Klasifikacija rasa | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Klasifikacija rasa". Rad ima 6 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UNIVERZITET U SARAJEVU
KLASIFIKACIJA RASA
(seminarski rad)
Sarajevo, godinaUNIVERZITET U SARAJEVU
KLASIFIKACIJA RASA
(seminarski rad)
Predmet:
Sarajevo, godinaSADRŽAJ
1. UVOD 3 2. PROBLEM PORIJEKLA RASA 4 3. PRISTUPI O STUDIJAMA O BIOLOŠKOJ RAZLIČITOSTI LJUDI 6 Genetički principi i porijeklo rasa 6 Sociološka rasa 7 4.OZLOGLAŠENI KONCEPTI U BIOLOGIJI 6 4.1 Problemi današnjice 8 5. ZAKLJUČAK 9 LITERATURA 10
UVOD
Rasna diferencijacija nastala je tokom povijesti uslijed ne znanja, običnih ljudi i znanstvenika. Rasne kategorije nisu ustanovljene zbog stvarne ljudske biološke različitosti, nego zbog predpostavljenog fiziološkog temelja u toj različitosti. Rase su etničke grupe za koje se predpostavlja, od strane druge kulture, da imaju biološku bazu u razlici. Takve rase ne mogu se biološki objasniti. One su društveni, a ne biološki konstrukt, stvoren u svrhu diskriminacije i očuvanja statusa onih koji su odredili rasne kategorije i koji diskriminiraju. Posljedice ne znanja, ne razumijevanja i ignoriranja stvarnih bioloških različitosti bile su katastrofalne za ljudski rod. Nažalost one još uvijek traju, iako antropolozi i drugi znanstvenici pokušavaju ukazati na tu pogrešku već duži niz godina.
Svi ljudi na svijetu pripadaju istoj vrsti, Homo Sapiens, a biološke lokalne varijacije stvarale su se radi adaptacije na okoliš, uslijed prirodne selekcije. Dakle, razlike postoje, one su očigledne, ali ne podrazumijevaju superiornost jedne populacije naspram inferiornosti druge, a tokom povijesti krivo su interpretirane.
PROBLEM PORIJEKLA RASA
Prije nešto više od 200 godina, Carl von Linné (otac taksonomije ili, kako ju je on zvao, sistematike) započeo je praksu dodjeljivanja dvostrukog imena svakoj vrsti u prirodi, odnosno binomnu nomenklaturu pisanu u kurzivu, a jedna od tih je Homo Sapiens, pod kojom je Linné podrazumijevao sve žive ljude. Prva riječ odnosi se na rod, dok se druga odnosi na samu vrstu. U njegovo vrijeme još nijedan fosilni čovjek nije pronađen, pa se rod Homo smatrao jednom vrstom.
Najveća poteškoća s ovakvim tipom taksonomije je ta da se ona ne može uskladiti s našom vremenskom linijom. Najstariji povijesni čovjek koji definitivno i bez sumnje pripada rodu Homo star je ne više od 700 000 godina. Ako je to točno, onda se rod Homo odvojio od ostalih evolucijski srodnih rodova u ranom pliocenu, budući da nemamo ni čovjekolike kosti niti oruđe prije tog perioda (barem ne od pronađenih). Ali to ne znači da ljudi različitih rodova nisu stvarali artefakte slične onima koji su pronađeni iz slijedećih perioda.
Više kategorije, kao rod, porodica, razred, itd., predmet su argumentacije i revizije. Ali isto tako, niže kategorije, kao podvrsta i lokalna rasa, također je teško ustanoviti. Međutim kategorija vrste ključna je tačka cijele strukture jer je ona jedinica evolucijske promjene.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET