Keramički proizvodi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Keramički proizvodi ". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


KOMERCIJALNO I CARINSKO POZNAVANJE ROBE
Tema: Keramički proizvodi
Keramika ja naziv za grupu proizvoda izrađenih od gline oblikovani u tekućem, plastičnom, poluplastičnom, suvom ili praškastom stanju, a zatim sušeni i pečeni na dovoljno visokoj temperaturi da se dobiju potrebna mehanička svojstva. Danas se medju keramičke proizvode svrstava niz proizvoda koji nisu izrađeni od gline ili drugih silikata, ali im je tehnologija izrade i prerade slična keramičkoj tehnologiji koja obuhvata pripremu keramičke mase, oblikovanje proizvoda, sušenje proizvoda i pečenje proizvoda. Keramički proizvodi su, prema tome, produkti faznih promena nemetalnih materijala na visokim temperaturama.
Keramika potiče od reči керамикос, керамеус и керамос (grčki : κεραμικός), koji je bio opšti naziv za proizvode od gline i ilovače koji se plastično oformljavaju, suše i peku u posebnim pećima.
Istorijat keramike
Izrada proizvoda od gline ubraja se u najstarije ljudske veštine. Smatra se da su se prve opeke izrađivale pre 15000 godina. Pečeni keramički produkti nađeni u dolini Nila stari su oko 13000 godina, a u Engleskoj, Belgiji i Nemačkoj iskopane su posude od gline koje su izrađene u ledeno doba. U grobnicama u Egiptu nalaze se različiti predmeti od crvene terakote koji su ručno modelirani, a veruje se da datiraju od 5000. do 3000. godine. Asirci i Vavilonci, a kasnije i Persijanci, verovatno su upotrebljavali vrlo peskovite gline, zbog čega je plastičnost tih masa bila mala, pa je bila potrebna velika umešnost za njihovo oblikovanje. Persijanci su upotrebljavali prikladne metalne okside (znali su dobiti žutu, plavu i zelenu boju). Pronalazak lončarskog kola znači prekretnicu u oblikovanju keramičkih proizvoda. Ono je bilo tehnička osnova te proizvodnje. U Kini su pronađeni predmeti izrađeni lončarskim kolom u razdoblju oko 2700. a predmeti koji imaju karakteristike porculana u razdoblju oko 175.godine. Za vreme dinastije Ming (1368-1644) kineski lončari proizvode porcelanske predmete vrlo visokog kvaliteta. Arapi su prvi napravili glazirani keramički proizvod, a zato su upotrebljavali kositar (IV)-oksid. Porozne pločice i vaze glazirane su i ukrašene. Ta se proizvodnja razvila na otoku Majorki, pa su takvi proizvodi nazvani majolika. Italijani su razvili svoju tehnologiju u Faenzi, pa su njihovi proizvodi nazvani fajansa. B. Palissy osnivač je francuske fajanse u XVI veku. J. F. Bottger je u Meissenu 1708. godine uspeo prvi u Evropi da napravi tvrdi, beli prozirni porcelan. Međutim, u Engleskoj J. Dwight je 1671. godine napravio mekani porcelan. U Engleskoj je veliki uspeh postignut u XVIII veku upotrebom kaolina. Za taj razvitak zaslužan je engleski keramičar J. Wedgwood. On je poboljšao masu i glazuru.
Do pre dvadesetak godina proizvodnja keramičkih proizvoda zasnivala se na obrtničkim metodama proizvodnje. Tada počinje primena mehanizacije i industrijska proizvodnja keramičkih predmeta, pa se to može nazvati modernom keramikom.
Sirovine za izradu keramičkih proizvoda
Osnovne sirovine za keramiku su kaolin (bela i mekana vrsta zemlje), ilovače i gline koje su plastični sastojci , dok su kao neplastični sastojci – kremen, krečnjak, šamot i drugi materijali.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET