Javne potrebe i javna dobra | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Javne potrebe i javna dobra". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Uvod
Javna dobra i javne potrebe su u neraskidivoj vezi jer da nema javnih potreba ne bi nastala ni javna dobra. Njihov naziv, sam po sebi, govori o njihovom karakteru. Naime, javne potrebe se mogu okarakterisati kao potrebe građana, kolektivne potrebe, odnosno potrebe koje se mogu zadovoljiti uz pomoć javnih dobara a to su dobra koje država pruža svojim građanima. Javne potrebe su i odraz stupnja društveno-ekonomskog razvoja neke zemlje u savremenoj državi jer javne potrebe proizlaze iz činjenice da države postoje pa ih ona svojim postojanjem uslovljava i zahteva njihovo zadovoljenje.
Prvi deo rada posvećen je javnim dobrima, dok drugi govori o javnim potrebama.
Javno dobro se definiše kao dobro koje služi zadovoljavanju javnih, društvenih, zajedničkih potreba na nivou države. Niko ne sme biti isključen iz korištenja javnih dobara.
Bez obzira kakva je struktura javnih dobara, njihova ponuda i kvalitet zavise od materijalnih mogućnosti države, tj. od materijalne, tehničke i kadrovske opremljenosti njenih javnih službi.
Javna potrošnja je zadovoljavanje onih ljudskih potreba koje nije moguće zadovoljiti na individualni način. Pod javnom potrošnjom podrazumevaju se troškovi koji se naprave za školovanje, razne vrste zabava i sporta, razvoj nauke kulture i umetnosti itd. Dakle, javnom potrošnjom se finansira zadovoljenje duhovnih, obrazovnih i kulturnih potreba ljudi. Takodje u okviru javne potrošnje spada i finansiranje mnogih drugih neekonomskih društvenih potreba, kao što su državni organi, vojska, policija, sudske, administrativne i druge javne institucije.
1. Karakteristike i specifičnosti javnih dobara
Javna dobra su specifična jer njihove osobine upućuju na to da je njihovu optimalnu alokaciju nemoguće sprovesti putem tržišta. Nemogućnost podele javnog dobra na jedinice koje se mogu prodavati svakom korisniku posebno i nemogućnost naplate korišćenja dovode do pojave "free rider" ("švercera"). U takvim uslovima privatni kapital nije zainteresovan da organizuje proizvodnju ovakvih dobara, tako da jedino država može (naplaćujući porez od potencijalnih korisnika javnog dobra ili usluge) da osigura ponudu javnih dobara.
Sa aspekta potrošača, javlja se problem besplatnog korisnika (free rider), tj. svako bi težio da upravo on bude onaj koji će to dobro koristiti, a da za njega ne plati. Ako se već dobro (ili usluga) mora isporučivati svima bez mogućnosti isključivanja, onda svaki potrošač razmišlja na način "ako je već neko drugi kupio to dobro, mogu i ja da ga upotrebljavam, iako ga nisam platio".
Na primeru projekta zaštite od poplava može se pokazati ova dualnost u razmišljanju potrošača. Ako bi privatna firma želela da izgradi branu, nemoguće bi bilo da ona štiti samo one koji su platili za njenu izgradnju i korišćenje, a da istovremeno ne štiti i one koji nisu platili.
Koristeći tu karakteristiku javnih dobara, pojedinac bi uvek bio motivisan da bude u ovoj drugoj grupi jer će smatrati da je njegov pojedinačni doprinos beznačajan, tako da će, ako mnogi pojedinci razmišljaju na taj način, sam projekat izgradnje brane biti neizvodljiv (iako je društveno neophodan). Iz tog razloga se javna potrošnja finansira iz državnog budžeta.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET