Originarni i derivativni nacin sticanja svojine | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Originarni i derivativni nacin sticanja svojine". Rad ima 16 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Fakultet za pravne i poslovne studije
Novi Sad
Esej:
Originarni i derivativni način sitcanja svojine
Dr Biljana Petrovi ć Adrijana Glavašević
177/08
U Novom Sadu 2011.
1.Opš ti pojam i pravne karakteristike pojma svojine
Pravo svojine je najšire, u granicama zakona, pravo držanja, korišćenja i raspolaganja jednom stvari,koje se može isticati prema svim trećim licima.
Iz navedene definicije se vidi da je pravo svojine , po svojoj strukturi, jedno složeno pravo, koje sačinjavaju tri komponente: ovlašćenje držanja, ovlašćenje korištenja i ovlašćenje raspolaganja.
Ovlašćenje držanja (ius possidendi) je pretpostavka za držanje stvari,a sastoji se u pravnoj mogućnosti da se ima faktička vlast na stvari (da se stvar ima u posedu);
Ovlašćenje korištenja se sastoji u pravnoj mogućnosti preduzimanja materijalnih akata prema stvari radi izvlačenja koristi iz nje, i može imati dva oblika;
upotreba stvari za zadovoljenje bilo koje potrebe vlasnika;
pribiranje plodova i drugih prihoda;
Ovlašćenje raspolaganja se sastoji od faktičkog i pravnog raspolaganja:
a) faktičko raspolaganje se sastoji u preduzimanju materijalnih akata kojima se utiče na supstancu stvari;
b) pravno raspolaganje se sastoji u preduzimanju pravnih akata,kojima se pravo svojine u celini ili d elimično prenosi na druge subjekte.
Tu razlikujemo potpuno raspolaganje (poklon, prodaja, trampa) ili odricanje prava svojine. D elimično raspolaganje se sastoji u preduzimanju pravnih akata kojima vlasnik na svom pravu ustanovljava prava u korist drugih subjekata (posluga, zakup,plodouživanje). Pravo svojine je apsolutno pravo i to u dva različita smisla . Ono je apsolutno pre svega u tom smislu što d eluje prema svima. U apsolutnom pravu je koncentrisana sva pravna vlast koja se može imati na jednoj stvari.
Pravo svojine je trajno i u vremenskom smislu neograničeno pravo i to u dvostrukom smislu:
Ono postoji sve dok postoji sama stvar na koju se odnosi;
Ono se ne može izgubiti zastarelošću.
Ekonomski vlasnik ima mogućnost da stvar ekonomski iskorišćava, ali nema povodom nje pravna ovlašćenja. Pravni pojam svojine označava pravno regulisanje prisvajanja stvari, na osnovu koga titular svojine dobija pravna ovlašćenja povodom stvari. Ovdje je svojina pravni odnos, tj.takav koji je normiran i zaštićen prinudnom silom države. Pravo svojine , kao najpotpunije građansko pravo uopšte, reguliše odnose između lica povodom određene stvari. Međutim, pojam prava svojine pretpostavlja i ovlašćenje prema stvari koja je objekat prava svojine. Bez tih ovlašćenja svojina ne bi bila nikakvo pravo. To su ovlašćenja u pogledu pos edovanja, korišćenja i raspolaganja. Pogrešno je svojinu identifikovati sa imovinom. Imovina je skup imovinskih prava određenog subjekta građanskog prava. Imovinu sačinjavaju sva prava vezana za jedno lice, koja se mogu izraziti u novcu, jer samo ova prava imaju imovinski karakter. Stvari su objekti prava svojine koje je kao pravo obuhvaćeno pojmom imovine. Stoga je imovina širi pojam od prava svojine, jer svojina ulazi u pojam imovine.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET