Regionalni modeli privrednog rasta | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Regionalni modeli privrednog rasta". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UVOD
Paralelno sa rayvojem teorijske misli o regionalnom razvoju, sve više se razvijaju I ekonometrijski modeli za optimalan teorijski razmeštaj proizvodnje i programiranje regionalnog razvoja uopšte.
Svo do sada dato modeli mogu da se svrstaju u dve osnovne grupe:
Jednoregionalni modeli, i
Međuregionalni modeli.
Jednoregionalni modeli su se prvi razvili i prema svojoj formi su identični sa nacionalnim modelima. Oni se, strogo uzevši, odnose samo na jedan deo nacionalne privrede i imaju dinamički karakter samo sa stanovišta jednog regiona.
Njihov značaj za regionalnu privredu je neproceniv, naročito oni modeli koji su dinamički pratili ekonomsku strukturu pojedinih regiona. Takvi modeli su mnogo puta bili primenjivani u svetu, a i u našoj zemlji postoje takvi radovi. Naročito su zapažene input-autput tablice dr Branka Horvata.
Međuregionalni modeli predstavljaju skup jednoregionalnih modela koji nije mehanički. Povezivanje u međuregionalni model predstavlja veoma složen i težak zadatak.
Prema teorijskoj razradi matematičkih modela za programiranje regionalnog razvoja postoji nekoliko takvih modela. Nastajanje i razvoj tih modela uglavnom je zavistan od raspoloživih podataka, što znači da je sam razvoj ovih modela zaostajao upravo usled nepostojanja potrebnih statističkih podataka.
U praksi, to dovodi do sledećeg:
Logički najjednostavniji modeli nisu mogli da se primenjuju zbog veoma velikog broja podataka koji su za njih potrebni,
Zbog nedostataka podataka izrađeni su matamatički kompleksnji modeli koji se baziraju na više predpostavki, ali se za to mogu primenjivati na osnovu manjeg broja podataka.
Za naše uslove najveću pažnju privlače međuregionalni modeli. Poseban značaj njihove primene se ogleda u potrebi programiranja regionalnog razvoja, pored komparativnog testiranja, koje je takođe značajno.
Dosadaššnji ekonometrijski modeli koji se mogu primeniti u regionalnim analizama dele se u četiri osnovne grupe:
Međusektorski modeli,
Matrice regionalnog rasta,
Linearno programiranje,
Teorija igara.
MEĐUSEKTORSKI REGIONALNI MODELI
Kod jednoregionalnih modela uvoz je egzogeno određen i formira se regionalna međusektorska tablica, u kojoj za međusektorske tokove nije značajno da li su robe proivedene u regionu ili su uvezene.
Najznačajniju komponentu u ovim modelima čine tehnički koeficijenti koji pokazuju utrošak proizvoda iz sektora (i) za ostvarenje jedinice proizvodnje u sektoru (j) datog regiona (r).
Ako sa aijr obeležimo regionalni tehnički koeficijent, sa Xijr proizvodnju sektora (i) utrošenih u proizvodnji sektora (j) u regionu (r) i sa Xjr proizvodnju sektora (j) u regionu (r) možemo napisati obrazac za izračunavanje regonalnih tehničkih koeficijenata, ako je uvoz egzogeno određen:
Imajući u vidu karakteristiku regionalne privrede, da je po pravilu otvorenija u odnosu na narodnu privredu, potrebno je napraviti takvu međusektorsku tabelu koja će pokazivati dve vrste tokova: tokova proizvedenih roba u regionu i tokova uvezenih roba u region.
Ako pođemo od pretpostavke, regionalni tehnički koeficijenat možemo raščlaniti na dva dela:
aijr = aijrr + aijur pri čemu su:
aijrr – koeficijent utrošaka proizvoda sektora (i) proizvedenih u regionu (r) po jedinici proizvodnje sektora (j) u regionu r, a
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET