Medijska pokrivenost ekoloških tema i sadržaja u periodu od maja do novembra 2009 | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Medijska pokrivenost ekoloških tema i sadržaja u periodu od maja do novembra 2009. godine". Rad ima 44 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Fakultet Političkih nauka Univerziteta u Beogradu
Diplomski rad
iz predmeta
socijalna i politička ekologija
Tema:
Medijska pokrivenost ekoloških tema i sadržaja
u periodu od maja do novembra 2009. godine
Smer: novinarski
Uvod:
Može se primetiti da briga o ekologiji uvek završi na drugom mestu, odmah iza ekonomije i naše potrebe za novcem i moći. Ovim omalovažavanjem naše planeta može se ironično zaključiti da se Zemlja zapravo ne vrti oko Sunca, već da se vrti oko novca. Ekologija može opstati samo ako joj ekonomija to dopusti, a to se nažalost u prošlosti događalo vrlo retko.
U doba velike industrijalizacije zapadnih država isključivo se gledalo na ekonomske učinke, a ekologija je jednostavno bila potpuno zanemarena. Tek kad su nastali ozbiljni problemi u obliku kiselih kiša i velike količine štetnih čestica u vazduhu, zapadne zemlje su počele da pridaju određenu pažnju ekologiji, ali samo kod rešavanja trenutno vidljivih problema. Što se tiče dugoročnih problema poput globalnog zagrevanja– to je još uvek na drugom mestu, “a buduće generacije će se valjda nekako snaći”. Zemlje koje su trenutno u razvoju slede iste principe ekonomskog načina razmišljanja kao i zapadne zemlje u doba industrijalizacije. Ni zemlje u razvoju nemaju dovoljno obzira za svet koji ih okružuje, okolinu u kojoj žive ili možda najbolje rečeno, ali pomalo apsurdno, nemaju sluha upravo za ono što im obezbedjuje opstanak na ovoj planeti.
I Srbija predstavlja državu gde se očekuje ekonomski prosperitet, a jedino se može pretpostavljati da li će se on odvijati na uštrb naše životne sredine i tako biti samo privid “dobrag života” koji će neminovno izazvati nova zagađenja. Međutim, naznake da će nešto biti tako, ili ipak ne, u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo. Ono što nam najbolje možda može pokazati da li će naše društvo doprineti narušavanju ekološke situacije na makronivou, je trenutna ekološka svest koja prožima intelektualni svet, školstvo, i verovatno najbitniji element-medije. Nametanjem ekoločkih tema i sadržaja svi oni zajedno, posebno mediji kao najuticajniji ili najagresivniji (i u pozitivnom i u negativnom smislu) mogu da utiču na razvoj svesti običnih ljudi i dece u našem društvu.
Građani još uvek uprkos primetnom povećanju ekološke svesti ne vide da su sami odgovorni za očuvanje planete Zemlje, jer je očigledno jako teško priznati sopstvene greške i nastojati da ih ispravite. Takođe je trenutno teško, gotovo nerealno očekivati razvijenu ekološku svest od stanovnika siromašnih zemalja, jer je njihov primarni cilj preživljavanje, a ekologija im nije ni na kraj pameti, a tako će i ostati ukoliko se bogate zemlje budu i dalje bavile samo svojim ekološkim problemima, a zanemarivale stanje u siromašnim zemljama. U stvari za početak rešavanja ekoloških problema potrebna je jedna globalna akcija, jer pojedinačne akcije nisu i ne mogu biti dovoljne na globalnom planu. Pojedinačne akcije mogu samo da naprave trenutni presek stanja u nekom društvu, međutim, ni to se ne bi trebalo poceniti. Svaki napor da se ukaže na vitalnu ulogu ekologije je dobro došao i predstavlja korak više ka buđenju ekološke svesti. Postoji nada da se može uspeti u očuvanju životne sredine i akcijama koje nisu radikalne i ne podrazumevaju strategiju ekstremnih poklonika ekologije koji imaju mišljenja da bi svet trebalo vratiti na razdoblje pre Džemsa Vata, odnosno prve industrijske revolucije, i odreći se svih prednosti moderne tehnologije. Naprotiv moderne tehnologije bi se morale razvijati u pravcu koji bi omogućio sklad između ekologije i industrije što znači da bi naglasak trebalo biti na upotrebi energetskih izvora koji najmanje zagađuju okolinu. Moderne tehnologije mogu se pozitivno iskoristiti i u sprečavanju ekoloških katastrofa, u nadziranju ugroženih životinja i celokupnom razvoju ekosistema, samo ih treba usmeriti u tim pravcima.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET