Kalaj | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Kalaj". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

1.Uvod
Kalaj (Sn, latinski stannum) - je metal IVA grupe. U prirodi se javlja u obliku jedinjenja.
Kalaj je metal srebrnobijele boje, male tvrdo?e. ?ist kalaj (bijeli kalaj) je rastegljiv, vrlo kovan. Pri sobnoj temperaturi kalaj je otporan na dejstvo vode i vazduha, slabih kiselina i baza. Valjanjem se izvla?i u tanke listi?e- staniol. Zbog dostupnosti, niske temperature topljenja, lako?u livenja, dobrih mehani?kih osobina, a tako?e i zbog niske cijene, kalajni predmeti su bili veoma popularni. Predmeti od kalaja su najviše koriš?eni izme?u 14. i 16.vijeka.
Kalaj gradi dvije alotropske modifikacije. Pri normalnim uslovima kalaj se javlja u modifikaciji ? (beta) poznatoj pod nazivom bijeli kalaj, koja je postojana samo iznad 13,2°C; ima kristalnu rešetku tetragonalnog sastava, gustine 7,3 g/cm3.
Na temperaturi nižoj od 13° S prelazi u nemetalnu modifikaciju ? (alfa) gustine 5,85 g/cm3. - sivi kalaj koji se ve? laganim dodirom pretvara u prah. Ovo svojstvo kalaja naziva se kalajna kuga ili muzejska bolest jer se javlja na kalajnim predmetima koji se zimi ?uvaju u muzejima. Brzina prelaska u nemetalnu modifikaciju pove?ava se sniženjem temperature kao i neposrednim dodirom metalnog kalaja sa sivom modifikacijom.
2.Teorijski deo 
2.1Hemijske osobine kalaja
Kalaj, lat. stannum, na obicnoj temperaturi je srebrno-beli, na vazduhu postojan, mekan metal koji se lako razvlacii u tanke folije (staniol). Gustina mu je 7,28. Na 161°C pretvara se u krtu modifikaciju, na temperaturi ispod 13,2°C stabilna je siva praškasta modifikacija. Prelaz od belog u sivi kalaj uzrokuje kalajnu kugu, koja za oštrih zima može uništavati kalajno stono posudje. Zagrejan na vazduhu oksidira na površini, iznad 1200°C pocinje isparavati, na 1500 - 1600°C izgara bijelim plamenom u oksid SnO2.
Kao poluplemenit metal kalaj odoleva delovanju mnogih hemikalija. Otporan je prema slabim kiselinama, pa se stoga upotrebljava u velikoj mjeri za kalajisanje gvozdenog lima. Upotrebljava se za kalajisanje gvozdenih i bakarnih predmeta, narocito posudja, za izradu bijelog lima, od kojeg se izradjuju kutije za konzerviranje hrane. Neke od njegovih legura služe za izradu kuglicnih ležajeva u masinama. Tehnicko jedinjenje kalaj(II)-hlorid SnCl2 x 2H2O dobiven je otapanjem kalaja u jakoj hloridnoj kiselini. Služi za galvansko kalajisanje, kao sredstvo za reduciranje organskih jedinjenja i drugo.
Kalaj je mekan, savitljiv srebrnkasto-beli metal koji ne reaguje sa kiseonikom (zašticen je slojem oksida na površini) i vodom. Otapa se u kiselinama i bazama. Koristi se pri lemljenju, u legurama, polimernim aditivima i posebnim bojama.
Elementarni kalaj je srebrno-beli, veoma sjajan metal. Mekan je i plastican i izvanredno kovan tako da se može valjati u vrlo tanke folije koji se na tržištu nalaze pod nazivom "staniol". Dobro se polira do visokog sjaja, a ima visoku refleksivnost. Postojan je u dve stabilne alotropske modifikacije: alfa-kalaj (sivi kalaj) dijamantne strukture koji pri temperaturi 13,2°C prelazi u beta-kalaj (bijeli kalaj) tetragonske strukture. Iznad 161°C beta-kalaj prelazi u nestabilnu gama-modifikacija romboedarske strukture. Prelaz uobicajene, bele modifikacije kalaja u sivu tece vrlo sporo pri temperaturi 10°C, ali se hladjenjem jako ubrza. Prelaz se odvija uz znatno smanjenje gustine (sa 7,28 na 5,75 g/cm3), a dovoljan je i dodir da se sivi kalaj raspadne u sitan prah. Ta se pojava naziva kalajna kuga. Pri savijanju kalaja cuje se karakteristican škripav zvuk koji potice od medjusobnog trljanja kristaliaa. Pri sobnoj temperaturi postojan je na zraku jer na površini stvara cvrst, tanak sloj oksida, a zagrevanjem izgara u oksid (SnO2) dajuci intenzivno belo svetlo. Postojan je i u vodi. U razredjenim kiselinama rastvara se vrlo sporo, a u koncetrovanim kiselinama (HNO3, HCl). Rastvoren lako rastvara brojne metale dajuci legure.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET