Judita Marka Marulića | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Judita Marka Marulića". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Spjev Judita prvotisak je doživio još za Marulićeva života, ali ne odmah kad ga je poslao na objavljivanje. Njegovo editio prnceps je čekao dvadeset godina. Djelo je završeno 22.4.1501., a kraj tiskanja je datirano 13. kolovoza 1521. Pisao ga je u jednom dahu tijekom korizme 1501.
U pismu J. Ćipiku (19. 7. 1501.), povrh toga kada je Juditu napisao i kome ju je posvetio (što stoji i u proslovu), Marulić hrvatski naziva materinjim jezikom, navodi da ju je ustrojio more poetico – po pjesničkom običaju, što mu je donijelo toliko zadovoljstva i samosvijesti da se osjećao Danteom slovinjskog jazika.
Da se Judita pred čitateljima pojavila onda kad je napisana, hrvatska renesansna književnost bi zacijelo bila drukčija. Sve upućuje na to da su se pojavile zapreke u objavljivanju.
Slamnig pretpostavlja da je Judita, poput Davidijade, izazvala cenzorska sumnjičenja što je omelo njezino tiskanje.
To je dobilo na uvjerljivosti kad je otkriveno da neki Marulićevi tekstovi nisu objavljeni a da su se u nekima nepodobni podaci brisali.
Treba, naime, svratiti pozornost na to da su pjesnička djela sa starozavjetnom tematikom (Judita i Davidijada) ˝zapeli u tisku˝, da je Susana ostala u rukopisu a da su Starozavjetne ličnosti poslane na objavljivnje tek u konačnoj verziji, s popratnim stihovima kupcima knjige a da su prvo izdanje doživjele tek 1979.
Marulić je u Juditu prenio galantnost i osjećajnost prema ženstvenosti nakon čega su mogle uslijediti rigidne interpretacije kakvog utjecajnog čitača, branitelja dogme i doktrine nepovredivosti štiva sa svetim sadržajem.
Od takvih natruha Marulić se ogradio u proslovu dom Dujmu Balistriću, tumačeći ih ćudorednim vrijednostima.
Marulić je spjev priredio s nekoliko važnih proznih dodataka, pomagala pri njegovoj recepciji i poimanju.
Puni naslov djela sažeto nagovješćuje sadržaj, zaplet i rasplet pjesme.
Ispjevana je u tradiciji stihotvorstva, na hrvatski način, materinjim jezikom.
Iznad prvog pjevanja stoji kraća verzija naslova: Knjige Marka Marulića Splićanina u kih se uzdarži ISTORIJA OD SVETE JUDITE u šest libri razdiljena na slavu božju počinju.
U naslovu je libar zamijenjen knjigom, pohrvaćeno je romansko prezime Marul u Marulić, naznačen broj pjevanja prema nomenklaturi epa.
U posveti pisac se obraća govornicima hrvatskog jezika, željima pjesničkog štiva koje će razumjeti. Zbog toga što su učeni ljudi u splitskom humanističkom krugu cijenili i hrvatske knjige, pjesniču je parafrazu poljepšao da ne bi bila ispod razine knjiga koje dom Dujam inače čita.
Riječ je , dakle o preobrazbi biblijske građe u epsku tvorevinu. Srž njegove poetike (poetike oponašanja humanističko – renesansnog razdoblja), naslijedovanje začinjavaca i starih poeta.
Slijedio je zakone antičkih pjesnika (u prvom redu Vergilija) u epskoj razradbi, stilskim i retoričkim postupcima.
U stihotvorbi je nastavio tradiciju začinjavaca koji su već u kasnom srednjem vijeku stvorili stanovite poetske standarde i tradiciju čega se Marulić ne odriče. To su pjesnici koji su izgradili su svoj funkcionirajući stih – dvostruko srokovani dvanaesterac.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET