Bezgotovinska sredstva plaćanja | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Bezgotovinska sredstva plaćanja". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 Bezgotovinsko i elektronsko plaćanje
Poslednjih godina učešće bezgotovinskog plaćanja u ukupnoj strukturi plaćanja između učesnika u platnom prometu sve više raste. Plaćanje bez upotrebe gotovog novca nazivamo bezgotovinskim plaćanjem. Ono se vrši preknjižavanjem potrebnog iznosa plaćanja sa računa dužnika na račun povjerioca kod iste kreditne ustanove i njene mreže filijala, ili između različitih kreditnih ustanova i to uz pomoć različitih instrumenata. Ovim plaćanjem postižu se velike uštede u poslovima, prostorijama, uređajima, kadrovima itd. jer se smanjuje potreba izrađivanja, čuvanja, prenošenja i čestog prebrojavanja golemih količina gotovog novca. Osim toga, ovakvim plaćanjem se omogućuje veoma potrebno praćenje i kontrolisanje privrednih kretanja od za to određenih ustanova.
Najčešće korištena sredstva za obavljanje finansijskih transakcija u bezgotovinskom poslovanju su:
Kreditne/debitne kartice
Pametne kartice (Smart Card) i elektronski novčanici (Electronic Wallet)
Elektronski ili digitalni novac (Electronic Money, Digital Cash)
Sistemi mikroplaćanja (Micropayment)
1.1. Kreditne/debitne kartice
Kreditna/debitna kartica se obično definiše kao mali komad kartona ili plastike koji sadrži neko sredstvo za identifikaciju (npr.potpis ili sliku), što omogućava osobi na koju kartica glasi da kupuje robu ili usluge na teret svog računa, koji se periodično zadužuje. Ove kartice se često nazivaju i „plastičnim novcem“ i one u znatnoj mjeri zamjenjuju čekove i gotovinu. Plastične kartice predstavljaju put u svijet bez čekova i bez gotovog novca, tako da se sva plaćanja stanovništva mogu vršiti putem ovih kartica na teret računa građana kod banaka.
Omogućavajući klijentima da svoje obaveze izmiruju kreditnom/debitnom karticom, prodavac ili davalac usluga (Enablers) ubrzava tok finans.sredstava (Cash Flow) i smanjuje troškove naplate. Ujedno, otklanja se potreba za klasičnim fakturisanjem, što ima za posljedicu potencijalno značajno sniženje tehničkih i administrativnih troškova same naplate. Posrednici u ovom obliku plaćanja zarađuju na članarinama koje naplaćuju od svojih komitenama, na provizijama kojima naplaćuju svoje usluge, ali isto tako i naplatom kamata neurednim komitentima. Sa druge strane, plaćanje karticom za kupca znači svojevrsnu odgodu plaćanja ili kratkoročno zaduživanje, što je za njega svakako privlačna pogodnost. Ukratko, plaćanje karticom putem Interneta nudi kupcu sve uobičajene prednosti takvog načina plaćanja, uvećan za komfor koji je karakterističan za bezgotovinsko plaćanje.
U razvijenim zemljama se ove kartice sve više koriste, djelimično i iz razloga što se na ovaj način obezbjeđuje bolja naknada za transakcione depozite kao i zbog uvođenja eksplicitne provizije na ranije besplatne usluge u vezi sa čekovima. Osim toga na razvoj plastičnih kartica utiče mogućnost da se u svakom momentu mogu kupiti robe i usluge – u zemlji ili u inostranstvu – što je pogodno ne samo za potrošače nego i za trgovinu koja time može znatno povećati robni promet.
*Kreditne kartice pojavile su se u Sjedinjenim Državama tokom 1920-ih godina, kada su pojedine firme, poput naftnih kompanija i lanaca hotela, počele da ih izdaju svojim potrošačima. Ovakve kreditne kartice bile su zatvorenog tipa, tj. mogle su da se koriste samo u prodajnim/uslužnim objektima kompanije koja ih je izdala. Njihova upotreba značajno je povećana nakon II svjetskog rata.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET