Agresija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Agresija". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
Banja Luka
SEMINARSKI RAD
PREDMET: Međunarodno krivično pravo
TEMA: Agresija
Banja Luka,. god
Sadržaj
Uvod 1
1.Istorijsko porijeklo krivičnog djela agresije 2
2.Agresija u međunarodnom krivičnom pravu 4
3.Pojam, oblici i pravna priroda agresije 5
4.Pojmovno određenje agresije i rata 7
5.Pokušaj definisanja pojma agresije 9
6. Agresija i međunarodni krivični sud 10
6.1.Rad na osnivanju Međunarodnog krivičnog suda i odnos prema krivičnom djelu agresije 10
6.2.Rimski statut 11
6.3.Reviziona konferencija u Kampali 2010.god. 12
Zaljučak 14
Literatura 15
Uvod
Višedecenijska borba za prihvatljivom definicijom krivičnog djela agresije kao međunarodnog zločina praćena je mnogobrojnim problemima. Pojedine države su u definisanju agresije vidjele znak spasa protiv stranog mješanja u svoje unutrašnje probleme, dok su druge to smatrale ograničavajućim faktorom u ostvarivanju svojih interesa. U takvoj borbi između konsenzusa i osporavanja svaka pobjeda je bila Pirova, a cijena svakog kompromisa bila je visoka. Ipak, nakon međunarodne konferencije o reviziji Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda, održane 2010. godine, čini nam se da je traženo rešenje na vidiku.
Ključne riječi: agresija, međunarodno krivično djelo, Međunarodni krivični sud, Rimski statut, Ujedinjene nacije.
1.Istorijsko porijeklo krivičnog djela agresije
Agresivni ratovi su stalna konstanta u razvoju čovečanstva, koje i samo, kao svoj neizostavni deo, ima veoma dugu „ratnu istoriju“, ali suprotno ovome inkriminisanje agresivnih ratova, odnosno njihovo definisanje kao posebnog krivičnog djela ipak nema dugu istoriju.
Pitanjima rata i njegove (ne)opravdanosti bavili su još u starom vijeku Platon i Aristotel posmatrajući ga sa filozofske tačke gledišta. Po njihovom shvatanju rat je sastavni dio politike i pravičan je ako se vodi protiv onih koji osporavaju vlast države ili ukoliko se vodi u cilju postizanja mira. S druge strane, Rimljani su imali formalističko gledanje na rat: oni su smatrali da su ratovi zakoniti samo ukoliko su proglašeni zakonito ili ako su imali opravdanu kauzu kao što je zaštita teritorije ili odbrana časti. Oni koji bi započeli rat bez odobrenja Senata mogli su biti predati neprijatelju, što je predstavljalo jednu vrstu kazne.
U srednjem vijeku, pod okriljem katoličke crkve, pravičnim uzrocima rata bavili su se katolički mislioci, od kojih je najznačajniji Toma Akvinski (Thomas Aquinas 1225-1274) koji je tvrdio da je pravičan uzrok rata „teški moralni prekršaj druge strane“, pri čemu su kriterijumi i ocjene prekršaja izvođeni iz moralnog kodeksa katoličke crkve.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET