Vrste društvene reprodukcije | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Vrste društvene reprodukcije". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


TEMA: VRSTE DRUŠTVENE REPRODUKCIJE
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................2
1. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI ………………………………………..3
2. POTREBAN PROIZVOD I VIŠAK PROIZVODA........................................................4
3. DRUŠTVENA REPRODUKCIJA..................................................................................7
4. VRSTE DRUŠTVENE REPRODUKCIJE I NJENE KARAKTERISTIKE...................8
4.1. Prosta društvena reprodukcija...........................................................................8
4.2. Umanjena društvena reprodukcija..................................................................10
4.3. Proširena društvena reprodukcija....................................................................11
5. POVEZANOST PROIZVODNJE RASPODJELE, RAZMJENE I POTROŠNJE U PROCESU DRUŠTVENE REPRODUKCIJE..................................................................11
ZAKLJUČAK....................................................................................................................14
LITERATURA..................................................................................................................15
UVOD
Pojam društvena reprodukcija je povezan sa pojmom potreba i direktno i njega proističe. Kako smo to već rekli, karakteristike ljudskih potreba se ogledaju u tome da su one stalne i da se iz godine u godinu povećavaju. U cilju zadovoljavanja tih potreba društvo je prisiljeno da neprekidno proizvodi materijalna dobra ili usluge kojim se te potrebe zadovoljavaju. Taj neprekidni, odnosno kontinuirani proces proizvodnje materijalnih dobara i usluga, naziva se reprodukcija.
Tom kontinuiranom procesu proizvodnje moguće je pristupiti sa dva stanovišta. Ako se reprodukcija, odnosno neprekidni proces proizvodnje, posmatra sa stanovišta pojedinačnog ekonomskog subjekta (preduzeće, porodica ili pojedini sektor), tada je predmet analize individualna reprodukcija. Ovaj je proces nešto jednostavniji jer je manji broj subjekata koji u njemu učestvuju i faktora koji na njega utiču. Ukoliko se reprodukcija posmatra sa stanovišta cijelog društva, onda je riječ o društvenoj reprodukciji. Ovaj proces je složeniji jer u njemu učestvuje veliki broj subjekata pa se zbog toga i javlja veliki broj veza između njih, a zavisi i od mnogo većeg broja faktora. Prema tome, društvena reprodukcija je proces stalnog obnavljanja proizvodnje na nivou cijelog društva.
Ovdje treba imati u vidu da je krajnji smisao proizvodnje potrošnja u kojoj se zadovoljavaju ljudske potrebe. Dakle, proizvod mora biti potrošen, a usluga iskorišćena. No, ljudi koji koriste usluge i troše proizvode obično nisu oni koji ih i proizvode, jer smisao proizvodnje dobara, posebno u savremenim uslovima, nije proizvodnja samo za sopstvene potrebe. Proizvodnja i potrošnja se, dakle, razlikuju i po mjestu (mjesto nastajanja proizvoda i njegovog trošenja nisu isti) i po subjektima (različita su lica koja proizvode i lica koja troše proizvod i uslugu) i po vremenu (vrijeme proizvodnje se ne poklapa sa vremenom potrošnje). To znači da se proizvodi moraju pojaviti u pravo vrijeme, na pravom mjestu da bi bili dostupni onima kojima su neophodni. Taj problem se rješava razmjenom u kojoj se na tržištu susreću različiti proizvodi i razmjenjuju između različitih subjekata.
1. GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI
Društvo se neprekidno razvija, otkrivajući mnoge nove tehnološke procese i nove materijale koji proizvodnju čine efikasnijom. Naravno da razvoj nije isti u svim oblastima – u nekima je, zbog prirode proizvodnje, tehnološki razvoj brži, u drugima, opet, sporiji. Svuda tamo gdje proizvodnja zavisi direktno od priro, tehnološki napredak je nešto sporiji pošto čovjek ne može upravljati prirodnim zakonima. Isto tako, u nekim oblastima naučna otkrića mogu brzo i lako naći svoju konkretnu primjenu, dok je u drugima potrebno duže vrijeme za praktičnu ralizaciju. Zbog toga je tehnološki napredak i rast produktivnosti u proizvodnji računara u posljednih dvadeset godina nesrazmjerno veći od napretka koji je ostvaren u proizvodnji hrane.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET