Elektromotorni pogoni | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Elektromotorni pogoni". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

8.4 Elektromotorni pogoni
8.4.1 Opšte o elektromotornim pogonima
Elektromotornim pogonom nazivamo skup funkcionalno vezanih elemenata, koji se sastoji
od: elektromotora, radne mašine, mehanizma za prenos snage između elektromotora i radne
mašine, i uređaja za napajanje i upravljanje, koji čine jedinstvenu tehničko-tehnološku celinu.
Pri projektovanju elektromotornog pogona, u većini slučajeva, elektromotor određene
snage, ili gabarita, bira se iz niza tipskih motora koje fabrike proizvode. Postoje tipski motori za
pojedine delatnosti, npr., valjaonički motori, dizalički motori, motori za tekstilne mašine i sl.
Retko kada se projektuju specijalni motori za neku radnu mašinu. Da bismo mogli izvršiti
pravilan izbor elektromotora, potrebno je da se upoznamo sa osnovnim svojstvima
elektromotornih pogona.
Sve elektromotorne pogone moguće je klasifikovati u: grupne, pojedinačne i višemotorne
pogone.
Grupni elektromotorni pogon (slika 1) sastoji se od jednog elektromotora koji,
posredstvom transmisionog vratila ili na drugi način, pokreće istovremeno više radnih mašina,
koje, opet, mogu imati i po više radnih mehanizama (izvršnih organa). Više nedostataka, od kojih
su osnovni nizak stepen iskorišćenja i vrlo ograničene mogućnosti upravljanja, doprineli su
napuštanju ovakve koncepcije pogona.
Višemotorni pogon sastoji se od više elektromotora po radnoj mašini, od kojih svaki služi za pokretanje po jednog radnog mehanizma. Na slici 8.42b predstavljen je primer dvomotornog pogona.
8.4.2 Osnovi dinamike elektromotornog pogona
Osnovne veličine koje karakterišu radnu mašinu su njen otporni moment i moment inercije.
Otporni moment se uvek sastoji od dve komponente -statičkog Mst i dinamičkog Mdin
momenta. Prva komponenta je posledica otpora koji se javljaju pri obavljanju rada radnog
mehanizma (otpori trenja svih vrsta, otpor rezanja, otpor koji pruža teret pri podizanju, itd.), a
druga je posledica ubrzavanja pojedinih pokretnih delova elektromotornog pogona. Da bi mogao
da pokreće radnu mašinu, motor, dakle, treba da razvija moment:
gdje je: J - moment inercije obrtnih delova pogona, u odnosu na osu motora,
Ω - ugaona brzina i dΩ/dt - ugaono ubrzanje osovine motora.
Za izbor pogonskog motora važnu ulogu ima statička karakteristika M=f(n) radne mašine.
Razni radni mehanizmi mogu imati vrlo različite statičke karakteristike. Tipični oblici statičkih
karakteristika raznih mehanizama prikazani su na slici 8.43.
Karakteristika 1 odnosi se na radne mehanizme kod kojih otporni moment ne zavisi od
brzine (npr. alatne mašine tipa struga). Karakteristika 2 je tipična za centrifugalne pumpe, kod
kojih se otporni moment sastoji od komponente nezavisne od n i komponente proporcionalne sa
n2. Karakteristika 3 je tipična za ventilatore i očigledno je nelinearna. Neki radni mehanizmi imaju karakteristiku pravca (karaktristika 4) i odražavaju linearnu zavisnost M od n.
Vrednost Mdin=J(dΩ/dt) može biti pozitivna, negativna ili jednaka nuli, u zavisnosti da li
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET