Nasilje među vršnjacima | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Nasilje među vršnjacima". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


SADRŽAJ
1. UVOD 2
2. NASILJE MEĐU VRŠNJACIMA 2
2.1. Uzroci nasilja i nasilnici 4
2.2. Najčešće žrtve nasilja 5
2.3. Rasna netrpeljivost kao uzrok 7
2.4. Školski uspeh kao uzrok 7
2.5. Širenje glasina kao nasilje ili uzrok nasilje 9
2.6. Pasivno učestvovanje u nasilju 9
2.7. Internet i mobilna telefonija kao savremeno vršnjačko nasilje 10
3. ZAKLJUČAK 12
LITERATURA 13
1. UVOD
Vršnjačko nasilje predstavlja veoma čestu pojavu u svakom društvu i predstavlja jedan od fenomena kojima se pridaje dosta pažnje ali u isto vreme postoje velike suprotnosti u mišljenjima od ustanove do ustanove ili pak od osobe do osobe tako da svako na svoj način tumači šta je nasilje a šta nije. Najčešće ispoljavanje vršnjačkog nasilja odvija se u školama. Pod nasiljem treba podrazumevati neopravdano nanošenje štete drugome. Ponašanje kojim se nanosi šteta može biti verbalno i neverbalno, i može se sastojati u fizičkom povređivanju, nanošenju materijalne štete, ili psihološkom povređivanju kao što je zastrašivanje, sramoćenje, socijalna izolacija i slično. Neopravdanost se sastoji u nelegitimnosti, nezasluženosti, prekomernosti ili neprimerenosti takvog postupka.
Okarakterisati neku socijalnu interakciju kao nasilje , pa samim tim i označiti uloge nasilnika i žrtve, nužno zahteva interpretaciju interakcije, za koju je nedovoljno registrovati opažljivo ponašanje. Neslaganje između nasilnika, žrtve i treće strane oko toga da li je neko ponašanje bilo nasilno ili ne može nastati oko razmimoilaženja da li je tim ponašanjem naneta stvarna, zanemarljiva ili nikakva šteta, ali i neslaganjem da li je to ponašanje bilo opravdano ili barem „normalno“. U školskom kontekstu, ono što se iz jedne perspektive proglašava nasiljem iz perspektive kulture vršnjaka ili šire kulture nekada se opaža kao normalan pa i poželjan oblik interakcije. U nekim zemljama se odobravaju ili podstiču postupci prema deci koji se u drugim sredinama smatraju nasiljem, kao što je fizičko kažnjavanje.
Termini nasilje i agresija se kod nas uglavnom koriste kao sinonimi, s tim što agresivnost i agresija više upućuju na motivaciju koja je vodila ka povređivanju drugoga i na dispoziciju, dok termin nasilje, po našem mišljenju, u većoj meri sugeriše nedozvoljenost nanošenja štete, često i nezavisno od namere. Generalno posmatrano, oblici školskog nasilja spadaju u agresivnost, ali može se desiti da neki postupci koje ubrajamo u nasilje nisu agresivni akti, u smislu da ih počinilac vrši ne uzimajući u obzir da nekoga povređuju (npr. različite disciplinske mere koje nastavnik preduzima), ili previđajući njihov uticaj (smatrajući ih za šalu). Nasilje u školi ima različite oblike i ne iscrpljuje se u, najčešće ispitivanom, nasilju među učenicima (vršnjačkom nasilju). Sem njega, postoji i nasilje odraslih prema učenicima, učenika prema odraslima, kao i nasilje u koje su umešani učenikovi roditelji ili prijatelji a koje je usmereno prema drugim učenicima ili odraslima.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET