Socijalno zdrastveno i pio osiguranje i doprinosi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Socijalno zdrastveno i pio osiguranje i doprinosi". Rad ima 19 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Uvod
Doprinosi su jedan od finansijskih instrumenata kojima se prikupljaju sredstva za finansiranje javnih rashoda. Ne postoji opšteprihvaćena definicija doprinosa, tako da se ona izvodi na osnovu karakteristika samih doprinosa.
Savremena praksa i teorija poznaje veliki broj doprinosa. U pitanju su destinirani javni prihodi namenjeni kako izgradnji objekata infrastrukture, komunalne privrede i slično, kao i socijalnoj sferi (socijalno osiguranje) i privredi (komore i druge asocijacije).
Osnovne karakteristike doprinosa su:
Vezuju se za određeni krug građana koji imaju stvarnu ili pretpostavljenu korist od aktivnosti države i drugih javnopravnih tela;
Visina doprinosa zavisi od troškova koje država ima kod obavljanja određene aktivnosti ili od vrednosti neposredne koristi koju imaju obveznici doprinosa od usluga države;
Doprinosi imaju obavezan karakter;
Nepostojanje neposrednog zahteva;
Prinudom se ubiraju.
Doprinosi se razlikuju od poreza po tome što obveznici doprinosa imaju neposrednu korist od rada državnog organa, visina obaveze je u neposrednoj korelaciji sa tom korišću, obaveza plaćanja doprinosa nema opšti značaj nego se odnosi na određeni krug ljudi.
Doprinosi se razlikuju od taksa po tome što obavezu plaćanja doprinosa nisu inicirali sami obveznici, i što je za te obveznike proistekla neka materijalna korist od određene aktivnosti državnih tela.
Doprinosi su javni prihodi novijeg datuma i još nedovoljno priznati i poznati u mnogim zemljama. Porodica doprinosa je danas veoma brojna, ali je nesporno da je najznačajniji član ove porodice - doprinos za socijalno osiguranje. Socijalno osiguranje predstavlja zaštitu koju društvo pruža svojim članovima kroz niz javnih mera kako bi ih obezbedilo od ekonomskih i socijalnih poteškoća nastalih usled znatnog smanjenja njihove ekonomske snage (prihoda) zbog bolesti, povreda na radu, nezaposlenosti, invalidnosti, starosti ili smrti. Pored toga, socijalno osiguranje obezbeđuje, jednim svojim delom, i pokriće troškova lečenja, kao i posebnu pomoć u slučaju duže boleti.
 Na primer, na Islandu, socijalno osiguranje finansirano je iz državne blagajne. Gradjani ne plaćaju socijalno osiguranje, već su firme dužne da plate doprinose na svaki isplaćeni dohodak. Ti doprinosi idu u državnu blagajnu i služe za finansiranje opšteg socijalnog osiguranja. Državni osiguravajući zavod je izvršni organ socijalnog osiguranja, uključujući i porodiljsku pomoć i dodatak.
Fiskalnom reformom iz 1991. godine obezbeđena je puna uporedivost našeg sistema obaveznog socijalnog osiguranja sa socijalnim osiguranjem zemalja sa razvijenom tržišnom privredom. Realizovano je opredeljenje zakonodavca da obavezno socijalno osiguranje obuhvata penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
Sistem doprinosa - integralni deo fiskalnog sistema Republike Srbije
Sistem doprinosa kojim se finansira obavezno socijalno osiguranje (penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje za slučaj nezaposlenosti) zakonski je uređen kao integralni deo fiskalnog sistema Republike.
Sva pitanja i instituti koji čine sistem doprinosa za obavezno socijalno osiguranje su:
vrste doprinosa,
obveznici doprinosa,
stope doprinosa,
način obračunavanja i plaćanja doprinosa.
Fiskalni karakter proističe iz ekonomsko-finansijskog sadržaja doprinosa koji predstavljaju javne prihode.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET