Zaštita poslovnih informacionih sistema | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Zaštita poslovnih informacionih sistema". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

VISOKA POSLOVNA SKOLA
Valjevo
TEMA
ZAŠTITA POSLOVNIH
INFORMACIONIH SISTEMA
Valjevo, 2007
UVODNI DEO
Sve veći problem i ograničavajući faktor razvoja i primene računarskih sistema postaje bezbednost informacionih sistema. Činjenice koje povećavaju opasnost od zlopotrebe su stalno uvećanje broja osoba koje koriste računarske sisteme i stalno uvećanje broja osoba koje se školuju i poseduju znanje iz informatike. Vrednost informacija koje se danas nalaze u računarskim sistemima je velika.
Oblici kompjuterskog kriminala su raznovrsni i brojni kao što su krađa računarske opreme, krađa internet vremena, krađa softvera radi neovlašćenog korišćenja i prodaje, upadi u računarsku komunikacionu mrežu radi kopiranja i menjanja podataka, kopiranje podataka iz računarskih centara bežičnim putem, pronevere zaposlenog osoblja u informacionim centrima.
Mere zaštite mogu se podeliti u tri grupe:
organizacione
tehničke
telekomunikacione
Organizacione mere zaštite se preduzimaju da bi se obezbedio integritet, raspoloživost i tajnost podataka. One obuhvataju uslove za rad računara i osoblja, stručne kadrove, tehnologiju obrade podataka, medijume za čuvanje podataka i pravne aspekte zaštite podataka.
Tehničke mere obuhvataju zaštitu hardvera, softvera, prenosa, i obrade podataka mogu se podeliti na fizičke i mere zaštite u računarskom sistemu.
Fizička zaštita treba da obezbedi zaštitu od neispravnih instalacija, požara, poplava, zagađene okoline, štetnih zraćenja, neurednog napajanja električnom energijom, nepovoljnih klimatskih i temperaturnih uslova za rad sistema i elementarnih nepogoda.
U mere zaštite u računarskom sistemu spadaju: zaštita hardvera, zaštita sistemskog i aplikativnog softvera, zaštita datoteka sa podacima, kontrola radnih postupaka koje moraju da primenjuju svi korisnici usluga informacionog sistema.
U mere zaštite u telekomunikacionom prenosu spadaju: softverske- šifrovanje podataka i posebne protokole i tehničku- posebnu opremu.
Sistem zaštite treba postaviti u celom lancu između korisnika računarskih resursa, računarskih sistema, programa, podataka i nosilaca podataka. Područja zaštite mogu se podeliti na identifikaciju terminala, odnosno radnih stanica i proveru u listi odobrenja za pristup programima i datotekama sa podacima, identifikaciju korisnika računarskih resursa i provera u listi ovlašćenja za korišćenje određenih terminala, radnih stanica, programa i datoteka, odobrenje programima za pristup određenim datotekama i određivanje nivoa tajnosti podataka.
Cilj svih mera zaštite je obezbeđenje integriteta i pouzdanosti poslovnog informacionog sistema. Pouzdanost sistema označava njegovu sposobnost da se brzo i tačno obnovi posle greške ili nepravilnog rada bilo koje sistemske komponente. U poslednjih nekoliko godina veliku opasnost za informacione sisteme predstavljaju kompjuterski virusi, trojanci, internet crvi, mail bombe.
NAPAD
KOMPJUTERSKI VIRUSI
Računarske komunikacije, bilo one u lokalu, bilo preko interneta, predstavljaju idealnu podlogu za širenje kompjuterskih virusa. Veliki broj povezanih radnih stanica i servera, koji jedni drugima daju posebne privilegije u međusobnoj razmeni podataka i korišćenja zajedničkih resursa olakšavaju širenje virusa među mašinama i sve njihove destruktivne aktivnosti. Sa druge strane umrežavanje računara otežava efikasno otkrivanje i uklanjanje virusa. Kompjuterski virusi su mali, samoreprodukujući programi (nekoliko KB) koji imaju isključivo cilj da naprave štetu na zaraženom kompjuteru. Pišu ih hakeri - iskusni programeri koji su ili stvarno zlobni ili žele da pokažu kako su Microsoftovi operativni sistemi namerno nezaštičen. Mogu neopaženo da se ubace u sektore za inicijalno punjenje, module operativnog sistema i razne aplikativne programe. Štetu prave tako što brišu ili menjaju fajlove na disku, a najveća šteta nastaje ako dođe do potpunog gubljenja podatka i raspada celog informacionog sistema. Virusi i druge vrste zlonamernog koda u računarsku mrežu mogu dospeti na više načina, u zavisnosti od mogućnosti razmene podataka sa okruženjem:
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET