ZAKONSKE REGULATIVE ZA ZAŠTITU
KOPNENIH VODA

Nesavjesnim ponašanjem prema okolišu tijekom dugog vremenskog razdoblja razvojem industrije kao i povećanjem broja ljudi na zemlji dovelo je do onečišćenja mnogih prirodnih resursa koji imaju direktan utjecaj na kakvoću življenja, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet. Prvenstveno se to odnosi na onečišćenje zraka, tla i vodenog okoliša.
Upravo stoga provedena su i dalje se provode detaljna znanstvena istraživanja na osnovu kojih su doneseni razni zakonski akti kojima se pokušava regulirati zaštita kakvoće okoliša prvenstveno racionalnim korištenjem prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš u svrhu očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti kao uvjet za zdravi život i temelj održivog razvoja.
Republika Hrvatska je Ustavom i zakonskom regulativom koja uključuje zakone, uredbe, planove, odluke i pravilnike sa područja zaštite okoliša osigurala svima pravo na zdravi život i zdrav okoliš te uvjete održivog razvoja. Isto tako nastoji slijediti suvremene trendove u zaštiti okoliša i implementirati u svoje zakonodavstvo preporuke iz direktiva Europske unije i međunarodnog zakonodavstva. Tijekom godina Europska zajednica pokazuje veliki interes za zaštitu okoliša što dokazuje i veliki broj pravnih i drugih strateških dokumenata koji se odnose na zaštitu okoliša. U procesu pristupanja Europskoj uniji Hrvatska se suočava sa nizom izazova prilikom postizanja ciljeva koje postavlja Europska unija, što je ujedno i izuzetna prilika i poticaj za djelovanje na području zaštite okoliša. Prema Izvješću Europske komisije o napretku Hrvatske za 2009. godinu na području okoliša postignut je napredak na područjima mjerenja kakvoće zraka, kontroli industrijskih onečišćenja i upravljanja rizikom, kao i klimatskim promjenama. Međutim potrebno je poboljšati provedbu horinzontalne pravne stečevine, strateško vrednovanje okoliša, te pristup pravosuđa u pitanjima okoliša. Značajnije napore potrebno je uložiti u sektor zaštite voda i prirode, posebno u odnosu na okvirne direktive o vodama. U ovom radu usporediti će se zakonska regulativa Republike Hrvatske sa direktivama Europske unije na području zaštite okoliša sa posebnim naglaskom na zaštitu kopnenog vodnog okoliša.

2. ZAKONSKA REGULATIVA ZAŠTITE OKOLIŠA REPUBLIKE HRVATSKE

Očuvanje prirode i okoliša svrstani su u kategoriju najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske odredio je, da Hrvatski sabor i narod neposredno odlučuju o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i o njegovom korištenju. Prvi pravni akt na području zaštite okoliša koju je Hrvatski sabor donio 1992. godine na temelju Ustava Republike Hrvatske je Deklaracija o zaštiti okoliša Deklaracija je opredjeljena na izgradnji pravnog sustava sukladno međunarodnim ugovorima i standardima europske i svjetske zajednice, kojim će u potpunosti osigurati trajnu sustavnu i učinkovitu zaštitu okoliša, uravnotežiti ekološki i gospodarski razvitak u cilju očuvanja nacionalne baštine i raznolikih prirodnih vrijednosti za sadašnje i buduće generacije.
Krovni zakon na području zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj je Zakon o zaštiti okoliša (NN110/07) . Ovim se Zakonom uređuju načela zaštite okoliša i održivog razvitka, zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od utjecaja opterećenja, subjekti zaštite okoliša, dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša, instrumenti zaštite okoliša, praćenje stanja u okolišu, informacijski sustav, osiguranje pristupa informacijama o okolišu, sudjelovanje javnosti u pitanjima okoliša, osiguranje prava na pristup pravosuđu, odgovornost za štetu, financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša, upravni i inspekcijski nadzor.
Na osnovu odredaba danas nevažećih zakona o zaštiti okoliša (NN br.82/94, i 128/99) 2002. godine donesena je Nacionalna Strategija zaštite okoliša koja je izraz nastojanja da se rastuća svijest o potrebi zaštite okoliša Republike Hrvatske pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan koncept. Ona polazi od nedvojbene potrebe da se stanje okoliša u Republici Hrvatskoj unaprijedi, te opredjeljenja da se to može ostvariti dogradnjom postojećeg sustava zaštite okoliša i pripravljanje za izazove koji su pred nama: usmjeravanje ka održivom razvoju, ulazak Republike Hrvatske u dugotrajan i zamršen proces europskih integracija, uspostave cjelovitog sustava praćenja i ocjene stanja okoliša, zaštitom nekih dijelova teritorija, osobito Jadranskog mora, te ućiniti sve potrebno da se prilagodimo klimatskim promjenama i uvođenju novih tehnologija. Strategija zaštite okoliša pokušava odgovoriti na pitanje što valja činiti da se postavljeni ciljevi ostvare s postojećim resursima? Samo Program zaštite okoliša Republike Hrvatske, utemeljen na nekoj dogovorenoj strategiji, može tu strategiju oživjeti i ponuditi odgovore na druga važna pitanja: kako to ostvariti, čime i do kada? Sastavni dio svakog poglavlja Strategije su planovi djelovanja na okoliš koji su u obliku tablice u kojoj su navedeni cilj, mjera, razina djelovanja, ciljne skupine, odgovorni nositelji, rok, veza sa drugim poglavljima te veza s EU-ovim smjernicama i/ili međunarodnim obvezama.

Zaštita pojedinih sastavnica okoliša koje uključuju zaštitu tla i zemljine kore, zatim zaštitu prirode, šumskog područja, voda (uključujući podzemne i površinske vode) te zaštitu mora i obalnog okoliša kao i zaštita od štetnih utjecaja na okoliš (zaštita od GMO proizvoda, buke, zaštita od ionizirajućeg i nuklearnog zraćenja, svjetlosnog onečišćenja, utjecaja kemikalija te gospodarenje otpadom) pobliže su određene i propisane uredbama i planovima koje propisuje Vlada Republike Hrvatske i pravilnicima koja propisuju Ministarstva.

2.1. PROPISI U REPUBLICI HRVATSKOJ VEZANI ZA ZAŠTITU VODA

Zaštita voda od onečišćenja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi te zaštite ostalih sastavnica okoliša omogućavajući neškodljivo i nesmetano korištenje voda za različite namjene. Zaštita voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda te izvora onečišćenja, spriječavanjem i ograničavanjem radnji koje mogu utjecati na onečišćenje voda i okoliša, te ostalim djelovanjem usmjerenim na očuvanje i poboljšanje kakvoće voda.
Uz Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07), najvažniji zakonski akt na području zaštite voda u Republici Hrvatskoj je Zakon o vodama (NN 153/09) koji je stupio na snagu u prosincu 2009. godine. Ovim zakonom uređuje se pravni status voda, vodnog dobra i vodnih građevina, upravljanjem kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna melioracijska odvodnja i navodnjavanja, djelatnosti javne vodoopsrbe i javne odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro. Odredbe zakona odnose se na:
• na površinske i podzemne vode
• priobalne vode u pogledu njihovog kemijskog i ekološkog stanja
• vode teritorijalnog mora u pogledu njihovog kemijskog stanja u odnosu na nalazišta vode za piće
• mineralne i termalne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne sirovine ili koristiti akumulirana toplina u energetske svrhe što se uređuje drugim pravnim aktima.

Zakon propisuje izradu planskih dokumenata upravljanja vodama, Strategiju upravljanja vodama i Plan upravljanja vodnim područjima.
Na temelju odredbi Zakona o vodama (NN 107/95, NN 105/05) , Strategiju upravljanja vodama (NN 91/08), donio je Hrvatski sabor u srpnju 2008. godine. Nacrt prijedloga Strategije dani su od strane Hrvatskih voda.
Strategija upravljanja vodama je planski dokument kojim se utvrđuje vizija, misija, ciljevi i zadaci državne politike u upravljanju vodama u dugoročnom razdoblju. Zasniva se na znanstvenim istraživanjima, kontinuiranom praćenju rasporeda stanja i pojava u vezi s vodama i njihovim korištenjem, uvažavanju specifičnosti vodne problematike svakog vodnog područja i cjelovite zaštite okoliša. Daje strateška opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva polazeći od zatečenog stanja vodnog sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogućnosti, međunarodnih obveza te potreba za očuvanjem i unapređenjem stanja voda te vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Njezin je sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije, te stoga čini osnovnu podlogu za pripremu pregovaračkih stajališta za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu od podloga za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije. Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog sektora kako bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama. Strategijom upravljanja vodama definirani su legislativni, organizacijski, financijski, tehnički, znanstvenoistraživački i informatički okviri djelovanja vodnog gospodarstva u sadašnjim društveno-gospodarskim okolinostima pristupnog procesa Republike Hrvatske Europskoj uniji, te u budućim okolnostima punopravnog članstva. Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke pod kojima je donesena u razdoblju trajanja dva petnaestogodišnja investicijska ciklusa do kraja 2038. godine. Provedene analize postojećeg stanja i razvojnih potreba pokazale su da Hrvatska raspolaže dovoljnim količinama vode za svoje potrebe, te da vodni resursi svojom količinom i kakvoćom nisu ograničavajući čimbenik gospodarskog razvoja. No, zbog izražene vremenske i prostorne neravnomjernosti vodnog režima, učinkovito i ekološki prihvatljivo upravljanje vodama zahtjeva sustavna ulaganja u razvoj i redovita održavanja funkcionalnosti vodogospodarskih sustava. Temeljni cilj strategije jest postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju i na svakom od četiriju vodnih područja (vodno područje sliva Save, vodno područje slivova Drave i Dunava, vodno područje primorsko-istarskih slivova i vodno područje dalmatinskih slivova) što uključuje:
• osiguranje dovoljnih količina kvalitetne pitke vode za vodoopskrbu stanovništva
• osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene
• zaštitu ljudi i materijalnih dobara od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda
• postizanje i očuvanje dobrog stanja voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava

Plan upravljanja vodnim područjima donosi Vlada Republike Hrvatske. Sukladno odredbama Zakona o vodama potpuni plan je potrebno donjeti do 2012. za svako vodno područje. Plan se odnosi na razdoblje od šest godina, nakon čega se mijenja i nadopunjije za sljedeće razdoblje od šest godina.
Prema Zakonu o vodama plan upravljanja vodnim područjima obuhvaća za svako vodno područje:
• opis prirodnih značajki i stanja voda i u okviru toga osobito:
- za površinske vode, uključivo priobalne vode: prikaz položaja i granica vodnih tijela, prikaz tipova vodnih tijela i opis njihovih značajki i ocjenu količinskog stanja voda,
- za podzemne vode: prikaz položaja i granica vodnih tijela i opis njihovih značajki, ocjenu onečišćenja iz raspršenih izvora uključivo i pregled značajnijih utjecaja na vodni okoliš,
- sažetak značajnijih opterećenja i utjecaja ljudske aktivnosti na stanje površinskih voda, uključivo i priobalnih voda te podzemnih voda, a osobito ocjenu onečišćenja iz točkastih izvora, ocjenu onečišćenja iz raspršenih izvora uključivo i pregled značajnijih utjecaja na vodni okoliš, ocjenu količinskog stanja korištenja voda i analizu drugih utjecaja ljudske aktivnosti na stanje voda,
- popis i kartografski prikaz zaštićenih područja uključujući uvjete i mjere zaštite prema Zakonu i posebnim propisima,
- kartu mreže monitoringa i prikaz na karti rezultata obavljenih monitoringa površinskih voda, uključivo i priobalnih voda, voda teritorijalnoga mora i podzemnih voda i zaštićenih područja u pogledu stanja tih voda,
- ekonomsku analizu korištenja voda,

• popis ciljeva kakvoće za površinske vode, uključivo i priobalne vode, vode teritorijalnoga mora i podzemne vode, uključujući i zaštićena područja, te rokovi za postizanje tih ciljeva,
• sažeti prikaz donesenih programa mjera za postizanje ciljeva kakvoće voda, uključujući i načine postizanja ciljeva tim mjerama, uključujući osnovne mjere i dopunske mjere;
• utvrđivanje sredstava potrebnih za provedbu programa mjera iz ovoga Plana,
• pravila primjene pojedinih sastavnica Plana.

Pored spomenutog plan upravljanja vodnim područjima treba sadržavati i:
• registar detaljnijih planova i programa koji se odnose na određene podslivove, sektore, posebna pitanja ili tipove voda na vodnom području
• izvješće koje sadrži opis aktivnosti i rezultata sudjelovanja javnosti u pripremi
Plana,
• popis nadležnih institucija za primjenu Plana na vodnom području,
• oznaku kontaktnih mjesta na kojima se može steći uvid, odnosno dobiti prateća dokumentacija i informacije koje se odnose na izradu, preispitivanje, izmjene i dopune Plana upravljanja vodnim područjima, detalji o kontrolnim mjerama donesenim za točkaste izvore onečišćenja i za sve druge identificirane negativne utjecaje na stanje vodnih tijela na vodnom području i sadašnji rezultati monitoringa.

Uz krovnu zakonsku regulativu u zakonodavstvu zaštite okoliše Republike Hrvatske na području zaštite voda postoji niz podzakonskih akata koji pobliže definiraju odredbe zakona. Stupanjem novog zakona o zaštiti voda na snagu veliki dio dosadašnjih podzakonskih akata biti će ukinut te će biti doneseni novi akti koji su u skladu sa direktivama Europske unije.
Podzakonski akti dijele se na Uredbe, planove, odluke, sporazume i pravilnike. Obuhvaćaju vodno područje koje uključuje površinske, podzemne i otpadne vode.

VODA

U svrhu provedbe zaštite površinskih i podzemnih voda te mora od onečišćenja s kopna i otoka donesen je Državni plan zaštite voda (NN 8/99) [10] koji sadrži:
• potrebna istraživanja i ispitivanja kakvoće voda.
• kategorizaciju voda,
• mjere zaštite voda,
• mjere za slučajeve izvanrednih i iznenadnih zagađenja voda,
• plan građenja objekata i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
• izvore i način financiranja Plana
• popis fizičkih i pravnih osoba zaduženih za provedbu Plana, njihova ovlaštenja i odgovornost.

Cilj je Plana, da se vodama upravlja prema načelu jedinstvenog vodnog sustava i načelu održivog razvitka.
U Planu se polazi prvenstveno od načela prevencije koje podrazumijeva planiranje i poduzimanje potrebnih mjera u zaštiti voda, kada i ne postoje čvrsti dokazi o promjenama u kakvoći voda. Preventivne mjere su mjere sprečavanja i ograničavanja u ispuštanju opasnih i drugih tvari, koje bi mogle uzrokovati onečišćenje ili zagađenje voda.
Nadzor onečišćenja je radnja kojom se osigurava stalno praćenje ispuštanja otpadnih voda na samom izvoru onečišćenja.
Načelo "uporabe najbolje raspoložive tehnologije" podrazumijeva: štednju sirovina i energije, isključivanje opasnih tvari iz tehnoloških procesa, te smanjenje količina i štetnosti svih ispuštenih tvari prije njihova ispuštanja u prijemnik. Načelo "onečišćivač plaća", znači da za svako onečišćenje voda, korisnik voda koji je to onečišćenje izazvao, ima obavezu platiti naknadu u skladu sa stupnjem izazvanog onečišćenja. Također ima obavezu podmirenja troškova čišćenja i uklanjanja zagađenja kao i naknadu štete koja je izravna posljedica zagađenja. Osiguranje stalnih informacija o stanju kakvoće voda i razmjena podataka sa susjednim državama je načelo od osobite važnosti za upoznavanje javnosti i poduzimanje potrebnih mjera za zaštitu voda.

2.1.1 POVRŠINSKE KOPNENE VODE

U svhu ocjene onečišćenosti površinskih voda propisana je Uredba o klasifikacija voda (NN 77/98 i 137/08) i Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 137/08) . Uredbom o klasifikaciji voda određuju se vrste voda koje odgovaraju uvjetima kakvoće voda u smislu njihove ekološke funkcije, kao i uvjetima korištenja površinskih voda za određene namjene. Vode se svrstavaju u vrste na temelju dopuštenih graničnih vrijednosti pojedinih skupina pokazatelja, koji obilježavaju izvore i uzročnike onečišćenja voda. Pokazatelji za klasifikaciju svrstani su u dvije skupine:

• Obavezni pokazatelji za ocjenu opće ekološke funkcije voda - fizikalno-kemijski, režim kisika, hranjive tvari, i biološki pokazatelji
• Pokazatelji koji se ispituju na osnovu posebnih programa sadržanih u planovima za zaštitu voda i ciljanim programima, te zajedno sa obaveznim pokazateljima služe za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i utvrđivanja uvjeta korištenja za određene nemjene. Ovu skupinu pokazatelja čine metali, organski spojevi i radioaktivnost.

Prema uvjetima za korištenje voda za određene namjene odgovaraju sljedeći kriteriji Vrsta I. Vode koje se u svom prirodnom stanju ili nakon dezinfekcije mogu koristiti za piće ili u prehrambenoj industriji, te vode koje se mogu koristiti i za uzgoj plemenitih vrsta riba (pastrve). Vrsta II. Vode koje se u prirodnom stanju mogu koristiti za kupanje i rekreaciju, za sportove na vodi, za uzgoj drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje se nakon odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti za piće i druge namjene u industriji i sl.
Vrsta III. Vode koje se mogu koristiti u industrijama koje nemaju posebne zahtjeve za kakvoćom vode, te u poljoprivredi. To su vode koje se pročišćavaju da bi se koristile za određene namjene.
Vrsta IV. Vode koje se mogu koristiti isključivo uz pročišćavanje na područjima gdje je veliko pomanjkanje vode.
Vrsta V. Vode koje se gotovo ne mogu koristiti ni za kakve namjene, jer ne zadovoljavaju kriterije za namjene po Uredbi.

Uredbom o opasnim tvarima u vodama propisuje se koje tvari i u kojim količinama se smatraju opasnim tvarima u površinskim vodama. Određen je Standard kakvoće vode (SKV) za prioritetne opasne tvari za koje je određena prosječna godišnja koncentracija i maksimalna dozvoljena koncentracija. Popis parametara dan je u prilogu 3). U uredbi je dan i popis tvari koje također onečišćuju vodu ali za njih određene maksimalno dozvoljene koncentracije, na tom popisu nalaze se sljedeće skupine tvari:
• Metali, metaloidi i njihovi spojevi
• Anorganski pokazatelji
• Ugljikovodici
• Halogenirani ugljikovodici
• Nitrirani ugljikovodici
• Fenoli
• Pesticidi
• Ostali organski spojevi

Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN 94/08) odnosi se na prikupljanje, odvodnju, pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz sustava javne odvodnje te pročišćavanje i ispuštanje tehnoloških otpadnih voda iz pojedinih industrija. Cilj Pravilnika je zaštita okoliša i štetnog utjecaja od ispuštanja navedenih otpadnih voda.
Pravilnikom se propisuju granične vrijednosti, odnosno dozvoljene koncentracije pokazatelja opasnih i drugih tvari za:
• tehnološke otpadne vode prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje otpadnih voda ili u površinske vode,
• otpadne vode sustava javne odvodnje (komunalne otpadne vode), koje se nakon pročišćavanja ispuštaju u površinske vode.
Tehnološke otpadne vode, kada se ispuštaju u sustave javne odvodnje ili u površinske vode podliježu potrebnom pročišćavanju kako bi se:
• zaštitilo zdravlje radnika koji rade na održavanju sustava prikupljanja, odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda,
• osiguralo, da ne dođe do oštećenja sustava prikupljanja, odvodnje, opreme i rada uređaja za pročišćavanje te postrojenja za obradu mulja,
• osiguralo, da se ispuštanjem efluenta ne počini štetan utjecaj na okoliš te postiglo dobro stanje voda i
• osiguralo odlaganje mulja na ekološko prihvatljiv način.

Granične vrijednosti pokazatelja, odnosno dozvoljene koncentracije opasnih i drugih tvari u tehnološkim otpadnim vodama (efluentu), koje se ispuštaju u površinske vode ili u sustav javne odvodnje otpadnih voda, dane su u prilogu 4.
U pravilniku su također dane vrijednosti do kojeg stupnja je potrebo smanjiti opterećenje prilikom ispuštanja otpadnih voda prirodni recipijent posebno ako se radi o osjetljivim područjima a to su: površinske vode za koje je utvrđen proces eutrofikacije (jezera i vodotoke koji se ulijevaju u jezera, zatvorene zaljeve s lošom izmjenom vodne mase, zbog čega može doći do povišenja koncentracija hranjivih tvari, estuarije, morske zaljeve i druge priobalne vode za koje se utvrdi da imaju lošu izmjenu vodne mase ili koje dobivaju veliku količinu hranjivih tvari), površinske vode namijenjene korištenju u javnoj vodoopskrbi uz potreban stupanj kondicioniranja i vode određene za kupanje i druge vode čije korištenje zahtijeva obradu. Vrijednosti smanjenja optrećanja dani su u prilogu 5.
Monitoring sastava otpadnih voda tijekom 24-satnog razdoblja potrebno je provoditi za manja područja (do 50 000 ES) 12 puta godišnje, a za veća područja (više od 50 000 ES) 24 puta godišnje.
Granične vrijednosti pokazatelja u efluentu koji se ispušta u sustav javne odvodnje ili u površinske vode, za pojedine industrije, odnosno onečišćivače, a u vezi sa smanjenjem emisija opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama uz primjenu najbolje raspoložive tehnologije, određeni su u prilozima, koji su sastavni dio ovog Pravilnika, za sljedeće objekte i postrojenja onečišćavanja:
1. Prerada kože i krzna
2. Proizvodnja mineralnih voda i bezalkoholnih pića

3. Prerada mlijeka i mliječnih proizvoda
4. Proizvodnja i prerada tekstila
5. Proizvodnja piva i slada
6. Prerada i konzerviranje mesa i mesnih proizvoda
7. Proizvodnja alkoholnih pića i alkohola
8. Proizvodnja biljnih ulja i životinjskih masti
9. Prerada ribe,

10. Prerada voća i povrća,
11. Proizvodnja šećera i šećernih proizvoda,
12. Proizvodnja papira kartona i ljepenki,
13. Prerada drva u drvnoj industriji,
14. Proizvodnja i prerada stakla te
15. za druge objekte i postrojenja onečišćavanja za koje se utvrdi opravdanost donošenja priloga.

2.1.2. PODZEMNE VODE

Za ocjenu onečišćenosti podzemne vode u Republici Hrvatskoj koristi se samo Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08) , bez obzira na područje, trenutni ili buduću namjenu područja u kojem se podzemna voda ispituje. Prema ovom pravilniku ispitiju se tri kategorije pokazatelja kojima se određuje kvaliteta vode za piće:
• mikrobiološki pokazatelji
• fizikalno-kemijski pokazatelji
• radiološki pokazatelji

U pravilniku je također dan i popis pokazatelja koje je potrebno pratiti prilikom monitoringa kvalitete vode za pi ć e. Sve tabele dane su u prilogu 6.

3. DIREKTIVE EUROPSKE UNIJE NA PODRUČJU ZAŠTITE OKOLIŠA

Tijekom razvoja Europske unije zemlje članice težile su osnivanju zajedničkog zakonodavnog tijela, u kojem će prilikom kreiranja okolišne politike sudjelovati sve zemlje članice. Stoga je Europska unije osnovala tri zakonodavne institucije koje kreiraju legislativu na području zaštite okoliša:
• Direkcija Europske komisije
• Vijeće ministara
• Europski parlament

Razvojem svijesti o okolišu 1987. godine u Rimski sporazum uveden je jedinstveni Europski akt (Single European Act SEA)) vezan za područje zaštite okoliša, koji je dao okolišnoj politici novu bazu za provedbu odluka na području zaštite okoliša.

1973. godine u sklopu Pariškog samita objevljen je plan djelovanja u zaštiti okoliša (Environmental Action Programme (EAP)) koji je bio važan korak u okolišnoj politici, jer su nakon njega objavljena još pet programa [16]:

• Prvi akcijski program zaštite okoliša (1973-77)
- integracija pojedinačnih politika zaštite okoliša
- uvođenje principa zagađivač plaća
- postavljanje kvalitativnih standarda za okoliš
- postavljanje standarda za proizvode
- postavljanje standarda za proizvodne procese (o emisiji štetnih tvari u okoliš i sl.)
• Drugi akcijski program zaštite okoliša (1977-1983)
- nastavak tekućih aktivnosti prvog programa
• Treći akcijski program zaštite okoliša (1983-1987)
- pripremljena prva zajednička strategija Zaštite okoliša sa težištem na sprečavanju onečišćenja (naglasak na izradu Studija utjecaja na okoliš)
• Četvrti akcijski program zaštite okoliša (1987-1992)
- Novi pristup okolišu - visoki standardi zaštite postali su imperativom gospodarskog i općeg razvoja
- Osnivanje Europske agencije za okoliš (baze podataka o okolišu indikatori okoliša)
- Financiranje zelenih projekata (otpad) od strane EIB
- Uključivanje javnosti u razmatranjima pitanja o okolišu
• Peti program zaštite okoliša (1992-2000) "Towards sustainability"
- Strategija održivog razvoja i jedinstveni standardi na području EU
• Šesti program zaštite okoliša EU (od 2000)
- Politika zaštite okoliša EU prema Šestom programu temelji se na:
- integraciji zaštite okoliša u sve druge razvojne politike,
- preventivnom djelovanju,
- načelu onečišćivač plača,
- sprječavanju onečišćenja na samom izvoru,
- podijeljenoj odgovornosti svih sudionika u razvoju,
- promicanju održivog razvoja
- Posebna područja djelovanja kroz Šesti akcijski program:
- Klimatske promjene
- Zaštita biljnog i životinjskog svijeta (bioraznolikost)
- Zaštita zdravlja stanovništva
- Gospodarenje otpadom

Prilikom donošenja Petog programa zaštite okoliša donešen je i sporazum Europske unije (Sporazum u Maastrichtu) koji kreira još ambiciozniju okolišnu politiku u odnosu na SEA. Glavne ambicije ovog sporauzma su:
• Kvaliteta okoliša
• Ljudsko zdravlje
• Iskorištavanje resursa
• Onečišćivač plaća

Zakonska hijerahija Europske unije temelji se na tri stupnja:
• Osnivački ugovori i pravna načela - ovi dokumenti su jači od nacionalnih ustava i zakona, te svi zakonski akti moraju biti usklađeni s njima i pozivati se na njih
• Uredbe, direktive i odluke - imaju obavezujuće ciljeve i vremenski rok do kada se moraju unijeti u nacionalno zakonodavstvo i primjeniti
• Uputstva, smjernice, mišljenja, akcijski planovi, priopćenja, radni programi -koji nemaju obavezujući te se koriste u postupcima donošenja odluka prije usvajanja konačnog pravnog akta.

Glavne direktive Europske unije na području zaštite okoliša su:
• Okvirna direktiva o kakvoci zraka
• Okvirna direktiva o vodama
• Okvirna direktiva o otpadu
• Procjena utjecaja na okoliš
• Natura
• Predložena direktiva o zaštiti tla
• IPPC direktiva
• Seveso direktiva

3.1. PROPISI EUROPSKE UNIJE VEZANI ZA ZAŠTITU VODA

U Europskoj uniji zakonski akti na području zaštite voda podijeljeni su na nekoliko razina:
• Opće okvirne direktive
• Direktive vezane za određenu upotrebu voda
• Onečišćenje mora
• Regionalne vode (regionalne konvencije)
• Ispuštanje opasnih tvari u vode

Opće direktive vezane za zaštitu voda

1) Okvirna direktiva o vodama (2000/60 EC) [17] je krovni zakonski dokument na području zaštite voda. Svi ostali akti proizlaze iz odredaba ove direktive. Svrha ove Direktive je uspostavljanje okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda, priobalnih voda i podzemnih voda koja:

• spriječava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava, s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja direktno ovisnih o vodnim ekosustavima;
• obećava održivo korištenje voda na osnovu dugoročne zaštite raspoloživih vodnih resursa;
• ima za cilj bolju zaštitu i poboljšanje vodnog okoliša, među ostalim i putem specifičnih mjera za postupno smanjenje ispuštanja, emisije i rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste, te prekid ili postupno eliminiranje ispuštanja, emisije ili rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste;
• osigurava progresivno smanjenje onečišćenja podzemnih voda i spriječava njihovo daljnje onečišćenje
• doprinosi ublažavanju posljedica poplavi i suša

S obzirom na navedeno doprinosi:
• osiguravanju dostatnih količina površinskih i podzemnih voda dobre kakvoće potrebnih za održivu, uravnoteženu i pravilnu uporabu voda;
• znatnom smanjenju onečišćenja podzemnih voda;
• zaštiti kopnenih površinskih voda i morskih voda
• postizanju ciljeva relevantnih međunarodnih ugovora, uključujući i one koji su usmjereni na eliminaciju onečišćenja morskog okoliša, akcijom Zajednice za prekidanje ili postupno eliminiranje ispuštanja, emisije i rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste, a s konačnim ciljem postizanja u morskom okolišu, vrijednosti bliskih temeljnim koncentracijama tvari koje se prirodno javljaju i koncentracija oko nule za sintetske tvari.

Neki od ostalih općih zakonskih koje proizlaze iz odredaba Okvirne direktive o vodama su:
• Priopćenje Europske komisije vijeću, Europskom parlamentu, te ekonomskom i socijalnom parlamentu o određivanju materijalne vrijednosti i dugoročno upravljanje vodama (COM (2000) 477)
• Direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (2007/60/EC)
• Pripoćenje Europske komisije u svezi izazova nestašice voda i suša u Europskoj uniji (COM (2007) 414)

S obzirom na temu ovog rada koja se prvenstveno odnosi na zaštitu kvalitete kopnenih voda biti će izabrane one direktive koje se odnose na to područje. Pa stoga što se tiće upotrebe voda spoment ću sljeće direktive:

• Direktiva o kvaliteti vode za piće (98/83/EC) [21]. Ova direktiva namjenjena je zaštiti ljudskog zdravlja od nepovoljnog utjecaja onečišćenja u vodi namjenjenoj za piće, a odnosi se na vode u njihovom prirodnom stanju ili nakon pročišćavanja bez obzira na njihovo porijeklo. U ovoj direktivi dane su granične vrijednosti mikrobioloških, kemijskih i radioaktivnih parametara koji određuju kvalitetu vode za piće, kao i indikacijskih parametara koje je potrebno pratiti prilikom monitoringa voda. Tabele sa popisom parametara i njihove granične vrijednosti dane su u prilogu 7.
• Obrada otpadnih voda iz urbanih područja (91/271/EEC) [22]. Ova direktiva odnosi se na obradu i ispuštanje otpadnih voda iz urbanih i industrijskih područja u prirodne recipijente. Svrha ove direktive je zaštita od nepovoljnog utjecaja otpadnih voda na okoliš.
Zahtjevi koje je potrebno ispuniti prije ispuštanja su:
• Sustav za prikupljanje otpadnih voda mora biti uređen tako da prihvati sve otpadne vode određenog područja bez obzira na njihov sastav, dobru zaštitu da ne bi došlo do istjecanja, te ograničenje onečišćenja recipijenata prilikom prekoračenja kapaciteta dotokom oborinskih voda
• Prije ispuštanja otpadnih voda iz postrojenja za obradu u recipijent potrebno je ispitati koncentracije određenih tvari u otpadnim vodama koje moraju zadovoljavati uvjete propisane u tablicama koje su dane u prilogu 8. kako za osjetljiva tako i za manje osjetljiva područja.
• Prije ulaska inustrijskih otpadnih voda u sustav za prikupljanje i obradu urbanih otpadnih voda potrebno je izvršiti njihovu predobradu.
• Potrebno je provoditi monitoring sastava otpadnih voda tijekom 24-satnog razdoblja i to za manja područja (do 50 000 ES) 12 puta godišnje, a za veća područja (više od 50 000 ES) 24 puta godišnje.

U prilogu 8. dane su i vrijednosti stupnja smanjenja opterećenja za ispuštanje u manje osjetljiva i osjetljiva područja.

U svrhu zaštite kopnenih voda od opasnih tvari propisan je niz direktiva. Neke od tih direktiva su:
• Sukladno odredbama okvirne direktive o vodama donesena je odluka (2455/2001/EC) [23] u kojoj je dan popis opasnih tvari u vodama. Popis se nalazi u prilogu 9.
• Za zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora propisana je direktiva (91/676/EEC) [24]. Podzemna ili površinska voda koja sadrži više od 50 mg/l nitrata smatra se onečišćenom. U direktivi dane su smejrnice za provođenje poljoprivrednih aktivnosti koje uključuju upotrebu umjetnih gnojiva i kemikalija koje mogu izazvati onečišćenje voda.

3.1.1 POVRŠINSKE KOPNENE VODE

U cilju postizanja zadovoljavajućeg kemijskog statusa površinskih voda (kopnene vode i ostale površinske vode) donesena je direktiva o standardima kvalitete okoliša za površinske vode (2008/105/EEC) . Svaka zemlja članica Europske unije mora ustanoviti za svaki riječni vodotok ili dijelove vodotoka na području države popis, karte ispuštanja i emisija svih primarnih i onečišćujućih tvari. Tijekom monitoringa potrebno je pratiti dvije kategorije graničnih vrijednosti, prosječna godišnja koncentracija i maksimalna dopuštena koncentracija za pojedino uzorkovanje. Tablica sa popisom parametara i graničnim vrijednostima dana je u prilogu 10.

3.1.2 PODZEMNE VODE

U svrhu zaštite podzemnih voda od onečišćenja propisana je direktiva (2000/118/EC) [26]. U skladu s odredbama okvirne direktive o vodama propisana je ova direktiva u svrhu spriječavanja i kontrole onečišćenja podzemne vode koja uključuje:
• Kriterije za procjenu dobrog kemijskog statusa podzemnih voda
• Kriterije za identifikaciju povećanja koncentracije određenih onečišćujućih tvari, te otkrivanja izvora onečišćenja
• Zahtjeve vezane za spriječavanje unosa onečišćujućih tvari u podzemne vode u svrhu njihove zaštite od propadanja.

Granične vrijednosti određenih onečišćujućih tvari propisuje svaka zemlja članica u svojem nacionalnom zakonodavstu sukladno smjernicama koje su dane u ovoj direktivi.
Određivanje pozadinskih vrijednosti moraju biti bazirane na: • Opsegu interakcije između podzemne vode i povezanog vodnog i pripadajućeg kopnenog ekosistema
• Povezivanju sadašnje ili potencijalne legitimne upotrebe odnosno funkcije podzemne vode
• Svim onečišćujćim tvarima koje karakteriziraju rizik za tijelo podzemne vode, uzimajući u obzir listu minimalnog broja onečišćujućih tvari.

■ Željezne tvari ili indikatori koji se mogu pojaviti prirodno ili kao rezultat ljudske aktivnosti
■ Arsen
■ Kadmij
■ Živa
■ Amonij
■ Kloridi
■ Sulfati
■ Sintetičke tvari - trikloretilen i tetrakloretilen
■ Elektrovodljivost
■Hidrogeološke karakteristike uključujući podatke o razinama i bilanci podzemne

Prilikom određivanja pozadinskih vrijednosti mora se uzeti u obzir porijeklo onečišćujućih tvari, njihovo moguće prirodno pojavljivanje, njihovu štetnost i mogućnost disperzije, te njihovu postojanost i bioakumulacijski potencijal
Pri određivanju pozadinskih vrijednosti željezovitih tvari treba uzeti u obzir njihov prirodni prag vrijednosti u odnosu na hidrogeološke karakteristike tijela podzemne vode
Određivanje pozadinskih vrijednosti mora biti podkrijepljeno kontroliranim mehanizmom prikupljana podataka baziranih na procjeni kvalitete podataka, analitičkim okolinostima i pozadinskim vrijednostima za određene tvari koje se prirodno pojavljuju u vodama ili su rezultat ljudske aktivnosti.

U svrhu zaštite podzemne vode od onečišćenja određenim onečišćujućim tvarima kao i mogućnost određivanja ili otklanjanja posljedica onečišćenja koje je već prisutno propisana je direktiva pod brojem (80/68/EEC) [27]. U direktivi su propisane dvije liste onečišćujućih tvari, jedna se odnosi na tvari kojima treba spriječiti emisiju u podzemne vode, dok druga lista daje popis tvari kojima treba ograničiti emisiju u podzemnu vodu. Tvari kojima treba spriječiti emisiju u podzemne vode
• Organohalogeni spojevi i tvari koje mogu formirati takve spojeve u
vodenom okolišu
• Organofosforni spojevi
• Organotinski spojevi
• Tvari koje sadrže kancerogena, mutagena ili tetragena svojstva u vodenom
okolišu
• Živa i njezini pojevi
• Kadmij i njegovi spojevi
• Mineralna ulja i ugljikovodici
• Cijanidi

Tvari kojima treba ograničiti emisiju u podzemne vode se:
• Metali i njihovi spojevi (cink, bakar, nikal, krom, olovo, selen, arsen,
antimon, molibden, titan, kositar, barij, berilij, bor, uran, vanadij, kobalt, talij, telur, srebro)
• Biocidi i njihovi derivati
• Tvari koje imaju negativan utjecaj na okus i/ili miris podzemne vode
• Otrovni postajani organski spojevi silicija i tvari koje stvaraju takve spojeve
u vodi, osim oni koji su biološki neškodljivi ili se u vodi brzo pretvaraju u neopasne tvari
• Anorganski spojevi fosfora i elementarni fosfor
• Fluoridi
• Amonijak i nitriti

4. USPOREDBA PROPISA REPUBLIKE HRVATSKE SA DIREKTIVAMA EU

Zakonska regulativa Republike Hrvatske ne definira u potunosti sve elemente zaštite i gospodarenja kopnenih voda. Prilkom procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u Hrvatsko zakonodavstvo implementirane su neke direktive EU. Također je donešen i novi zakon o vodama čije odredbe su u skladu sa smjernicama direktiva Europske unije. Ovaj zakon propisuje niz novih zakonskih akata koji bi trebali bolje i jasnije definirati kako i na koji način zaštiti vode od onečišćenja te kako bolje gospodariti vodnim resursima.
U Republici Hrvatskoj najslabije je definirana zakonska regulativa vezana za zaštitu podzemnih voda od onečišćenja. Trenutno se kvaliteta podzemne vode ocjenjuje samo prema pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, što i ne mora biti pogrešno s obzirom da se u Hrvatskoj 90% vode za potrebe vodoopskrbe dobiva iz zahvata podzemne vode na crpilištima i kaptiranim izvorištima. U pravilniku je dan popis pokazatelja i maksimalno dopuštene vrijednosti pokazatelja, međutim nisu dani načini zaštite i preventivnog djelovanja u svrhu spriječavanja onečišćenja. S druge strane Europska unija propisuje niz direktiva o onečišćenju podzemnih voda u kojima su dani popisi onečišćujućih tvari i smjernice za zaštitu podzemnih voda od onečišćenja. Što se tiće površinskih kopnenih voda Hrvatsko zakonodavstvo propisuje uredbu o klasifikaciji voda te uredbu o opasnim tvarima u vodama koja je u skladu sa smjernicama direktive Europske unije.
Pošto svaka zemlja članica Europske unije mora u svoje zakonodavstvo implementirati Europske direktive, ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će proširiti i poboljšati svoje zakonodavstvo na području zaštite kopnenih voda.

ZAKLJUČAK

Spoznajom da ekonomski napredak uvelike ovisi o prirodnim izvorima, ali isto tako i djeluje na njegovo uništavanje javila se potreba za zaštitom okoliša i prirodnih resursa. Upravo stoga se u mnogim zemljama 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća započelo sa kreiranjem politike zaštite okoliša.
Europska unija je prilikom kreiranja politike zaštite okoliša donijela veliki broj zakonskih propisa i strateških dokumenata u svrhu poboljšanja zaštite okoliša u Europi. Hrvatska ima jedinstvenu priliku analizirati politike zaštite okoliša u zemljama članicama EU te usvojiti odgovarajuću praksu u njihovom provođenju. Prenošenjem pravne stečevine u nacionalno gospodarstvo Hrvatska dobiva mogućnost poboljšanja stanja okoliša. Zaštita voda od onečišćenja provodi se u svrhu očuvanja života i zdravlja ljudi, a isto tako omogućava neškodljivo korištenje voda za razne namjene. Poboljšanjem i nadogradnjom postojeće zakonske regulative koja za svoju svrhu mora imati nadzor nad stanjem kakvoće vode i izvorima onečišćenja, spriječavanje i ograničavanje zabranjenih radnji i ponašanja koja mogu utjecati na onečišćenje voda pridonosimo očuvanju kvalitete vode.

BIBLIOGRAFIJA

[I] Izvješće Europske komisije o napretku Hrvatske za 2009. godinu
[2] Ustav Republike Hrvatske (NN 41/01)
[3] Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske (NN 34/92)
[4] Zakon o zaštiti okoliša (NN110/07)
[5] Zakon o zaštiti okoliša (NN br.82/94, i 128/99)
[6] Zakon o vodama (NN 153/09)
[7] Zakona o vodama (NN 107/95, NN 105/05)
[8] Strategija upravljanja vodama (NN 91/08)
[9] Plan upravljanja vodnim područjima
[10] Državni plan zaštite voda (NN 8/99)
[II] Uredba o klasifikacija voda (NN 77/98 i 137/08)
[12] Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN 137/08)
[13] Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (NN94/08)
[14] Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 47/08)
[15] Prof.dr. Esad Prohić, dipl.ing „Legislativa u zaštiti okoliša"
[16] Dr.sc. Sanja Tišma „Politika zaštite okoliša Europske unije"
[17] Directive 2000/60/EC of the European Parliament and of the Council of 23 October

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD