Porezi i carine | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Porezi i carine". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 VISOKA ŠKOLA ZA POSLOVNU EKONOMIJU I PREDUZETNIŠTVO
BEOGRAD
SEMINARSKI RAD
Predmet: FISKALNA EKONOMIJA
POREZI I CARINE
Beograd, novembar, 2008. godina.
Sadržaj
UVOD 2 1. CARINE 3 2. CARINJENJE ROBE U CARINSKIM ZONAMA I ISPOSTAVAM 5 2.1. Uvoz 5 2.2. Izvoz 6 3. POREZI 8 3. 1. Pojam i ciljevi poreskog sistema i politike 8 3.2. Klasifikacija poreza 9 3.3. Poreski sistem u našoj zemlji 10 3.4. Poreske olakšice 13 3.5. Finansijsko politička i ekonomska poreska načela 14 3.6.Socijalno – politička i finansijsko – administrativna poreska načela 15 3.7. Evazija poreza 16 ZAKLJUČAK 17 LITERATURA 18
UVOD
Prvi pokušaji za olakšanje protoka robe sreću se u raznim bilateralnim ugovorima zaključenim krajem XIX veka između zemalja, uglavnom istog političkog opredeljenja i zajedničkih nacionalnih interesa, kao što je Ugovor o trgovini između SAD i zemalja Centralne Amerike, Srbije i Austro-Ugarske itd. Nakon prvog svetskog rata, u okviru Društva naroda, dolazi do pokušaja stvaranja instrumenata za nesmetanu trgovinsku razmenu, kroz niz neuspešnih i neprihvaćenih sporazuma i konvencija, koji nisu mogli biti usvojeni zbog opšte suprotstavljenih stavova, s jedne strane, sila Antante - pobednici Prvog svetskog rata i s druge strane, Nemačke, Italije i Japana, čije narastajuće ekonomije sputava međunarodna podela uticaja nakon završetka rata. Do svetske privredne krize 1929. godine carina je bila skoro jedini instrument zaštite domaće proizvodnje. Međutim, značajne promene u shvatanju međunarodnog robnog prometa i nacionalne politike razvoja koje je donela sa sobom, značio je obogaćivanje strategije i taktike ekonomskog zatvaranja nacionalnog prostora. Razvijene proizvodne snage i veoma razgranati međunarodni ekonomski odnosi zahtevali su širok spektar instrumenata za zaštitu industrije i obezbeđenje ekonomskog i društvenog razvoja. Proces društvene reprodukcije je isprepletan nizom zaštitnih mera koje počinju od mera pasivne zaštite, preko instrumenata carinske politike u definisanju uslova privređivanja na unutrašnjem tržištu, a protežu se i do veoma složenih, ali po pravilu strogo poverljivih mera u aktivnoj zaštiti domaće proizvodnje. Najčešći oblici su: spoljnotrgovinska, valutna, finansijska i unutrašnja privredna intervencija.Time je carina izgubila onaj značaj koji je imala do 1929. godine, ali ima svoje određeno mesto u zaštitnoj politici koja sinhronizovano sa ostalim instrumentima zaštite, daje pravi efekat.
1. CARINE
Jedini instrument u odvijanju robne razmene sa svetom, koji se priznaje kao moguća zaštita domaće proizvodnje od negativnog uticaja svetskog tržišta, je carina. Polazeći od toga da je carina nastala kao isključivo fiskalni instrument na uvoz, provoz i izvoz robe, došlo se do toga da carina postaje osnovna mera zaštite domaće proizvodnje.Carina je dažbina koja se naplaćuje na stranu robu koja se uvozi na carinsko područje određene zemlje ili se sa tog područja izvozi. To je iznos davanja uvoznika robe u domaćoj valuti po osnovu uvoza odnosno prelaska robe preko carinske linije jedne države, odnosno prelaska preko granice. Carina je u principu trošak poslovanja uvoznika, mada se najčešće prevaljuje, prilikom kalkulacija cene, na potrošača. Karakteristike carine su sledeće :
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET