Državne intervencije u privredi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Državne intervencije u privredi". Rad ima 35 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UVOD
Za razliku od ovog stava, savremenu privredu karkteriše prisustvo državnih mera koje imaja za cilj da usmere ekonomiju zemlje u određenim pravcima i da kontrolišu sprovođenje zakonitosti koje nameću državni organi.
Ovaj rad se sastoji iz četiri poglavlja. Prvo se odnosi na pregled uloge države u privredi kroz istoriju. Prikazana su različita stanovišta zavisno od perioda.
Drugo poglavlje govori o funkcionisanju javnog sektora kao i o javnim dobrima i njihovoj koristi građanima.
U trećem delu rada, koje je ujedno i njegova srž, akcenat je stavljem na sredstva i mere koje država primenjuje u svojoj ekonomskoj politici. Dat je i pregled intervencija putem Narodne Banke Srbije.
Zaključak rada jeste da je državna intervencija neophodna ali da je svakako potrebno da bude umerena i da ne remeti tržišne tokove.
1. ISTORIJSKI OSVRT
Dugo vremena u ekonomskoj teoriji i praksi kapitalističkih država vladalo je liberalističko načelo ekonomske slobode i nemešanja države u privredne tokove. To načelo dominiralo je i u ekonomskoj teoriji i praksi sve do tridesetih godina ovog veka.
Privredu kapitalističkih država u drugoj polovini prošlog veka i početkom ovog veka potresaju ekonomske krize i ciklična kretanja. Privatna svojina inicijativa pokazala se nemoćnom da prevede privredu iz krize u sledeće faze cikličnog kretanja-oživljavanja (oporavak) i prosperitet. Velika kriza 1929. –1933. godine predstavlja konačno i potpuno razbijanje iluzija o ekonomskom liberalizmu.
Nova situacija traži odgovarajuća rešenja i u ekonomskoj teoriji. Poput pojave Adama Smitha, koji je dao teoretsku podlogu težnjama svog vremena, John Maynard Keynes daje teoretsku osnovu za državni intervencionalizam u privredi.
Treća bitna promena odnosi se na tržište radne snage. Umesto individualizirane i atomizirane ponude radne snage dolazi do udruživanja radnika u sindikalne organizacije. Radnici putem sindikata deluju u pravcu ostvarivanja svojih ekonomskih i drugih interesa: visina plata, socijalna i zdravstvena zaštita, zapošljavanje, dužina radnog vremena, godišnji odmori i slično. Radnici, organizirani u sindikate, imaju krajnje, ali moćno oružje-štrajk. Kada kođe do štrajka u ključnim granama privrede i na širem prostoru, on prelazi okvire odnosa između poslodavca i radnika u jednoj grani. U pitanju je opšti interes koji treba štititi država. Zato država deluje i preventivno donošenjem zakonskih propisa o radnim odnosima, minimalnim platama, soijalnoj i zdravstvenoj zaštiti i slično.
Ove promene učestvovale su i na promenu strukture savremenog tržišta. Stvarnost savremenog tržišta razvijenih zemalja nije tipična po tržištu savršene konkurencije bez mešanja države u privredi, nego po oligopolskoj tržišnoj strukturi, uz aktivno učešće države u privredi, i s uticajem sindikata na tržištu rada. U tom trouglu snaga uglavnom se rešavaju bitna pitanja ekonomije u razvijenijim zemljama sveta. Država postaje značajan faktor u reguliranju tržišta i u poslovanju uopšte. Ona sama po sebi predstavlja veliki biznis, jedan od najvećih. Na primer, u 1989, godini federalna, državne i lokalne vlade u SAD-u su zapošljavale 19 miliona ljudi, trošeći oko 1.700 miliardi dolara godišnje. Ukupan državni sektor SAD-a participira s oko 35% društvenog proizvoda i 36% ukupne zaposlenosti u zemlji. To je veliki skok u odnosu na 1929. godinu, kada je na državne narudžbe otpadalo svega 8% celokupne ekonomske aktivnosti, pa i odnosu na 1940. godinu, kada je taj udeo bio manji od 20%.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET