Novobeogradski blok, struktura, čuvanje i unapređenje | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Novobeogradski blok, struktura, čuvanje i unapređenje". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Novobeogradski blok: struktura, očuvanje i unapređenje i/ili novogradnja
Blokovska struktura Novog Beograda i savremena izgradnja
Prelaskom na levu obalu Save, koji je započet sa izgradnjom kompleksa Starog sajmišta, grad
Beograd je zvanično načinio korak ka suštinskom urbanističkom razvoju. Izgradnja fizičke
strukture, ma koliko da je napredovala i imala konstantan rast između dva svetska rata, uvek
je bila u mimohodu sa stalnim povećanjem broja stanovnika. Problem je uočen još mnogo
ranije i pionirska rešenja su osmišljena, ali su retko realizovana u praksi sve do završetka
Drugog svetskog rata. Beograd je, kao i mnogi evropski gradovi, pretrpeo velika razaranja, što
je samo produbilo ozbiljnu stambenu krizu sa kojom se stanovništvo već decenijama
suočavalo.
Izgradnjom novih naselja, često i čitavih gradova, širom Evrope, stvaraju se uslovi za
„napredak moderne“ kako je govorio Mate Bajlon (Blagojević, 2007. str. 12). Dinamika
izgradnje i rekonstrukcije gradova daje prednost prečišćenom izrazu modernističke arhitekture
i u prvi plan stavlja ortogonalnu modernističku matricu sa blokovima velike površine i
širokim saobraćajnicama velikog kapaciteta. Gradovi višestruko uvećavaju svoje stambene,
administrativne, obrazovne, kulturne i privredne kapacitete i postaju funkcionalni,
zahvaljujući upravo organizaciji prema principima modernog urbanizma, zasnovanog na
postulatima Atinske povelje.
Kritika ovakvog koncepta izgradnje je uzela maha već šezdesetih godina XX veka: postalo je
jasno da su izgrađena naselja tzv. „spavaone“, a pored toga je, naseljavanjem homogenih
socijalnih struktura došlo do segregacije naselja u okviru grada i njihove getoizacije. Porast
delikvencije i nesigurnosti često vodi ka drastičnim merama, naročito sa kritikom
postmoderne: od izgradnje na zelenim površinama kako bi se stvorili ambijenti nalik
2
tradicionalnim gradskim strukturama, do rušenja čitavih naselja, kao što je slučaj sa čuvenim
naseljem Pruit Igoe. U slučaju Novog Beograda je situacija bila malo drugačija: najpre, Novi
Beograd je socijalno heterogen, a nakon perioda stagnacije i devastacije, danas je Novi
Beograd jedna od najbogatijih opština Srbije upravo zahvaljujući tome što raspolaže velikim
resursima gradskog građevinskog zemljišta. Međutim, na udaru tranzicione ekspanzije grada
našli su se modernistički blokovi što je, videćemo, čest slučaj u novijoj istoriji gradova.
Savremeni primeri funkcionisanja modernističkih celina
„Od kraja 19. vijeka, arhitektura i urbano planiranje pretrpjeli su duboke promjene, usljed
industrijalizacije, uvođenja novih materijala, transformacije tehnika gradnje i novih upotreba.
Ovaj trend je započeo u isto vrijeme kad i tehnološki napredak, kako bi se zadovoljile potrebe
savremenog društva. Građevine 20. vijeka su mnogobrojne i raznovrsne po karakteru: one
odražavaju kako tradicionalne, tako i modernističke vrijednosti. Izuzimajući rad nekih pionira,
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET