Dušanov Zakonik | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Dušanov Zakonik". Rad ima 19 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 Fakultet za bezbjednost i zaštitu
Banja Luka
Seminarski Rad
Predmet: Ustavno pravo
Tema: Dušanov zakonik
Jun 2012
Sadržaj
1. Uvod
2. O Dušanu
3. Istorijske okolnosti nastanka zakonika
4. Dušanov zakonik
4.1 Državno pravno uređenje
4.2 Vladar
5. Sud
5.1 Organizacija sudova
5.2 Sudski postupak
5.3 Pozivanje na sud
5.4 Dokazna sredstva
5.5 Donošenje presude
5.6 Izvršenje presude
6. Zakoni i sankcije
Uvod
Vjerovatno najznačajniji dokument Dušanove vladavine u Srbiji bio je njegov zakonik iz 1349. Godine. Dušanov zakonik kodifikovao je i pravno uobličio sve one pravne norme i običaje koji su do toga doba vladali u Srbiji. Ovaj pravni spis donijet je na saboru u Skoplju maja mjeseca 1349. Godine pod zvaničnim nazivom zakon blagovernog cara Stefana. U Skoplju je usvojeno prvih 135 članova zakonika dok je drugi dio do završnog člana 201 donijet u saboru u Seru šest godina kasnije. Zakonik cara Dušana 1354. Godine čini sveobuhvatni pravni akt pisanog prava u kome su objedinjeni osnovi običajnog i vizantijskog prava. Ovaj dokument izvanredne važnosti ustanovio je pravni položaj države, vladara i crkve i predstavljao je onaj vrhovni pravni akt iz koga proizilaze svi pojedinačni i ostali propisi i norme. Dušanov zakonik bio je u stvari ustav srednjovjekovne srpske države.
O dušanu
Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić, poznat i kao Dušan Silni (oko 1308 — 20.12. 1355) je bio srpski srednjovekovni kralj (1331—1345) i prvi srpski car (1346—1355), odnosno car Srba, Grka, Bugara i Albanaca.
Bio je sin kralja Stefana Dečanskog i otac cara Uroša Nejakog, poslednjeg vladara iz dinastija Nemanjića. Dušan je sa vlasti zbacio svog oca Stefana Dečanskog, uz pomoć vlastele nezadovoljne politikom Stefana Dečanskog prema Bugarskoj i Vizantiji, nakon bitke kod Velbužda protiv Bugara. Dušan je značajno proširio granice srpske države prema jugu, iskoristivši unutrašnje nemire u Vizantiji. Ratovao je i sa ugarskom kraljem Karlom Robertom i bosanskim banom Stjepanom II Kotromanićem. Po osvajanju velikih vizantijskih teritorija Stefan Dušan se 1345. proglasio za cara Srba, Grka (tj. Romeja) i Bugara, a srpsku crkvu je sa ranga arhiepiskopije uzdigao na rang patrijaršije što će biti priznato tek nekoliko desetljeća potom. Poznat je i po donošenju Dušanovog zakonika, najznačajnijeg srpskog srednjovekovnog pravnog akta. Završio je manastir Dečane, zadužbinu svoga oca, a njegova najznačajnija zadužbina bio je manastir Svetih Arhanđela kod Prizrena, gde se nalazio i njegov grob.
Istorijske okolnosti nastanka zakonika
Stеfаn Dušаn biо је sigurnо јеdаn оd nајznаmеnitiјih inајuspеšniјih srpsк ih vlаdаrа srеdnjеg viјека. Оn је biо tај којi јеsrpsкi nаrоd dоvео dо vrhuncа mоći i pоlitičке i zаvојеvаčке. Оn јеоstvаriо оnе snоvе које su sаnjаli Urоš I i Мilutin. I mnоgо višе.Nајtаčniјi оpis Dušаnоv dао је vеliкi srpsкi istоriк StаnојеStаnојеvić u svојој Istоriјi srpsкоg nаrоdа, prе višе оd оsаmdеsеtgоdinа, 1908:"Dubоке pоlitičке mudrоsti u njеgа niје bilо, аli је оn imао prirоdnе bistrinе dа shvаti nеpоsrеdnu situаciјu i dа је isкоristi. Оsim tоgа, оn је shvаtао pоtrеbu u коrist dоbrеоrgаnizаciје, mаdа sаm niје biо dоbаr оrgаnizаtоr".
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET