Variola vera | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Variola vera". Rad ima 6 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


SEMINARSKI RAD
Tropske bolesti
TEMA : Variola
Variola ( velike boginje,crne boginje,arapske boginje ) je bila veoma kontagiozno oboljenje,manifestovano vezikuloznom ospom,visokom febrilnošću,izraženom intoksikacijom i visokim letalitetom.
Etiologija: Velike boginje izaziva virus variole,koji pripada rodu ortopoxvirusa ( Orthopoxvirus ).Genetski materijal je linearna DNK, pored koje su dva „ lateralna tela „ čija funkcija nije poznata, omotana jednim ili sa dva omotača.
Epidemiologija: Svetska zdravstvena organizacija je 1980.godine proglasila da je variola eradicirana.Poslednji slučaj prijavljen je 1976. godine u Somaliji.U uslovima umerene klime,velike boginje su bile endemsko oboljenje koje je imalo najveću incidencu tokom zime i proleća.Oboleli od variole je vezan za krevet,što ograničava prenošenje infekcije samo na osobe u neposrednom kontaktu.U vremenima u kojima je harala ubrajala se u „ dečje bolesti „ jer su obolevala uglavnom deca i mladi ljudi.U nekim sredinama bolest je pravila pomor, kao što je napravila među Indijancima Novog Sveta.
Patogeneza i patološka anatomija: Infekcija se prenosi kapličnim putem.Ne zna se gde se virus razmnožava niti šta se sa njim dešava tokom narednih dana,ali se pred kraj inkubacije može dokazati u cirkulaciji.Ćelije koje sadrže virus vide se u malim krvnim sudovima dermisa.Makrofazi dermisa su inficirani.Citoplazma inficiranih ćelija sadrži inkluzije i Gvarnierijeva telašca,patognomonična za variolu. Ospa izbija kao makulozna,zatim postaje vezikulozna,pa pustulozna. Pustulizacija nastaje zbog migracije polimorfonuklearnih leukocita i nakupljanja fibrina u vezikulama.Ospa izbija u talasima koji odgovaraju viremijama,a težina bolesti je proporcionalna gustini ospe.
Kontakt inficiranih makrofaga sa ćelijama imunskog sistema dovodi do stvaranja imunskog odgovora.Presudnu ulogu u ozdravljenju imaju T citotoksični limfociti koji uništavaju inficirane ćelije mnogo pre nego što se stvore infektivni virusi.U slučaju jakog ćelijskog imunskog odgovora razvija se običan tip variole.U slučaju deficita ćelijskog imuniteta razvija se „ flat „ tip variole,a usled destrukcije megakariocita i diseminovane intravaskularne koagulopatije nastaju hemoragijske boginje ( purpura variolosa ) ,oba tipa praćena visokim letalitetom.
Velika uloga u ozdravljenju pripada humoralnom imunskom odgovoru,što se najjasnije videlo u smanjenju težine bolesti davanjem hiperimunih gamaglobulina.Aktivnost citotoksičnih limfocita,titrovi antitela i nivo interferona rastu sa progresijom bolesti.
Lakše forme infekcije viđane su kod imuniziranih osoba.Infekcija virusom variole minor ( variola minor ) ,pored svih kliničkih zbivanja koja su ista kao zbivanja u toku variole major ( variola maior ) ,ispoljava se lakšom kliničkom slikom koja liči na sliku variole major kod imuniziranih.
Klinička slika: Inkubacija je trajala oko 12 dana. Bolest je obično počinjala prodromalnim simptomima ( nagli nastanak temperature,bolovi u krstima,malaksalost ) koji su trajali 3-4 dana. Kod osoba sa belom kožom mogao se javiti osip koji je bio eritematozan ili ređe petehijalan.Osipni stadijum počinje novim skokom temperature i izbijanjem vezikulozne ospe na sluznici i koži.Vezikule na sluznicama sadrže velike količine virusa koji se oslobađa prskanjem vezikula,zbog čega su bolesnici najinfektivniji prvih dana bolesti.Na koži,makule evoluiraju u papule drugog dana,u vezikule četvrtog do petog dana,a u pustule do sedmog dana.Razvojem pustula šestog do sedmog dana,bolest dostiže vrhunac i potpuni razvoj.Broj eflorescenci,koje su smeštene duboko u dermu i tvrde na pritisak,varira od nekoliko do nekoliko hiljada.U slučajevima sa povoljnim tokom sve se završava sasušivanjem ospe.Kruste se razvijaju do 14.dana i otpadaju,ostavljajući depigmentisana polja i ožiljke.Karakteristika ove ospe je da se sve promene u jednom momentu nalaze u istom razvojnom stadijumu, tj.ospa je uniformna. Karakteristična je rasprostranjenost ospe koja je najgušća na licu,na podlakticama i potkolenicama je gušća nego nadlakticama i natkolenicama,relativno retka na trupu,naročito trbuhu,tj.ima centrifugalan raspored.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET