Bedni ljudi Dostojevski | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Bedni ljudi Dostojevski". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Seminarski rad:
Bedni ljudi/Dostojevski
.
SADRŽAJ:
Uvod---------------------------------------------------------------------------------3
2. Biografija Fjodora Mihailoviča Dostojevskog-------------------------------4
2.1. Stvaralaštvo Dostojevskog-----------------------------------------------------5
3. Roman ”Bedni ljudi”-------------------------------------------------------------8
3. 1. Prikaz predstave Bedni ljudi u Ateljeu 212-------------------------------10
4. Zaključak---------------------------------------------------------------------------13
Literatura
Abstrakt
U ovom radu je dat prikaz predstave Bedni ljudi (2001, pozorišta Atelje 212), po adaptiranom, istoimenom romanu F. M. Dostojevskog. U prvom delu rada prikazana je ukratko, biografija F. M. Dostojevskog, a potom osvrt na njegovo stvaralaštvo i doprinos za celokupnu književnost i umetnost uopšte. Poseban deo rada je analiza adaptacije pozorišne predstave Bedni ljudi u odnosu na istoimeni roman. U odvojenom poglavlju je napravljena paralela između pozorišne predstave i naše svakodnevne životne stvarnosti. Analiziran je i sociološki momenat, kao i aktuelnost predstave u odnosu na period tranzicije.
Uvod
Osnovni motiv za izradu ovog seminarskog rada je iniciran Šekspirovom rečenicom da je „pozorište ogledalo stvarnosti“, što predstava Bedni ljudi u odnosu na vreme izvođenja ovog dela (u periodu 2001 – 2008). potvrđuje, ali nedostaju teorijska istraživanja o povezanosti problematike predstave/romana sa realnošću. Roman "Bedni ljudi" je prvi je socijalni roman, u kome Dostojevski slika socijalnu nepravdu i čoveka kao njenu žrtvu. Njegovi ljudi su poniženi i uvređeni, koji trpe posledice nedostataka materijalnih dobara za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba, nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, strah od gubitka posla ili nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove, ali ostaju ljudi, integralne ličnosti, svesni svog ljudskog dostojanstva
Fjodor Mihajlovič Dostojevski je jedan od najvećih pisaca i mislilaca,  stožer  moderne ruske kulture koja je snažno uticala na razvoj evropske književne misli  u XIX i XX veku.. Dostojevski nije samo romansijer i pripovedač, nego i mislilac i psiholog
Ono što je veoma bitno za ovaj rad je analiza (i komparacija sa trenutkom odigravanja predstave) odnosa tog „ malog čoveka“ prema okolnostima u kojima se nalazi i prema ljudima koji ga okružuju a koji su posledica njegovog socijalnog položaja.
„Junak interesuje Dostojevskog kao poseban ugao gledanja na svet i na sebe samog, kao smisaoni čovekov stav koji ocenjuje samog sebe i stvarnost što ga okružuje. Dostojevskom nije važno šta predstavlja njegov junak u svetu, već šta za njegovog junaka predstavlja svet, a šta on sam za samoga sebe.“
2. Biografija Fjodora Mihailoviča Dostojevskog
Fjodor Mihailovič Dostojevski rođen je 1821. godine, kao drugi od sedmoro dece Mihaila i Marije Dostojevski. Porodica vodi poreklo od beloruskih plemića. Ubrzo pošto je majka umrla od tuberkoloze 1837. godine, on i brat Mihail su poslati u Vojnu akademiju u Sankt Peterburgu. Godine 1839. umro mu je i otac, penzionisani vojni hirurg Njegov otac je bio lekar - hirurg i nasilni alkoholičar, koji je služio kao doktor u bolnici Marinski , za siromašne u Moskvi Taj posao je u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman i porodica Dostojevski je živela u skučenom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne. Otac mu je bio tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima. (istraživači književnih dela Dostojevskog obično vide autobiografsku crtu u odnosu koji Ivan Karamazov ima prema ubistvu svoga oca: iako Ivan nije bio pravi ubica, svojim mlakim stavom, i zato što nije sprečio ubistvo iako je to mogao učiniti, on je na neki način kriv za ubistvo oca. Pojedini kritičari tvrde da je Dostojevski celog života patio od sličnih osećaja posredne krivice jer je njegovog oca ubio njegov kočijaš. Po drugim izvorima , njegov otac Mihail je umro prirodnom smrću)
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET