Javni sektor i javna dobra u Crnoj Gori | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Javni sektor i javna dobra u Crnoj Gori". Rad ima 10 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Fakultet pravnih nauka
S E M I N A R S K I R A D
I Z
F I N A N S I J S K O G P R A V A
Tema: Javni sektor i javna dobra u Crnoj Gori
Čabarkapa Milana
Podgorica, 2010 god.
SADRŽAJ –
Uvod
Pojam javnih prihoda i javnih rashoda
Javna dobra i njihova podjela
Javni sektor
Javne potrebe i javna dobra
Zaključak
1. Uvod
Finansijsko pravo je posebna pravna disciplina koja uređuje finansijsku djelatnost države i drugih javno-pravnih tijela. Njega čine skup pravnih normi kojima se reguliše prikupljanje, upravljanje i alokacija finansijskih sredstava potrebnih za funkcionisanje države.
Javne finansije su jedna od osnovnih aktivnosti države, koja za poverene dru štvene funkcije pribavlja i troši sredstva, kako bi se ostvarili opštekorisni ci lje vi.
Finansijska djelatnost države, zasnovana na ustavu i zakonima, sastoji se u zadovoljavaju određenih javnih potreba i obezbeđivanju novčanih sredstava, da bi se te potrebe mogle finansirati.
Kao naučna disciplina, javne finansije izučavaju finansijsku djelatnost dr žave i drugih javno-pravnih tijela i organa kojima su, na osnovu ustava i za kona, povjerene određene funkcije prikupljanja i trošenja materijalnih sre dstava, radi ostvarivanja opštekorisnih ciljeva.
2. Pojam javnih prihoda i javnih rashoda
Javni prihodi i javni rashodi čine suštinske komponente finansijske djelatnosti države.
Predmet izučavanja javnih finansija čine: javni prihodi, javni rashodi, budžet, institucije javne potrošnje, javni dug i zaduživanje i efekti politike javne potrošnje. Javni prihodi se uglavnom poistovjećuje sa porezima jer oni imaju najveći udio u prihodima države. Sve transakcije koje povećavaju neto imovinu države na svim nivoima vlasti kvalifikuju se kao prihod. Transakcija se može definisati kao uzajamna veza između dvije jedinice na osnovu njihovog uzajamnog sporazuma. Javni prihodi se dijele na derivativne i originarne prihode. Dok se derivativni dijele na dažbinske, fiskalne, javne prihode I nedažbinske, nefiskalne, javne prihode.
Javni rashodi su sistem zadovoljavanja državnih potreba izraženi u novcu.
U savremenoj finansijskoj literaturi mogu se sresti brojne definicije koje pokušavaju na različite načine da definišu i objasne pojam i suštinu javnih rashoda. Međutim, sve su one uglavnom slične, s obzirom da govore o novčano pribavljenim javnim potrebama. Otuda, ne ulazeći u razlike i nijanse koje se mogu uočiti u definisanju pojma javnih rashoda, treba posebno naglasiti da javni rashodi po pravilu predstavljaju zadovoljenje javnih potreba pomoću novca, odnosno javni rashodi su oni izdaci koje država čini u javnom interesu zadovoljenja javnih potreba. U skladu sa navedenim, treba imati u vidu činjenicu da je za većinu definicija javnih rashoda karakteristično da polaze od dvije osnovne teze:
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET