Pojam, značenje i izvori rimskog prava | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Pojam, značenje i izvori rimskog prava". Rad ima 6 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

PRAVNI FAKULTET BANJA LUKA
Tema: POJAM, ZNAČENJE I IZVORI RIMSKOG PRAVA
Banja Luka,2009.godine
POJAM, ZNAČENJE I IZVORI RIMSKOG PRAVA
Pojam i naziv
Pod rimskim pravom (ius Romanorum) podrazumijeva se pravni poredak koji je bio na snazi u rimskoj državi počevši od legendarnog osnivanja Rima (754 ili 753 g.p.n.e) pa do smrti istočnorimskog cara Justinijana (565 godine p.n.e.)
Navedeni pojam jeste pojam rimskog prava u najširem smislu riječi. Medjutim, pod njim se obično ne podrrazumijeva rimski pravni poredak u cjelini, nego samo jedan njegov dio, tj.privatno pravo, koji je najvrjedniji dio pravnog sistema staroga Rima.
Rimski pravnici nisu ostavili definiciju prava. Za njih je to riječ – „ius“, a značila je skup pravnih normi (dakle, pravo u objektivnom smislu) i skup pravnih ovlašćenja što ih pojedinac ima u sklopu jednog pravnog poretka (pravo u subjektivnom smislu riječi).
Riječ „ius“ je indoevropskog porijekla, a izvorno je značila vjersku formulu koja obavezuje
Značenje i uloga
Pogrešno bi bilo ulogu rimskog prava vezivati isključivo uz robovlasnički ili kapitalistički poredak, i to iz jednostavnog razloga što najvažniji segment rimskog privatnog prava – obavezno pravo, nije samo aktuelno za ove poretke, jer ono se odnosi i na robnu proizvodnju i razmjenu. Znači, ove kategorije ne prestaju ukidanjem kapitalističkog poretka, nego ostaju i u socijalizmu.
Podjela i sistem
Postoji više podjela rimskog prava:
Ius civile (jus civile), ius gentium (jus gencium), ius honorarium (jus honorarium), ius naturale (jus naturale).
Ius civile je pravo namijenjeno Rimljanima. Glavne odlike ovog prava: puno formalizma, nije prilagođeno široj upotrebi, nastalo u doba nerazvijenosti rimskog društva.
Ius gentium je pravo namijenjeno strancima u poslovnim odnosima sa Rimljanima, ali su ga tokom vremena prihvaćali i sami Rimljani, jer je jednostavnije i elastičnije.
Razvoj je tekao u pravcu sve većeg potiskivanja normi civilnog prava u korist pravila ius gentium.
Ius civile je skup normi koje su uvedene zakonima ili dugotrajnim običajem, dok je ius honorarium nastalo djelatnosšću pravosudnog magistrata, pretora, pa se naziva i pretorskim pravom. Iako se u stvaranju novog prava pretor služio načelima pravičnosti i dobre volje, ipak se ne može izmedju ius gentium i ius honorarium staviti znak jednakosti. Rezultat djelovanja pretora vidi se u tome što je urimskom pravu izgrađen čitav niz posebnih ustanova koje su se primjenjivale uporedo sa institucijama ius civilis.
Taj paralelizam (napr.na području vlasništva, nasljednog prava i sl.) održao se na nekim područjima sve do kraja razvitka rimskog prava, dakle do Justinijana.
Ius naturale u klasično doba se smatralo prirodnim pravom, tj.onim pravilima što ih je priroda usadila ljudskim bićima. U Justinijanovo doba se ius naturale smatra apsolutnim i nepromjenjivim pravom, pravo koje je zajedničko ne samo ljudima nego i svim živim bićima.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET