Radioterapija i mere zaštite | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Radioterapija i mere zaštite". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

 Uvod
Radioterapija predstavlja deo medicine u kojem se primenjuje jonizujuće zračenje u cilju terapijskog tretmana malignih i benignih oboljenja.
Danas se radioterapiji, bilo kao isključivoj terapiji ili u kombinaciji sa drugim metodama lečenja podvrgava preko 2/3 ukupnog broja pacijenata sa malignim oboljenjima, tako da radioterapija predstavlja najčešće korišćenu metodu onkološkog lečenja.
Efikasnost radioterapije se postiže i održava primenom tačno određene doze, određenog kvaliteta jonizujućeg zračenja u planiranoj zapremini mete, tj. klinički određenoj zapremini mete u granicama preciznosti od 5%.
U toku sprovođenja kontrole kvaliteta u radioterapiji, na osnovu kliničkih i dozimetrijskih retrospektivnih istraživanja, pokazano je da varijacije u primenjenoj dozi na metu-tumor od 5-10% mogu dovesti do značajnih promena u lokalnoj kontroli bolesti i učestalosti pojave i težine postiradijacionih komplikacija. Povećanje efikasnosti radio terapije postiže se na više načina:
Modifikacijom radijobiološkog odgovora tumorskih i zdravih ćelija korišćenjem pojedinih lekova i fizičkih agenasa
Korišćenjem nekonvencionalnih režima frakcioniranja
Povećanjem preciznosti u planiranju
Korišćenjem podataka dobijenih ultrazvučnom dijagnostikom, kompjuterizovanom tomografijom, nuklearnom magnetnom rezonancijom, itd.
Osnovni principi radioterapije
Upotreba jonizujućeg zračenja u lečenju malignih tumora zasniva se na mogućnosti potpunog uništenja tumora, a da pri tome dođe i do reverzibilnog oštećenja zdravih tkiva. Da bi se povećao efekat dejstva jonizujućeg zračenja na tumore i smanjilo oštećenje zdravih tkiva, u radioterapiji se koriste metode koje se zasnivaju na radiobiološkim istraživanjima i kliničkom iskustvu, a to su:
Frakcioniranje doze zračenja
Upotreba potencijatora radiosenzitivnosti
Primena bioloških visokoefikasnih radijacija
Kombinovanje zračenja i hipertermije
Zračni tretman u hiperbarnim komorama sa kiseonikom i sl.
Jonizujuće zračenje u radioterapiji
Jonizujuće zračenje je oblik prenosa energije u prostoru, i pri susretu sa materijom vrši jonizaciju (stvaranje jonskih parova). Najniža energija koja je potrebna za stvaranje jednog jonskog para je 34 eV. Danas se u radioterapiji koristi nekoliko vrsta jonizujućeg zračenja elektromagnetne i korpuskularne prirode.
Jonizujuće zračenje
Fotoni :
X zraci (50 - 400kV)
X zraci (4 – 45 MeV)
Gama zraci
Korpuskuli:
Brzi elektroni (5- 45 MeV)
Beta zraci
Brzi neutroni (14 – 50 MeV)
Protoni, prioni, teški joni
Elektromagnetsko ili fotonsko zračenje deli se na x i y zračenje.
X zraci dobijaju se u klasičnim rendgenskim cevima sa naponom od 50-400 kV, u linearnom akceleratoru i betatronu, gama zraci čija je priroda slična x-zracima, dobijaju se dezintegracijom prirodnih i veštačkih radionukleida. Gama i x-zraci sa energijama većim od 1 MeV nazivaju se visokoenergetskim zračenjem. Ovo zračenje, za razliku od klasičnog x-zračenja, odlikuju veća penetracija kroz tkivo, veća mogućnost zaštite kože, približno ista apsorpcija zračene energije u tkivima različite specifične gustine, te se može koristiti kod dubokolociranih tumora relativno velike zapremine.
Korpuskularno zračenje – naelektrisane čestice kao što su beta zraci ili elektroni, protoni, joni helijuma, neki teški joni, negativni pioni ili naelektrisane čestice kao što su neutroni.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET