Alkaloidne droge | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Alkaloidne droge". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

U v o d n i d e o
1. STA SU ALKALOIDI ?
Alkaloidi su bazna, azotova organska jedinjenja, heterociklicne strukture i izrazito fizioloskog dejstva. Hemija alkaloida pocinje 1805. godine, kada je prvi put izolovan morfin. Nova klasa jedinjenja dobila je tada naziv "biljne alkalije", a 1818. godine Meisner je ovim jedinjenjima dao ime ALKALOIDI.
Sa kiselinama daju bezbojne soli, koje se lako rastvaraju u vodi. Nalaze se u raznim 4 delovima mnogih biljaka. Od botanickih familija, alkaloidima su najbogatije familije Papaveracea,Ranunculaceae, Solanaceae. Rubiaceae i mnoge, druge.
U biljkama su najcesce vezani za organske kiseline, i to vinsku, jabucnu, limunsku i oksalnu; ili su vezani za tanine, pa se zato u biljnim tkivima i nalaze u obliku rastvorljivih soli pomenutih kiselina ili tanata.
Kolicina alkaloida u raznim biljnim delovima je razlicita. To je znacajno jer se kao droga najčešće upotrebljava samo odredeni deo biljke koji sadrži najvise alkaloida," .
Alkaloidi su biljnog porekla. Jedna biljka moze da sadrzi vise alkaloida. Oni su obično hemijski srodni i slicni, ali farmakodinamijsko dejstvo im nije uvek isto (atropin, kokain i dr.); Svi su skoro bezbojni, izuzev soli berberina (koje su zute), zatim sangvinarina (koje su crvene) i helidonina (koji je žutonarandžaste boje)
Alkaloidi koji u svom sastavu nemaju kiseonika najcesce su tecni, lakse rastvaraju u vodi, lako izvetre i imaju svojstven miris (nikotin, koniin i dr.). Neki alkaloidi su tecni iako u svojim molekulama sadrže kiseonika (pilokarpin, izopele-tijerin i dr.). Alkaloidi se najčešće dobijaju u cvrstom kristalnom stanju; sa kiselinima daju soli, koje uglavnom dobro kristalizuju. Koriste se razne kiseline (atro-pin-sulfat, strihnin-nitrat, emetin-hidrohlorid i dr.). Soli alkaloida su dosta postojane i lako rastvorljive u void.
Vecina alkaloida su opticki aktivne materije, i to najcesce levogirne, tj. skreću ravan polarizovane svetlosti nalevo. Gorkog su ukusa. Zivotinje izbegavaju da se hrane biljkama sa alkaloidima zbog gorcine i otrovnosti. Unete u organizam u većim količinama, ove_biljke su otrovne. Može se zakljuciti da je većna alkaloida jakog "fiziološkog dejstva i da svoje farmakodinamijsko delovanje izrazavaju vec u minimalnim količinama
Medicinska upotreba alkaloidnih droga i alkaloida veoma je raznovrsna jer pojedini alkaloidi imaju specificne fiziološke osobine i farmakodinamijsku primenu.
1.2.Analgetika
Analgeticima se nazivaju sredstva koja ublazavaju bol. Narkotika i hipnotika: osim toga što deluju na ublazavanje bola, uspavljuju i omamljuju. U terapijskin: dozama analgetici раrališu, u određenoj meri, funkcije mozga i mozdine.
2.OPOJNE DROGE
2.1.Opijum
Opijum je na vazduhu zgusnust i osušen mlecni sok, koji curi iz nedozsrele zasečene glavice — čahure opjiumskog belog maka, Papaver somniferum var. album — Papaveraceae...
Opijumski mак najverovatnije potiče iz Male Azije odakle se vremenom rašpirijo i na Istok i na Zapad. Gaji se u Iranu, Egiptu, Indiji, Persiji, Kini Južnoj Americi i na Balkanskom poluostrvu. Kod nas se najvuše gaji u Makedoniji na rodnim njivama pored Vardara. Za gajenje maka potrebna je rastresita, jaka, nadubrena podloga, veoma suncano zemljište i topla klima. Gajenje opijumskog maka je pod drzavnom kontrolom, za razliku od uljanog, čija je proizvodnja slobodna. Mak je jednogodišnja biljka. Seje se u oktobru ili februaru — martu. Jesenji usev obicno daje veći prinos jer bolje podnosi prolecnu sušu, a otporniji je i prema bolestima.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET