, sa druge strane,
utiče na ukidanje određenih ponašanja, dakle pošto ima motivacionu komponentu,
može da se govori o anksioznom stavu. Ako nekog karakteriše anksiozni
stav, to znači da je taj neko preokupiran različitim i pretjeranim brigama
oko stvari, pojava i ljudi na način koji je nefunkcionalan i ograničava
njegove akcije i na emotivnom planu se doživljava kao ograničavajuć i
bolan. Neurotične osobe sa izraženim problemima anksioznosti često toliko
svoje energije troše na, sa logički i objektivne strane, nebitne probleme,
da im premalo energije ostaje za nošenje sa realnim problemima. Osobe
koje pate od pretjerane anksioznosti se često ponašaju na paradoksalan
način, brinuči naizgled oko stvari koje ostatku svijeta ne predstavljaju
značajnu brigu, a zapostavljajuči bitnije stvari. Međutim, kako se anksioznost
hrani anksiozsnošču, i generiše nove anksioznosti, nove anksiozne misli,
stavove i ponašanja, nerijetko osobe sklone anksioznosti počinju da brinu
oko svega i svačega i vječito osećaju nemir, grč, napetost i kao da nikada
nisu u stanju da se opuste.
I napadi panike i poremećaji panike su, u suštini, vrsta
poremećaja anksioznosti.
2.3. Kognitivni simptomi poremećaja anksioznosti:
1. Senzorni- perceptivni: um: mutan, maglovit, fluidan;
objekti izgledaju mutno i udaljeno; okruženje izgleda nerealno i drugačije;
derealizacija; pažnja je hipervigilna.
2. Teškoće u mišljenju: ne sjećamo se važnih stvari;
zbunjeni smo; nesposobni da kontrolišemo mišljenje; teško nam je da se
koncentrišemo; bivamo lako ometeni; blokiraju nam se misli; teško rezonujemo;
gubimo mogućnost da budemo objektivni.
3. Konceptualni: kognitivna iskrivljenja; strah od gubitka
kontrole; strah da nećemo izdržati; strah da čemo se fizički povrediti
ili umrijeti; strah od mentalnog poremećaja; strah od negativnih procjena
od strane drugih; strašne slike u glavi; ponavljajuće zastrašujuće ideje.
2.4. Bihejvioralni simptomi anksioznosti:
1. Inhibirano, ukočeno ponašanje
2. Mišićna ukočenost
3. Potreba za bježanjem
4. Potreba za izbegavanjem
5. Nefluentan, nejasan govor
6. Neskladno kretanje
7. Nemir
8. Poljuljan tjelesni stav
9. Hiperventilacija
2.5. Simptomi vezani za fiziološki sistem:
KARDIOVASKULARNI SISTEM:
1. Palpitacije
2. Ubrzan rad srca
3. Povišen krvni pritisak
4. Nesvjestice
5. Smanjen krvni pritisak
6. Smanjen puls
RESPIRATORNI:
1. Ubrzano disanje
2. Teškoća dolaženja do vazduha
3. Kratkoća udaha
4. Pritisak u grudima
5. Osjećaj davljenja
6. Plitko disanje
7. Knedla u glu
NEUROMIŠIĆNI:
1. Povišeni refleksi
2. Nemirni kapci
3. Nesanica
4. Spazam
5. Tremori
6. Rigidnost
7. Ukočen izraz lica
8. Nestabilnost
9. Generalizovana slabost
10. Utrnule noge
11. Nespretno kretanje
GASTROINTESTINALNI:
1. Bol u stomaku
2. Gubitak apetita
3. Odvratnost prema hrani
4. Mučnina
5. Nelagoda u stomaku
6. Povračanje
URINARNI TRAKT:
1. Pritisak za mokrenjem
2. Često mokrenje
KOŽA:
1. Crvenilo u licu
2. Bledilo u licu
3. Lokalizovano znojenje (posebno dlanova)
4. Generalizovano znojenje
5. Talasi hladnoće i vrućine
6. Svrab
2.6. Tehnike za razrešenje napada panike:
Jedna korisna tehnika za nošenje sa anksioznošću i svim deravatima anksioznosti
je vođenje dnevnika.
1. Anksiozne misli se javljaju niotkuda, nisu koncizno promišljenje,
niti su logične.
2. Nerazumne su, i čim ih jednom osvjestite, bićete u stanju da ih preispitate
putem zdrave logike i činjenica.
3. Iako su ove misli nerazumne i netačne one, najverovatnije, izgledaju
kao vjerodostojne i realistične u trenutku kada se pojave i vi ih spremno
prihvatate.
4. Te misli nisu od koristi za Vas i ometaju Vašu sposobnost kontrole
sopstvenog ponašanja. Iz toga razloga slijedi da što ih više prihvatate,
sve više sebe činite anksioznima.
Zaključak
Ako ne razvijemo bazićne sposobnosti neophodne za nošenje sa životom,
preostaju nam, u suštini, samo dvije moguće strategije. Jedna je da “umanjimo
život”, a druga da povećamo sposobnosti. Ako “umanjimo život”, smanjićemo
i strah od njega. Umanjićemo svoje potrebe, svesti ih na nužni minimum,
i nećemo se, u tolikoj meri, suoćiti sa nedostatkom svojih sposobnosti.
U tom slućaju nećemo imati ni napade panike. Patićemo, najverovatnije,
od neke druge vrste problema (dosade, apatije, praznine, besmisla...),
ali ne i od panike. Ako povećamo sposobnosti po mjeri svojih potreba,
nećemo patiti ni od kakve neurotične patnje. Mućiće nas samo ono što je
Frojd zvao “svakidašnja
nesreća”.Zapravo, od nužnih, ali podnošljivih frustracija koje život sa
sobom nosi. Nikada nam neće biti baš “sve po mjeri”, biće lijepih i ružnih
dana, sreće i tuge, radosti i nezadovoljstava. Što smo “bolji majstori”
(sa razvijenijim “alatkama”-sposobnostima), biće više onih lijepih od
onih ružnih stvari u našim životima. Naravno, ne zavisi u našem životu
sve od nas. Čuli ste ili pročitali već negdje, vjerovatno, izreku: „Bože,
daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu da promjenim, daj mi hrabrosti
da promenim ono što mogu da promjenim, i mudrosti da to dvoje razlikujem.“
Oblast jakih ansioznosti, paničnih napada i straha od života nalazi se
negdje između ove dvije moguće strategije. U “ničijoj zoni”. Između umanjivanja
života i povećavanja sposobnosti za nošenje sa njim-ili za življenje.
U zoni zvanoj “životarenje”. Ako hoćete da se oslobodite panike i straha
od života, krenite u jednom od ta dva smjera.
Ja vam preporućujem drugi-povećanje vlastitih sposobnosti. Biće teško,
ali se isplati.
Literatura:
1. Renata Senić; Nebojša Jovanović; Strah od života; Beoknjiga, Beograd, 2011.
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi