Dete u predškolskoj ustanovi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Dete u predškolskoj ustanovi". Rad ima 24 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Seminarski rad 1
Uvod
Malo dete ispoljava jaku i trajnu potrebu da ostane sjedinjeno sa
svojom majkom u simbiotičnom odnosu. Ova tendencija ostaje prisutna i u
kasnijim fazama a kod nekih osoba i porodičnih grupa do kraja života. Ona
predstavlja nesvesno porodične grupe, uostalom kao i svake druge ljudske
grupe, i uslovljava ponašanja njenih članova. Srećemo je kod dece sa
ulaskom u grupu drugova. Prema psihoanalizi reč je o katektiranju
spoljašnjih objekata.
Proces sjedinjavanja stoji u stalnom dijalektičkom odnosu sa
procesom odvajanja, cepanja ove fuzione veze dete-majka ili dete-ostali
svet. On je naročito značajan za razvoj individualizacije i personalizacije
deteta.
Sjedinjavanje se u prvo vreme odvija preko dojenja, hranjenja, nege
oko pražnjenja sfinktera. Dete se oseća sjedinjeno sa majkom onda kad je
ona prisutna i kad predstavlja realni izvor stimulacija. Stoga mentalna
higijena razvojnog doba insistira na trajnom prisustvu majke ili zamene za
majku. Nama je danas jasno da afektivni odnos izmeñu majke i deteta
predstavlja osnovni i bitni činilac u organizaciji i sintetizovanju njegovog
telesnog, osećajnog, saznajnog i socijalnog razvoja deteta. Danas isto tako
znamo da u ovo afektivno polje izmeñu deteta i majke veoma brzo ulaze
otac, braća, sestre, ostala rodbina i konačno svaka nova osoba iz njegove
spoljašnje realnosti.
Trenutak cepanja dijade majka — dete i formiranje odnosa sa trećom
osobom, najčešće ocem, nosi elemente moćnog agensa koji detetu daje
pogodnost da se odvaja iz simbiotičke veze sa majkom i da započne svoju
individualizaciju i personalizaciju. Istovremeno, ono se sjedinjuje sa novom,
trećom osobom i započinje proces socijalizacije i šireg društvenog
uključivanja.
Dobro prilagoñena majka, odnosno dobro prilagoñena porodična
grupa, omogućiće svom detetu onoliko fuzionisanja i odvajanja koliko mu je
potrebno da se oseća zavisnim i nezavisnim i da neutrališe svoje primarne
libidinozne i agresivne pulzije. Majka, odnosno porodična grupa, koje
ispoljavaju veći stepen osećajne nestabilnosti, lomljivosti i socijalne
neprilagoñenosti i čija je snaga ličnog, odnosnog i porodičnog Ja manja,
Seminarski rad 2
pokazaće veći stepen anksioznosti i agresivnosti bilo u fazi sjedinjavanja,
bilo u fazi odvajanja. Može se očekivati da će provocirani strah u ovim
porodičnim grupama pospešiti razvoj patoloških mehanizama odbrane
neurotičnog ili psihotičnog tipa. Ovi patološki porodični mehanizmi
odbrane, neposredno utiču na telesni, osećajni, saznajni i socijalni razvoj
članova porodične grupe, naročito dece i to utoliko patogenije ukoliko je
dete mlañe.
Tipovi interakcija usvojeni i izgrañeni u porodičnom krugu
predstavljaju modele za identifikaciju. Dete se identifikuje i sa tipom
objektnih odnosa koji se uspostavljaju izmeñu roditelja, braće i sestara, kao i
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET