Tipovi projekata smanjenja emisije CO2

Krediti smanjenja emisije CO2 ( tzv. offsets) uvelike variraju u svom podrijetlu. Kao što je opisano u drugom poglavlju, krediti uzimaju oblik: bilo prava na zagađivanje (dopuštenja) ili redukcije emisije stakleničkih plinova (GHGs). Uz izuzetak kredita kojima se trguje na CCX-u (klimatskom tržištu Chicaga) i kredita povučenih sa reguliranog tržišta, svi krediti u dobrovoljnom sektoru potječu iz projekata redukcije emisija CO2.
Projekti smanjenja emisija CO2 stvaraju kredite CO2 smanjujući bilo koji od šest stakleničkih plinova identificiranih Kyoto Protokolom: ugljični dioksid (CO2), metan (CH4), dinitrogen oksid (N2O), hidroflurougljike (HFCs), perfluorougljike (PFCs) i sumpor heksafluorid (SF6). Projekti se mogu podijeliti u tri glavne kategorije: oni koji reduciraju aktivnosti koje prate emisije stakleničkih plinova, oni koji uništavaju stakleničke plinove i oni koji reduciraju nivoe stakleničkih plinova kroz sekvestraciju. Svaka kategorija onda može biti dodatno podijeljena po tipovima projekata, sa nekim projektima kao što je Izbjegavanje krčenja šuma ili REDD (Reduciranje emisije CO2 kod sječe šuma) projekti koji obuhvaćaju dvije kategorije.
Uviđajući kako postoji širok izbor načina stvaranja kredita CO2, ovo se poglavlje fokusira na najrašireniji izvor kredita smanjenja emisije CO2 na dobrovoljnim tržištima. Važno je napomenuti da su mnoge prednosti i nedostaci spomenuti u ovom odjeljku ovisni o specifičnom projektu ili situaciji. Cilj ovog dijela je generalizirati u svrhu usporedbe.

Slika A1.1 Uobičajene vrste smanjenja emisija CO2 i projekata sekvestracije

Projekti smanjenja emisije CO2

Projekti smanjenja emisija fosilnih goriva

Spaljivanje fosilnih goriva je vodeći uzrok emisija stakleničkih plinova koje uzrokuju ljudi, stoga je smanjenje uporabe fosilnih goriva ključno u usporavanju klimatskih promjena.
Kao što je opisano u trećem poglavlju, projekti mogu smanjiti upotrebu fosilnih goriva direktno ili indirektno. Projekti direktnog smanjenja emisije čine to na samom izvoru. Oni uključuju projekte energetske učinkovitosti, promjene goriva, nadogradnje elektrana i projekte temeljene na obnovljivim izvorima energije, poput manjih sa vodom, vjetrom i biomasom.
Na primjer, Klimatski fond (Climate Trust) stvara kredite pomoću efikasnijih projekata proizvodnje papira, što smanjuje emisiju CO2 kroz uobičajeni rad koristeći zalihe recikliranog papira i zamjenu freona kod opreme kako bi se povećala efikasnost energije uložene u proizvodni proces. Fond za solarnu električnu energiju (Solar Electric Light fond -SELF) ostvaruje smanjenje emisija preko projekata solarne energije koja zamjenjuje dizel generatore u zemljama diljem svijeta, od Nigerije do Solomonskih otoka (Vidi Poglavlje 3 za više informacija o razlici između tih projekata obnovljivih izvora energije i Certifikata obnovljivih izvora energije - RECs).
Projekti smanjenja uporabe fosilnih goriva nude nekoliko važnih prednosti pored smanjenja emisije GHG. Oni često rezultiraju brojnim prednostima za okoliš i ljudsko zdravlje izbjegavanjem stvaranja onečišćivaća zraka kao što su ugljični monoksid, dušični oksid (drugi GHG), dušik dioksid i sumpor dioksid. Smanjenje korištenja fosilnih goriva može također omogućiti prednosti za nacionalnu sigurnost, putem smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima, stvaranjem ekoloških radnih mjesta, potičući razmjenu tehnologija među zemljama i dugoročnim uštedama (preko projekata učinkovitosti energije). Mali nezavisni projekti obnovljivih izvora energije mogu ponuditi dodatne prednosti kod smanjene sječe šuma, smanjenjem pritiska na izvore goriva bazirane na drvu.
Usprkos ovih prednosti, stvaranje kredita preko reduciranja fosilnih goriva je neefikasno u financijskom pogledu, jer povrat uloženog u neki drugi vid kredita je mnogo veći. Zapaljivi metan (plin s potencijalom globalnog zagrijavanja 23 puta većim od CO2) ili uništavanje HFC-23 (plin s potencijalom globalnog zagrijavanja većeg 11.700 puta od onog CO2), u razdoblju od 100 godina, primjerice, proizvodi mnogo više kredita po uloženom dolaru. Međutim, kako ponuda ovih „laganih“ projekata industrijskog plina nestaje, udio obnovljivih izvora energije i projekata energetske učinkovitosti na dobrovoljnom tržištu se povećava, jačajući priliku za iskorištavanje njihovih dodatnih prednosti.

Drugi projekti smanjenja emisije GHG

Dok su projekti smanjenja emisije GHG temeljeni na fosilnim gorivima najčešći projekti na dobrovoljnim tržištima, krediti se također stvaraju izbjegavanjem emitiranja drugih GHG-a, kao što je industrijski plin perflorougljik (PFC) i sumporov heksaflorid (SF6) koji nastaju kod proizvodnje poluvodiča i u proizvodnji aluminija i elektronike.
Isto tako u kategoriji „drugih“ su sadržana smanjenja emisija zahvaljujući izbjegnutim krčenjima šuma, tzv REDD projekti. REDD (Reduced Emissions from Deforestation and Degradation) je jedinstven sektor zato što se preklapa sa kategorijom sekvestracije. Slično konceptu izbjegavanja emisija GHG izbjegavanjem korištenja fosilnih goriva, REDD projekti postižu smanjenja emisija preko očuvanja šuma kojima prijeti uništenje, na taj način izbjegavaću emisiju CO2 koji bi pri tome bio oslobođen. Ekolozi su ukazali na
REDD projekte kao neposrednu mogućnost kompenzacije 20 posto GHG emisija koje uzrokuju ljudi, a aktivnost na tržištu sugerira da će se njihov udio na dobrovoljnom tržištu povećati u narednim godinama. Istovremeno, REDD projekti su kontroverzniji od većine drugih vrsta projekata (zbog trajnosti prijetnji i poteškoća u mjerenju procurivanja i postavljanja osnovica) i do danas nisu glavna podvrsta projekata na dobrovoljnoj sceni.

Projekti uništenja emisija

Za razliku od CO2, plinovi kao što je metan mogu biti zarobljeni i preći u slabije GHG-e, što umanjuje njihov potencijal globalnog zagrijavanja i ponekad se koriste kao izvor električne energije. Projekti koji uključuju uništenje metana su najčešći projekti uništenja GHG na dobrovoljnim tržištima, posebno na maloprodajni. Međutim, krediti od uništenja drugih štetnih GHG-a poput hidroflorougljika (HFC) su također dostupni.

Projekti sa metanom

I Certificirana smanjenja emisije (CERs) i Verificirana smanjenja emisije (VERs) se proizvode skupljanjem i paljenjem metana iz odlagališta otpada, stočarskih imanja i rudnika uglja. Projekti smanjenja emisije pomoću metana su iznimno popularni zahvaljujući visokom potencijalu globalnog zagrijavanja metana i zato što sakupljen metan može biti korišten za stvaranje obnovljive energije korištene u različite svrhe. Dakle, u nekim slučajevima, projekti s metanom mogu značiti dva izvora prihoda: jedan od prodaje direktnog uništavanja metana i drugi od prodaje Certifikata obnovljivih izvora energije – RECs). Dobivanje električne energije iz projekata sa metanom može povećati projektu povrat ulaganja do te mjere da se financiranje CO2 ne smatra potrebnim poticajem za kreiranje projekta.

Stočarstvo

Kod stočarskih aktivnosti, osobito u uzgoju svinja i mljekarstvu, životinjski gnoj je tečan i pohranjen u velike, često otvorene lagune. Ove lagune ispuštaju jake neugodne mirise, metan i amonijak. Gnoj se često širi u polja za gnojiva, što rezultira emisijama CO2 i dušikovog oksida (N2O), kao i prekomjernim ispuštanjem hranjivih tvari u lokalne vode (Amey, 2005). Tehnike za obnavljanje metana uključuju one anaerobnog varenja u zatvorenim lagunama (www.methanetomarkets.org). Jednom zarobljen, metan je zapaljiv i nekada ga farmer koristi kao gorivo za neke radnje na farmi. Brojne dodatne prednosti koje rezultiraju projektima sa stočarskim metanom su usporedna prednost nad ostalim projektima sa metanom (Barbour, 2006). Jedna korist za društvo kod projekata sa stočarskim metanom, koja se ne javlja u toj mjeri kod projekata na deponijama ili rudnicima, jeste smanjen neugodan miris. Ekološke prednosti uključuju smanjen amoniak (prethodnik tvari PM10 u onečišćenju zraka), i smanjeno zagađenje podzemnih voda zahvaljujući smanjenju rizika da će se gnojivo iz lagune prelijevati u lokalne vode za piće (Kunz, 2006). Gnojivo se može širiti po zemlji nakon uklanjanja metana, što još više smanjuje mogućnost zagađenja podzemnih voda prelijevanjem lagune.

Odlagališta otpada

Prema Methane to Markets Partnership, dobrovoljnoj međunarodnoj inicijativi stvorenoj za obnavljanje i korištenje metana, odlagališta otpada su zaslužna za 8 posto globalnih emisija metana u 2008. godini. Raspadna tvar emitira deponijski plin, koji čini oko 50 posto metana i oko 50 posto CO2. Ako je zarobljen i zapaljiv, dio metana može biti pretvoren u izvor energije, pružajući ublažavanje klimatskih promjena i prednost energetske održivosti. SAD i Europa žele da velike deponije budu pokrivene i emisije metana uništene. Odlagališta u mnogim zemljama u razvoju, međutim, općenito su izuzeta od takvih propisa, i kao takvi, projekti deponijskog plina zemalja u razvoju često ispunjavaju regulatorni dodatni test za visokokvalitetne dobrovoljne kredite. Dodatne prednosti od projekata sa odlagalištima se mogu smatrati manje značajnim od prednosti projekata stočarstva. Prednosti uključuju smanjen neugodan miris i često smanjenje vjerojatnosti onečišćenja podzemnih voda.

Rudnici

2008. godine, rudarstvo je činilo 4 posto ukupne globalne emisije metana koja je rezultat ljudske aktivnosti. I aktivni i napušteni rudnici ispuštaju metan (Metan to Markets, 2008). Zbog opasnosti od eksplozija nakupljenog metana, zakoni zahtjevaju uklanjanje metana iz aktivnih rudnika diljem svijeta. Najjeftiniji način uklanjanja metana iz rudnika je ispuštanje u zrak kroz otvore, ali takvo puštanje ne radi ništa kako bi se smanjila njegova atmosferska koncentracija. Kao što je slučaj kod stočarskog i deponijskog metana, metan iz rudnika se može koristiti za proizvodnju električne energije i spaljivati kako bi se smanjio potencijal globalnog zagrijavanja. U odnosu na deponijske i stočarske procese, prednosti ovog procesa su prilično minimalne (Kunz, 2006), ali projekti skupljanja i čuvanja metana mogu voditi poboljšanim sigurnosnim mehanizmima što prevazilazi zahtjeve običnog biznisa, osobito u zemljama u razvoju.

Uništavanje industrijskih plinova (GHG)

Poput metana, i triflorometan (HFC-23) i dušikov oksid (N2O) su Kyoto Protokolom identificirani plinovi koji mogu biti uništeni. Hidroflorougljici (HFCs) se često koriste kao zamjena kloroflorugljicima (CFCs), međunarodno regulirani plinovi štetni za ozonski omotač, koji se koriste npr kod rashladnih uređaja. Dok HFCi ne oštećuju ozonski omotač
i općenito imaju niži potencijal globalnog zagrjavanja od CFCa, to su ipak moćni plinovi koji već 100 godina imaju potencijal globalnog zagrijavanja između 140 i 11.700 (EPA, 2008a).
Dinitrogen oksid (N2O) je još jedan moćan plin sa potencijalom globalnog zagrijavanja 320 puta većim od onog CO2. Najveći izvori N2O uključuju poljoprivredne djelatnosti, izgaranje fosilnih goriva, proizvodnja nitratne kiseline i spaljivanje krutog otpada.
Dok projekti koji smanjuju emisiju HFC-23 i N2O odobreno proivode kredite na CCX tržištu, tu je i odobrena metodologija za njihovo uništenje po Mehanizmu čistog razvoja (Clean Development Mechanism - CDM), prodaja kredita od HFC-23 se u glavnom javlja na velikom tržištu i posebno je rijetka na maloprodajnom tržištu.

Projekti sekvestracije

Projekti sekvestracije čiste zrak od CO2, ili kao u slučaju REDD projekata, izbjegavaju oslobađanje već „zaplijenjenog“ CO2, baš kao što projekti energetske efikasnosti izbjegavaju oslobađanje CO2 iz fosilnih goriva. Projekti koji se temelje na sekvestraciji imaju za cilj povećati broj i produktivnost (najčešće prirodnog) ispuštanja CO2 u šumama, oceanima i na poljoprivrednim zemljištima. Unutar ove kategorije, dva tipa projekata su izvor kredita na dobrovoljnom tržištu: „biološki“ projekti korištenja zemlje (npr šumarstvo i korištenje zemljišta) i „tehnološki“ (geološka sekvestracija). Projekti korištenja zemljišta, posebno oni koji uključuju šumarstvo, su daleko veći izvori kredita redukcije emisije CO2 od tehnoloških projekata na dobrovoljnom tržištu.
Temeljem Kyoto Protokola, projekti korištenja zemljišta se nazivaju ‘Land Use, Land-Use Change and Forestry’ (LULUCF) projekti. U okviru dobrovoljnog standarda, nazivaju se i Projekti poljoprivrede, šumarstva i korištenja zemljišta. Od objavljivanja ove knjige, 6 dobrovoljnih standarda CO2 napravilo je projektne protokole za projekte šumarstva, i očekuje se da još standarda napravi slične protokole u narednim mjesecima.

Projekti korištenja zemljišta

Živo se raspravljalo o ulozi projekata baziranih na zemljištu i na regularnom i na dobrovoljnom tržištu CO2, uz značajne promjene percepcije u samo nekoliko godina. Na primjer, CDM odbor je odobrio neke metodologije pošumljavanja ali još nije odobrio ni jednu REDD metodologiju; međunarodni pregovori o klimi UN-a ukazuju na to da će REDD metodologije biti prikladne za stvaranje kredita za smanjenje emisije CO2 na tržištu kredita Kyota.
Zagovornici projekata korištenja zemljišta bilježe da dok projekti sekvestracije nisu trajni, oni nude mehanizam za neposredno usporavanje količine GHGa koji ulaze u atmosferu te mogu pomoći u ublažavanju klimatskih promjena tijekom ovog prijelaznog razdoblja razvoja tehnologije niskog CO2. Zagovornik projekata korištenja zemljišta, Patrick Zimmerman, direktor Instituta za Atmosferske znanosti na Fakultetu znanosti i rudarstva u South Dakoti, rezimira svoj pogled na ovaj način: 'Da li je to trajno? Ne. Da li je to važno? Možete se kladiti da je važno. '(Zimmerman, 2006).

Projekti u šumarstvu

Prve dobrovoljne transakcije kredita smanjenja emisije CO2 temeljene su na projektima šumarstva. Krčenje šuma pridonosi oko 25% antropogenih GHGa u atmosferi. Stoga, projekti koji vode ka globalnom šumskom pokrivaču igraju jasnu ulogu u ublažavanju GHG. Međutim, šumarstvo je jedan od kontroverznih tipova projekata na dobrovoljnom tržištu CO2. Kritičari ističu teškoće mjerenja osnovica, ocjenjivanja potencijala iscurivanja te zaštite od trajnih rizika.
Zagovornici projekata šumarstva na dobrovoljnom tržištu navode ne samo svoju jasnu ulogu u sekvestraciji CO2, već i brojne prednosti ovih projekata. Dobro provedeni šumarski projekti mogu doprinijeti biološkoj raznolikosti, povećanoj produktivnosti šuma, smanjenju erozija, hidrografskom reguliranju i gospodarskom razvoju. Nadalje, iz razloga što je većina potrošača bila izložena ciklusu CO2 u nekom trenutku svog obrazovanja, krediti smanjenja emisija CO2 kroz šumarstvo su najjednostavnija vrsta projekta sekvestracije koji potrošači razumiju.
Denis Slieker, direktor ponude kredita smanjenja emisije CO2 u Nizozemskoj, iz tvrtke Posao za klimu smatra: „ Jedan od razloga zašto ljudi žele šume je zato što su (one) stvarne.... Također postoji emocionalna strana. Ne samo da pomažu klimi već su dom životinjama i važne za razvoj zajednice.“
Erica Keeley, rukovoditelj u Klimatskom Fondu primjećuje: „Postoji mnogo dodatnih pogodnosti kod korištenja novca od CO2, za financiranje obnove šuma, zraka, bioraznolikosti i kvaliteta vode ali tu je također mnogo rizika.“ Najznačajniji rizik je pitanje trajnosti. Ne mogu jamčiti da će drveće još uvijek biti tamo za 40 godina, ako se desi šumski požar ili sječa drva“ navodi Corinne Moser (Biello, 2005). Ova nesigurnost postaje posebno kritična za precizno računovodstvo CO2, a rizici trajnosti predstavljaju najveću barikadu za napredak šumarskih projekata na regularnom tržištu.
Šumski odvodi također dovode to pitanja istjecanja – shvaćanje da djelatnost oko smanjenja emisija u jednom području može dovesti do povećanja emisija u drugom. Projekti šumarstva koriste obračun tipa „ex post“ (poslije smanjenja emisije) ili „ex ante“ (prije smanjenja emisije). Financirajući početnu cijenu šumarskog projekta, posebno projekta pošumljavanja je riskantno, jer investitor uvijek riskira da se smanjenje emisije CO2 neće desiti (Burnett,2006).
Posljednje, ali ne i najmanje važno, veliki monokulturni projekti u šumarstvu – atraktivni kreatorima projekata jer oni stvaraju relativno brzo smanjenje emisija i ekonomični su – ne mogu ponuditi dodatne prednosti koje nude autohtone šume. Plantaže pojedinih kultura u Tropima, su posebno privlačne programerima, jer oni podržavaju brzorastuće drveće kao što je Klinki. Međutim, kritičari ističu da mnogi od ovih projekata malo doprinose očuvanju biološke raznolikosti, i mogu čak smanjiti opskrbu vodom ili imati negativne socijalne učinke.
Brett Orlando, savjetnik za klimatske promjene u Švicarskoj rezimira: "Pitanje je, hoće li se sekvestracija povećati na račun drugih društvenih i ekoloških ciljeva? Sekvestracija CO2 je samo jedna od usluga koje pružaju šume ' (Nicholls, 2005).

Projekti korištenja zemljišta

Smanjenja emisija CO2 sekvestracijom zemljišta su daleko rjeđa na cjelokupnom slobodnom tržištu CO2 ali tvore veliki dio kredita na CCX tržištu. U SAD-u, savezne agencije su pripremile opsežnu metodologiju za izračunavanje smanjenja emisija kod poljoprivrednih zemljišnih projekata. U „obrađivanju zemlje za očuvanje“ koje uključuje neobrađivanje, minimalno obrađivanje, oranje i gnojenje tla za sadnju, ostaci uroda se ostavljaju na poljima nakon berbe kako bi se povećala količina ugljika pohranjena u tlu. Prednosti uključuju smanjenje erozije tla, smanjenje energetskih emisija poljoprivredne opreme, te povećani organski sadržaj u tlu (EPA, 2008b). Kritičari poljoprivrednih sekvestracija napominju da projekti smanjenja emisije CO2 u poljoprivredi ili obradi zemljišta uglavnom neće proći 'financijski' dodatni test jer ne skupljaju dovoljno CO2 da pruže potreban financijski poticaj za promjene u zemljoradnji. Još važnije iz perspektive atmosfere, projekti nude čak manju trajnost od šumarskih projekata. Zaplijenjeni CO2 se može
brzo izgubili u sezoni, kada poljoprivrednik promijeni način obrade zemlje (Barbour, 2006).
Zagovornici dobivanja kredita iz poljoprivredne prakse upravljanja računaju kako je važno poslati farmerima signal o cijeni i upoznati ih da nikakvo ili minimalno obrađivanje zemlje može biti poželjna alternativa tradicionalnoj poljoprivredi. Kaže se, da poput šuma, zemlja predstavlja veliki odvod CO2; tehnike dubokog oranja mogu se izjednačiti sa „kopanjem tla zbog CO2“ (Barbour, 2006).

Geološka sekvestracija: Zaplijenjivanje CO2 i sekvestracija

Projekti geološke sekvestracije uključuju pohranjivanje CO2 duboko ispod zemljine površine u geološke formacije na duže vremensko razdoblje. Praksa ubrizgavanja CO2 u podzemne formacije bila je korištena godinama za poboljšanje procesa obnavljanja nafte i plina, ali je tehnologija za dugoročnu sekvestraciju složenija i jako skupa, što je rezultiralo u relativno malo kredita na dobrovoljnim tržištima iz projekata kao što je CCS – Zaplijena i čuvanje CO2.
CCS projekti uključuju uzimanje CO2 iz stacionarnih izvora (kao što su termoelektrane ili industrijski objekti), protok cijevima do geološkog mjesta (obično je to rezervoar osiromašene nafte ili plina) i pohranjivanje u ove (obično prirodne) geološke tvorevine. 2007. godine krediti od CCS projekata činili su samo 1 posto transakcija na dobrovoljnom tržištu (Hamilton et al, 2008), te u istraživanju za ovu knjigu, autori nalaze samo jednu organizaciju koja prodaje CCS kredite na tržištu. Ova organizacija pod nazivom Blue Source (u partnerstvu sa Netsource), prodala je kredite od zaplijenjenog otpadnog CO2 ubrizganog u polja radi pristupa teško dostupnim rezervama nafte.
Unatoč nacionalnom potencijalu CCS tehnologije za prinos više domaće nafte, kritičari navode niz nedostataka povezanih s CCS tehnologijom kao izvorom kredita za dobrovoljni CO2. Prvo, CCS projekti mogu biti profitabilni bez financiranja CO2 (zbog profita od nafte ili plina,na primjer), i kao takvi, oni vjerojatno neće proći test dodatnog ulaganja (pogledajte Poglavlje 2 za više informacija o "dodatoj vrijednosti"). Drugo, neki kritičari su tvrdili da proces hrani razvijene zemlje, „ovisnike o fosilnim gorivima“. Treće, postoji nekoliko ekoloških ili društvenih prednosti koje su vezane za ove projekte.

Reference:

Barbour,W. Interviewed by Kate Hamilton, 6 May 2006
Biello, D. (2005) ‘Speaking for the trees’, The Ecosystem Marketplace, www.ecosystem
marketplace.com
EPA (US Environmental Protection Agency) (2008a) ‘High global warming potential
(GWP) gases’, www.epa.gov/highgwp/ag.html
EPA (US Environmental Protection Agency) (2008b) ‘Agricultural practices that
sequester carbon and/or reduce emissions of other greenhouse gases’, last updated 19
October 2008, www.epa.gov/sequestration/ag.html
Hamilton,K., Sjardin,M.,Marcello,T. and Xu,G. (2008) ‘Forging a frontier: State of the
voluntary carbon markets 2008’, The Ecosystem Marketplace and New Carbon
Finance, May
IPCC (2005) ‘Second Assessment Report’, www.ipcc.ch/pub/reports.html
Kunz, J. Interviewed by Kate Hamilton, 7 May 2006
Methane to Markets (2008) ‘Coal mine background information’, http://methaneto
markets.org/coalmines/coalmines-bkgrd.html
Metz, B. et al (eds) (2005) Carbon Dioxide Capture and Storage: Special Report of the
Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), Cambridge University Press,
Cambridge
Nicholls, M. (2005) ‘Credits for sinks’, The Ecosystem Marketplace, www.ecosystem
marketplace.com
Zimmerman, P. (2006) ‘The quality challenge:Are all credits created equal?’ Speech given
atThe GreenT Forum: Raising the Bar forVoluntary Environmental Credit Markets,
NewYork, 1 May

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD