Hercegovački ustanak | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Hercegovački ustanak". Rad ima 12 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Uvod
H ercegovački ustanak, događaj je koji se odvijao između 1875. i 1878. godine i koji je započeo na području donje Hercegovine. To je prije svega bio ustanak stanovništva donje Hercegovine protiv Osmanskog carstva, a kasnije i pridruženih crnogorskih i srpskih ustanika, izazvan iz više razloga, a prije svega odnosom carstva prema ondašnjem življu, koji je godinama bivao sve više i više nepodnošljiv te je na posljetku cijela situacija eskalirala ustankom na kojeg ću se ja ovdje osvrnuti. O razlozima samog ustanka mnogo se raspravljalo u historiografiji, pa su tako dolazile sukladno političkoj situaciji i različite interpretacije i motivi koji su utjecali na pokretanje ustanka. Tako je Osmansko carstvo uporno tvrdilo kako razlozi ustanka ne leže u nezadovoljstvu ustanika državnom politikom i životnim prilikama, već da je sve to djelo agenata Austro-Ugarske i Rusije. Osmanskim tvrdnjama na ruku su išle činjenice da je i europska javnost bila upoznata s planovima Austro-Ugarske i Rusije o međusobnoj podjeli nekih rubnih dijelova, odnosno pokrajina osmanske države. S druge strane Austro-Ugarska i Rusija trudile su se razloge ustanka kao rezultat isključivog nezadovoljstva kršćanskog stanovništva prema kojemu je carstvo vodilo nepodnošljivu i okrutnu politiku, prije svega u velikim porezima i crkvenoj politici. Između ostaloga, lokalni su begovi i drugi činovnici, vršili konstantan teror nad krščanskim pukom, u vidu iskorištavanja kao radne snage, ili brojnim svakodnevnim omalovažavanjima ili kažnjavanjima bez pravih razloga. Valja istaknuti kako bi prava istina mogla biti najvjerojatnije satkana od sviju navedenih razloga, no lišena predrasuda i dnevno-političkih potreba povijesnog vremena. Ustanak je odmah pri početku postigao djelomično svoje ciljeve, gledano s pogleda katoličkog življa, jer su oslobođeni dobri dijelovi teritorija donje Hercegovine. Kasniji tijek ustanka bio je osuđen na propast zbog velikih razlika između interesa Srbije i Crne Gore, odnosno pravoslavnog, s jedne strane i katoličkog življa s druge. Srbija i Crna Gora bile su spremne žrtvovati cijeli ustanak zbog vlastitih megalomanskih pretenzija da pod svoju vlast podvrgnu čitavu Bosnu i Hercegovinu. S katoličke strane gledano, ustanak je ipak uspio, ispunio je svoj primarni cilj, a to je oslobođenje od osmanskoga jarma. Pitanje sudbine stanovništva Bosne i Hercegovine konačno je riješeno Berlinskim kongresom 1878. godine, na kojemu je između ostaloga odlučeno da će prava na zaposjedanje Bosne i Hercegovine dobiti Austro-Ugarska. Među katoličkim stanovništvom ova odluka je dočekana s oduševljenjem, razumljivo, s obzirom na težak život i patnje s kojim je ondašnje stanovništvo živjelo za više od tri stoljeća osman ske vladavine.
O razlozima ustanka
Tijekom i prethodnih stoljeća pod vlašću Osmanlija, kršćansko se stanovništvo pokušavalo osloboditi i pon ovno vratiti kršćanskoj Europi u više navrata. Počevši od Dugoga rata (1593.-1606.) , Kandijskoga (1645.-1669.) i Bečkog (1683.-1699.) življe se hercegovačko, i to ne samo kršćansko, već i muslimansko pokušalo ponekad zajednički osloboditi osmanske vlasti, no neuspješno. Suvišno je spominjati da je upravo težnja za povratkom kršćanskom, katoličkom zapadu bila prisutna svo to vrijeme, pa možda i glavni motiv ustanka 1875. godine. Osim toga, važan motiv bio je i onaj ekonomski, o kojem govori teška materijalna situacija i neimaština ovoga kraja, pogođenim složenim političkim prilikama između samog carskog dvora i lokalnih plemića i činovnika. Naime, sušno i vruće područje hercegovine te prirodni kamenjar i močvarna pod ručja uz rijeke, nisu išli na ruku poljoprivrednom uspjehu, a stočarstvo je propadalo zbog nesigurnosti odvođenja stoke u planine zbog stalnih ratova i lokalnih ustanaka.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET