Opšta teorija ugovora | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Opšta teorija ugovora". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


SADRŽAJ:
POJAM UGOVORA..........................................................................................2
PRAVNE RADNJE SLIČNE UGOVORIMA..........................................................3
NAČIN ZAKLJUČENJA UGOVORA....................................................................3
VRSTE UGOVORA...........................................................................................4
JEDNOSTRANI I DVOSTRANI UGOVORI............................................5
TERETNI I DOBROČINI UGOVORI.....................................................6
UGOVORI OBVEZIVANJA I RASPOLAGANJA......................................6
KAUZALNI I APSTRAKTNI UGOVORI.................................................7
FORMALNI I NEFORMALNI UGOVORI..............................................7
PRAVNI POSLOVI MEĐU ŽIVIMA I PRAVNI POSLOVI ZA SLUČAJ SMRTI................................................................................................8
FIDUCIJARNI UGOVORI......................................................................8
SAMOSTALNI I SPOREDNI UGOVORI.................................................8
IMENOVANI I NEIMENOVANI UGOVORI...........................................9
PRESTANAK UGOVORA....................................................................................9
NEVAŽEĆI UGOVORI......................................................................................10
NIŠTAVI UGOVORI (APSOLUTNO NIŠTAVI).....................................................11
POSLEDICE IZVRŠENJA NIŠTAVIH UGOVORA...................................11
NAJVAŽNIJI SLUČAJEVI NIŠTAVIH PRAVNIH POSLOVA.....................11
RUŠLJIVI UGOVORI (RELATIVNO NIŠTAVI)......................................................13
LITERATURA....................................................................................................15
OPŠTA TEORIJA UGOVORA
1 .POJAM UGOVORA
Ugovor se može definisati kao izjava volje koja proizvodi pravno dejstvo (nastanak, prestanak, prenos ili izmena postojećih subjektivnih prava). Prema opštem pravilu, ovakva izjava volje treba da potiče od lica koje ima potrebnu poslovnu sposobnost, da je ozbiljna (data u nameri proizvođenja pravnog dejstava), slobodna, u potrebnoj formi ako to zakon zahteva, i da su zeljena pravna dejstva u skladu sa ustavnim načelima, imperativnim normama i društvenim moralom. U protivnom, postoji nedostatak koji čini da je posao nevažeći.
Volja se može izjavit na različite načine: rečima (usmeno ili pismeno), uobičajenim znacima ili drugim ponašanjem iz koga se sa sigurnošću može zaključiti o njegovom postojanju. S obzirom na način izražavanja, sve izjave volje se mogu podeliti na izričite (neposredne) i prećudne (posredne). Izričita izjava je ona koja je učinjena postupcima čija je neposredna svrha da trećim licima pokažu određenu volju. najčešće, to se čini rečima, ali isto tako i uobičajenim znacima kao što je na primer klimanje glavom ili rukovanje, kojim se izražava pristanak. Prećutna izjava je ona koja je učinjena tzv. konkludentnim radnjama, a to su postupci čija neposredna svrha nije u tome da pokažu određenu volju već nešto drugo, ali iz koje se sa izvesnošću može zaključiti da lice njome izražava određenu volju. Tako, kad po protoku vremena za koje je ugovor o zakupu bio zaključen, zakupac produži da upotrebljava stvar, a zakupodavac se tome ne protivi, smatra se da je (prećutno) zaključen nov ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uslovima kao i predhodni. sam izraz prećutna izjava ima taj nedostatak što sugeriše pomisao kako se volja (prećutno) može izjaviti i ćutanjem a što inače u načelu nije tačno.
Po pravilu, unutrašnja i izjavljenja volja se poklapaju, ali iz razloga može doći i do neslaganja, pa se postavlja pitanje kojoj od njih treba dati primat nad onom drugom. Prema jednom stanovištu (teorija volje) merodavna je unutrašnja volja, budući da izjava nema drugu svrhu već da stvarnu volju manifestuje u spoljnom svetu. Prema drugim (teorija izjave), pravno dejstvo treba priznati izjavi volje, pošto ona redovno odgovara unutrašnjoj volji i pošto se unutrašnja volja ne može saznatio na drugi način do pomoću izjave. Zakonodavstva ne usvajaju nijednu od ove dve teorije, već različite slučajeve različito rešavaju.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET