Sport i pedagogija | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Sport i pedagogija". Rad ima 25 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SPORT I PEDAGOGIJA "Sportska pedagogija" Thomas Arnold, najuticajniji reformator britanskog školskog sistema u XIX veku, bio je jedan od prvih koji je Hobessove principe "rat svih protiv svih" (bellum omnium contra omnes) i "èovek je èoveku vuk" (homo homini lupus est), uvijene u hrišæansku moralistièku retoriku, proglasio za osnovne pedagoške principe. Socijalni darvinizam postao je osnov "elitistièke" pedagogije koju je s oduševljenjem prihvatio Pierre de Coubertin i na njemu izgradio, odbacujuæi hrišæanski plašt, temelje svoje "utilitarne pedagogije" koja je postala neprikosnoveni osnov telesnog vaspitanja kako u fašistièkoj Nemaèkoj, tako i svuda u "civilizovanom svetu". Njen osnovni cilj nije "disciplinovanje tela", veæ obraèun s èulima, Erosom, spontanošæu, maštom i stvaranje sado-mazohistièkog karaktera, što znaèi sakaæenje liènosti deteta i njegovo ukalupljivanje u model pokornog i upotrebljivog podanika. Coubertin je jasno ukazao da cilj telesnog vaspitanja nije stvaranje telesno zdrave osobe, pogotovu ne kulturni razvoj deteta, veæ uništenje slobodarske (samo)svesti i stvaranje "pozitivnog" èoveka. Otuda on odbacuje maksimu "u zdravom telu zdrav duh" (mens sana in corpore sano) i opredeljuje se za maksimu "borbeni duh u mišiæavom telu" (mens fervida in corpore lacertoso). Coubertinova sportska pedagogija nastoji da stvori "gospodare" i rukovodi se stavovima: "Bitka na Waterloou dobijena je na sportskim poljima (koledža) Etona", koji se pripisuje Velingtonu, i "Povratiti kolonijalnu slavu Francuske!" (“Rebronzer la France!"). Njima u potpunosti odgovara stav: "Na poljima prijateljske borbe, posejena su zrna, koja æe u buduænosti, na drugim poljima, roditi plodove pobede." - do koga je došao amerièki general Daglas McArthur i koji je bio i ostao neprikosnovena ideja-vodilja sportske pedagogije u SAD. (1) U "sportskoj pedagogiji" uspostavljeno je vaspitanje bez obrazovanja. To je jedan od osnovnih razloga što ona nema teorijski deo: njen cilj nije prosvetljavanje mladih i oplemenjivanje njihovog tela, veæ stvaranje bespoštednog borbenog karaktera i "gvozdenog tela". Umesto spontanosti, maštovitosti, zadovoljstva, u "sportskoj pedagogiji" dominira produktivizam, utilitarizam, mazohizam... "Navika ponašanja po komandama" predstavlja jedan od glavnih principa kako Coubertinove "utilitarne pedagogije", tako i graðanskog "telesnog vaspitanja". Bertrand Russell je, nakon Prvog svetskog rata, razoblièio kako aristokratski, tako i Arnoldov model vaspitanja na kome se zasniva sport i Coubertinova "utilitarna pedagogija": "Sistem dr Arnolda koji je ostao na snazi u engleskim srednjim školama do današnjeg dana, imao je drugi nedostatak, naime, taj da je bio aristokratski. Cilj je bio da se muškarci školuju za položaje vlasti i moæi, bilo kod kuæe, bilo u udaljenim delovima Imperije. Aristokratiji su, ukoliko želi da se održi, potrebne izvesne vrline; one se stièu u školi. Taj produkt je trebalo da bude energièan, stoik, fizièki zdrav, da poseduje izvesna nepromenljiva uverenja, izvanredno èestit, i ubeðen da ima važnu misiju u svetu. Ti su rezultati bili postignuti u iznenaðujuæem stepenu. Intelekt je bio tome žrtvovan, jer bi intelekt mogao izazivati sumnju. Saoseæanje je žrtvovano, jer bi moglo uticati na vladanje nad "nižim" rasama i klasama. Dobrota je bila žrtvovana radi žilavosti, imaginacija radi postojanosti. U jednom nepromenljivom svetu, rezultat bi bio trajna aristokratija, koja poseduje sve odlike i nedostatke Spartanaca. Meðutim, aristokratija je zastarela i potèinjeni narodi neæe više da se povinuju èak ni najmudrijim i najveštijim upravljaèima. Vladari pribegavaju brutalnosti, a brutalnost dalje podstièe revolt. Kompleksnost modernog sveta sve više zahteva inteligenciju, a dr Arnold je inteligenciju žrtvovao "vrlini". Možda je bitka kod Waterlooa dobijena na igralištima Etona, ali Britanska imperija tamo propada. Savremenom svetu treba drugaèiji tip, s više mašte i saoseæanja, s življim intelektom, s manje vere u buldošku hrabrost i s
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET