Alkoholizam | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Alkoholizam". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
Fakultet Humanističkih nauka
Odsek: pedagogija
Smer: psihologija
SEMINARSKI RAD IZ SOCIJALNE PATOLOGIJE
TEMA: ALKOHOLIZAM
Novi Pazar 27.05.2010.god.
Uvod
Ima mnogo ljudi koji po navici i regularno piju pomalo piva, vina ili žestokog pića. Uzroci tome su različiti: mali odmor posle napornog dana na poslu, odgledati fudbalsku utakmicu sa zadovoljstvom, druženje sa prijateljima uz kafu i alkohol. Pije se čak i bez bilo kakvog razloga. Alkohol je odavno postao deo tradicije, obavezni deo slavlja i porodičnih okupljanja.
Nevolja je u tome što za neke ljude konzumiranje alkohola ne prolazi nekažnjeno, već se pretvara u ozbiljnu zavisnost. Postepeno počinju problemi u porodici, na poslu, narušava se zdravlje. Čovek tu ništa nije kriv. Uzrok su jednostavno biohemijski procesi i za ćelije organizma etanol postaje najvažnijim izvorom energije. Kada se organizam alkoholičara upozna sa alkoholom bez razmišljanja traži još i još. Teško trovanje, nesposobnost normalnog funkcionisanja, bolesti jetre, srca, krvnih sudova ne zaustavljaju zavisnost od alkohola. Naprotiv, u trećoj fazi alkoholizma čovek jednostavno ne može biti trezan iako je zdravlje organizma nepovratno narušeno.
Izvanredan tempo života, preorijentacija na vrlo brz i tehnički usavršen proces rada, razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osjećanje straha, osjećanje neizvesnosti, udruženi s postojećim ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neurotička reagovanja u međuljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa izvesnim psihičkim predispozicijama, ne mogavši da rješe svoje lične konflikte, pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetost ili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju žrtva -faktora olakšanja-, najčešće alkohola ili drugih droga, dovodeći se u položaj zavisnosti, pretvarajući se u prave bolesnike – toksikomane. Jedna od vrlo raširenih, toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako se, alkohol (gledano strogo farmakodinamički) ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih.
S obzirom na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za život zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pića danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.
Alkoholizam
Shvatajući alkoholizam prvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije niza naučnih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obrazovala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. u Kopenhagenu organizovao Prvi evropski seminar, za rasvetljavanje alkoholizma i pronalaženje borbe i načina liječenja. Potkomitet za pitanja alkoholizma SZO dao je definiciju alkoholizma, odnosno hroničnog alkoholičara. Po toj definiciji hroničnim alkoholičarem se smatra ona osoba koja je prekomjerno uzimala alkoholna pića, a njena zavisnost od alkohola je tolika da pokazuje duševne poremećaje ili takve manifestacije koje ukazuju na oštećenje fizičkog i psihičkog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, kao i socijalnog i ekonomskog stanja. Ova definicija je odigrala istorijsku ulogu u shvatanju suštine alkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke. Ona je pokazala mnoge nedostatke, pogotovo kada se koristila u svakodnevnom praktičnom radu. Ovom definicijom su bili obuhvaćeni samo oni oblici opijanja koji su po svojim razmjerima prelazili uobičajene, tradicionalne načine upotrebe alkohola, odnosno socijalno prihvaćenog ponašanja u vezi s upotrebom alkohola u određenoj društvenoj zajednici, bez obzira na etiološke uzroke koji dovode do takvog ponašanja.Prema ovoj definiciji koja je i danas u upotrebi, alkoholičarem se smatra i osoba koja pokazuje samo socijalne i ekonomske teškoće i osoba koja pokazuje samo prodromalne znake alkoholne bolesti. Definicija ne govori pobliže o prirodi i vrsti somatskih i psihičkih poremećaja niti o načinima njihove identifikacije.Vladimir Hudolin (1972) je iz praktičnih razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u želji da je učini pristupačnijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma a naročito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim.Ta definicija glasi: Alkoholičar je osoba koja je dugotrajnim, prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihički, fizički ili oboje) te su se u nje usljed toga razvile zdravstvene (psihička ili fizička oštećenja) te socijalne poteškoće pristupačne klasičnim medicinskim i socijalnim dijagnostičkim postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti prisutni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnestičkih podataka o prekomjernom pijenju zaključivati da bolesnik boluje od alkoholizma. Danas postoji veliki broj definicija alkoholizma, ali sve više preovladava mišljenje da se ne može dati jedna primjenjiva definicija, jer je alkoholizam multifaktorijalno uslovljen, multidimenzionalni biološko-psihosocijalni poremećaj koji nastaje na bazi mnogih interakcija između individualnih faktora (biološko-psiholoških) i faktora sredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i dr.) koje je često teško identifikovati, odnosno utvrditi način i stepen njihove participacije u nastanku alkoholne bolesti.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET