Globalno Zagrevanje (efekat staklene bašte, kisele kiše, ozonske rupe) | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Globalno Zagrevanje (efekat staklene bašte, kisele kiše, ozonske rupe)". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


UVOD
Svedoci smo najvećih klimatskih promena u skorijoj istoriji čovečanstva. Mislim da nema čoveka koji se nije bar jedanput zapitao zbog čega se to dešava. Odgovor je svima poznat, mada ne i priznat od svih, a to je uticaj čoveka, bolje reći tekovina ljudske civilizacije na klimu.
Život je od svog nastanka uticao na prilike na Zemlji. Uticao i prilagođavao se na njih. Ozonski omotač je nastao tokom tri miliona godina kao posledica ispuštanja kiseonika od strane flore na Zemlji, i bio kasnije jedan od ključnih faktora za širenje i raznovrsnost života na njoj. U tom smislu uticaj čoveka kao najrasprostranjenije i najdominantnije forme života (trenutno) nije nov. Ipak ono što je novo jeste brzina i snaga uticaja ljudskog faktora na kompletan biosistem Zemlje pa i na klimu. Ostaje činjenica da je život oduvek uticao na prilike na Zemlji ali ti uticaji su bili dugotrajni i realativno spori, pa je i on sam imao vremena da se prilagodi na njih. Ovaj tempo, po svim relevantnim proračunima i istraživanjima, ipak po prvi put u svojoj istoriji izgleda da nemože da izdrži. Odgovornost čoveka prema svim drugim oblicima života je velika ali bojim se da usled svojevrsne samo hipnoze ljudsko društvo još nije u potpunosti toga svesno.
Ja sam se u ovom radu fokusirao na globalne efekte ljudske aktivnosti koji se pre svega odražavaju na ukupnu klimu, a bojim se da oni ne idu u pravcu koji bi odgovarao ni čoveku a ni bilo kojoj vrsti na planeti Zemlji.
ZEMLJINA ATMOSFERA
Zemljina atmosfera je sloj gasova koji okružuju planetu Zemlju i koji zadržava Zemljina gravitacija. Sadrži oko četiri petine azota i jednu petinu kiseonika, dok su količine ostalih gasova neznatne ili u tragovima. Atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući ultraljubičasto sunčevo zračenje i smanjujući temperaturne ekstreme između dana i noći.
Atmosfera ne završava naglo. Ona polagano postaje rjeđa i posepeno nestaje u svemiru. Ne postoji konačna granica između atmosfere i spoljašnjog svemira. Tri četvrtine mase atmosfere nalazi se unutar 11 km od površine planete. U SAD-u se osoba koja putuje iznad visine od 80 km naziva astronautom. Visina od 120 km označava granicu gdje atmosferski uticaji postaju vidljivi tokom ulaska svemirske letjelice u atmosferu. Takođe se često kao granicu atmosfere i svemira uzima Karmanova crta na udaljenosti od 100 km od površine.
Različita područja u atmosferi
Područja u atmosferi nazvana su na sledeći način:
jonosfera — područje koje sadrži jone: približno odgovara mezosferi i termosferi do 550 km.
egzosfera — iznad jonosfere gde atmosfera nestaje u svemiru.
magnetosfera — područje gde je Zemljino magnetsko polje u interakciji sa sunčevim vetrom. Prostire se desetinama hiljada kilometara, s dugačkim repom okrenutim od Sunca.
ozonski sloj — ili ozonosfera, približno 10 - 50 km, gdje se nalazi stratosferski ozon. Treba se napomenuti da je čak i unutar ove regije ozon prema obimu manja sastavnica.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET