Nastanak i razvoj Interneta | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Nastanak i razvoj Interneta". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

S E M I N A R S K I R A D
Predmet: Računarstvo i informatika
Tema: Nastanak i razvoj Interneta
 Uvod
Da bismo bolje shvatili značaj Interneta u savremenom svetu, neophodno je da se upoznamo sa njegovim nastankom i razvojem, strukturom, i sistemom protokola i adresa bez kojih bi njegovo funkcionisanje bilo nemoguće. Pored toga, neophodno je uzpoznati se i sa aplikacijama i korisnicima Interneta.
 Nastanak i razvoj funkcionisanja mreže
Internet je infrastruktura koja povezuje računare putem telekomunikacija. Nastao je 1969. godine, kada je pseudo–nezavisna Agencija za napredne istraživačke projekte (Advanced Research Projects Agency — ARPA), koju je osnovala američka vlada pri Ministarstvu odbrane Sjedinjenih Država u cilju razvoja strateških projekata iz oblasti komunikacija, finansirala malu grupu računarskih programera i elektronskih inženjera da redizajniraju način na koji računari funkcionišu. Rezultat ovih napora bio je ARPANET, prva računarska mreža. ARPANET je zamišljen kao mreža koja je trebalo da obezbedi komunikaciju vojnih laboratorija, vladinih biroa i univerziteta, na kojima se realizuju brojni projekti od interesa za armiju. Tokom sedamdesetih godina ARPANET je postojano rastao, da bi ga 1975. u potpunosti preuzelo Ministarstvo odbrane, pretvorivši ga u sadašnju DDN (Defense Data Network — DDN). Internet, naslednik ARPANET–a, osnovan je 1980. godine od strane Nacionalne fondacije za nauku (National Science Foundation — NSF), a obuhvatio je na desetine hiljada istraživača i studenata, iz privatnog sektora i sa univerziteta, koji su bili povezani na ovu mrežu preko računarskih centara u svojim institucijama.
Povezivanje računara u mrežu je, naravno, bilo interesantno i komercijalnim organizacijama koje su se, tokom osamdesetih godina, povezivale na razne načine. Nacionalna fondacija za nauku (NSF) je 1990. godine predstavila projekat umrežavanja raznih organizacija i njihovih postojećih mreža, najpre na nacionalnom, a potom i na globalnom nivou. Zadatak je bio da se poveže EARN, koji je postojao u mnogim državama, JANET iz Velike Britanije, NORDUnet koji je postojao u skandinavskim zemljama, FUNET iz Finske itd. Na ovaj način nastao je Internet kakav danas poznajemo. On nije bez razloga prozvan „mrežom svih mreža" — sastavni delovi pri izgradnji Interneta nisu bili pojedinačni računari već kompletne računarske mreže organizovane na najrazličitije moguće načine. Jedino zajedničko svim ovim mrežama bio je protokol za komunikaciju, TCP/IP.
Ovakav nastanak Interneta uslovio je i upravljanje njime. Internet nema vlasnika, tj. nijedna državna ili privatna institucija nema vlasništvo nad njegovom celinom. Pojedine države i firme, istina, vlasnici su delova komunikacionih kanala ili opreme koja se koristi, ali na Internetu postoji samo jedno vlasništvo — svako je vlasnik svog računara koji je priključen na mrežu i ima neograničeno pravo da taj računar koristi kako želi i da na njemu drži sadržaje koje on smatra potrebnim. To, dalje, znači da svaki vlasnik računara samostalno bira način na koji će se priključiti na mrežu, koje će sadržaje primati sa mreže i šta će slati drugima.
Jula 1995. godine procenjeno je da se Internet sastojao od 120.000 host računara koji povezuju 40 miliona korisnika posredstvom 70.000 mreža. Prema proceni firme Network Wizards sredinom 1997. godine na Internetu je bilo 19.540.000 registrovanih računara raspoređenih u 1.301.000 domena. Najviše računara nalazi se u komercijalnom (.com) domenu — njih oko 4,5 miliona. Sledeći domen po broju računara je domen američkih univerziteta (.edu) sa 2,94 miliona računara, a odmah iza njega je domen provajdera (.net) sa 2,16 miliona računara. Na četvrtom mestu nalazi se nacionalni domen Japana (.jp) sa oko 995.000 računara. Interesantno je napomenuti da, prema ovom pregledu, nacionalnom domenu Jugoslavije (.yu) pripada 2.885 računara. Drugim rečima, mada Jugosloveni čine 0,2% svetske populacije, naši računari čine svega 0,015% Interneta. Prema podacima firme Open Market, januara 1997. godine 58% svih računara na Internetu nalazilo se u Sjedinjenim Državama. Najpopularniji servis za pretraživanje je Yahoo!, kome dnevno pristupi 38 miliona korisnika. Od ukupnog broja računara na Internetu 23% nalazi se u komercijalnom (.com) domenu. Godine 1997. na Internet je bilo priključeno 14,8 miliona domaćinstava. Od ovog broja svega je 15,6% (3,4 miliona) koristilo mogućnost on–lajn trgovine, a procene firme Jupiter Communications govore da će 2002. godine preko 15 miliona domaćinstava trgovati preko Interneta.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET