Vjestacka inteligencija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Vjestacka inteligencija". Rad ima 10 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Panevropski univerizitet APEIRON
Banja Luka
Fakultet Informacionih tehnologija
PREDMET: Ekspertni sistemi
TEMA: Vještačka inteligencija
Banja Luka, Jun 2014.
SADRŽAJ
1. SADRŽAJ 2
2. UVOD 3
3. POJAM VJEŠTAČKE INTELIGENCIJE 5
4. PREGLED RAZVOJA VI 7
5. VRSTE VJEŠTAČKE INTELIGENCIJE 8
6. RAČUNAR I/ILI MOZAK 11
7. ZAKLJUČAK 13
8. LITERATURA 14
UVOD
Od davn ina ljude privlači inteligencija, kako sam pojam inteligencije tako i mogućnost konstruisanja inteligentnih mašina koje bi mogle samostalno da rade.
Takve primjere možemo pratiti kroz istoriju. U staroj Grčkoj ljudi su se bavili pitanjima inteligencije, znanja i pravilnog zaključivanja, a među njima se naročito istakao Aristotel. U XIII vijeku je Ramon Lull (1235-1316) opisao sistem Ars Magna kojim je pokušao da pomoću mehaničkog kombinovanja, simboličke notacije i kombinatornih dijagrama ostvari "inteligentan" sistem. Tokom XVII veka, G. V. Leibnitz (1646-1716) i Blaze Pascal (1623-1662) pokušavali su da konstruišu mehaničku računsku mašinu za sabiranje. Cifarska računska mašina koju je konstruisao Charles Babbage, bila je u stanju da po određenom algoritmu izvršava operacije sa dekadnim brojevima.
Sredinom 19-tog veka George Bool razrađuje algebru logike u kojoj se algebarska simbolika koristi za operisanje pojmovima pri logičkom izvođenju. Englez Alan Turing i Amerikanac Post, 1936-te godine, nezavisno jedan od drugoga objavljuju radove iz oblasti matematičke logike i iznose mogućnosti konstruisanja univerzalnog transformatora informacija.
Međutim, tek pojavom prvog računara "Electronic Numerical Integrator And Computer" (ENIAC) koga su 1945-te godine izmislili Mauchly i J. Presper Eckert, može se govoriti o inteligentnim mašinama.
U početku su računari bili prvenstveno namenjeni za izvršavanje računskih operacija ali vrlo brzo je uočeno da oni imaju daleko veće sposobnosti. Već prvi rezultati u primj eni računara upućivali su na mogućnost računara da preuzme vršenje određenih intelektualnih sposobnosti. Povoljni rezultati istraživanja naveli su neke od naučnika da daju preuranjene izjave da se ubrzo može konstruisati "misleća mašina" ili "elektronski mozak". Zbog ovih preuranjenih izjava su se vodile brojne debate. Krajem 50-tih, sve do sredine 60-tih godina, problematika veštačke inteligencije bila je dosta rasplinuta između fantastike, mašte, potencijalnih mogućnosti i praktičnih ostvarenja. Zanemarivanje razlike između potencijalne ostvarljivosti i obima praktičnih problema, koji se nalaze na putu do ostvarivanja ideje, je jedan od čestih uzroka nerazumevanja mogućnosti veštačke inteligencije.
Ostvarivanjem praktičnih rezultata koji su našli primjenu u privredi, vještačka inteligencija postaje interesantna za veliki broj naučnika različitih oblasti. Danas postoje realizovani sistemi koji su u stanju da autonomno obavljaju kompleksne probleme, kakve su jedino ljudi bili u stanju da obavljaju. Nije rijedak slučaj da takvi sistemi obavljaju te zadatke i daleko uspješnije od ljudi. U sprezi sa računarima, mašine postaju sposobne da rade samostalno, da upravljaju same sobom i da proizvode druge mašine, oslobađajući čoveka fizičkog i monotonog rada, prepuštajući mu rad na složenijim i kreativnijim poslovima.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET