Ispitivanje reverznu tezu stereotipa fizičke atraktivnosti (hr) | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Ispitivanje reverznu tezu stereotipa fizičke atraktivnosti (hr)". Rad ima 46 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

1. U V O D
1.1. FIZIČKA ATRAKTIVNOST
Fizička atraktivnost je jedna od najuočljivijih i najdostupnijih osobina koje ljudi posjeduju. Zbog toga se ona često koristi kao osnovna informacija koju znamo o nekoj osobi. To je razlog zašto je fizička atraktivnost tako važna i zašto je njen utjecaj tako velik u današnjem društvu. Zbog svoje važnosti ovo područje interesantno je istraživačima iz različitih znanosti: medicine (područje plastične i rekonstruktivne kirurgije), antropologije, sociologije i psihologije. Izrazito zanimanje za ovo područje pokazuju i kozmetičke industrije te reklamni i marketinški odjeli industrija. Iako istraživači iz svih ovih područja doprinose rasvjetljavanju funkcije koju fizička atraktivnost ima u današnjem društvu, u najvećoj mjeri to uspjevaju istraživanja iz područja socijalne psihologije. 1.1.1 Definicija fizičke atraktivnosti Svaka osoba ima implicitnu ideju o tome koja osoba jest, a koja nije fizički atraktivna. Zbog toga svatko od nas može odgovoriti na zadatak u kojem se traži da se odredi da li nam je neka osoba fizički atraktivna. Ipak, da bi na odgovarajući način interpretirali rezultate i da bi izjednačili uvjete istraživanja potrebno je ovaj koncept definirati. Nažalost, u literaturi se ne može pronaći jedinstvena definicija fizičke atraktivnosti, već se one razlikuju od istraživanja do istraživanja, a ima istraživača koji niti ne pokušavaju definirati ovaj pojam (Patzer, 1985). Pitanje je koliko možemo uspore ivati dobivene rezultate ako ne znamo što je pojedini procjenjivač uzeo kao svoj referentni okvir. U svakom jeziku postoji niz sličnih konstrukata koje pojedinac može uzeti kao referentnu točku (simpatičnost, privlačnost, ljepota, zgodnost itd.). Za svrhu ovog istraživanja izdvojili smo modificiranu verziju Freudove (1958, prema Patzer, 1985) definicije fizičke atraktivnosti koja glasi: fizička atraktivnost je stupanj u
1
kojem je podražajna osobna ugodna za promatranje. Pri tome je podražajna osoba ona osoba koju se procjenjuje, odnosno procjenjivana osoba. 1.1.2. Mjerenje fizičke atraktivnosti Ne postoji neka mjera ili instrument koji može utvrditi da li netko jest/nije fizički atraktivan. Ipak, postoji slaganje u procjenama ljudi oko toga tko jest/nije fizički atraktivan, te koliko je to izraženo. Zbog toga se u istraživanjima koristi metoda konsenzusa. Ako velik broj ljudi odredi za neku osobu da jest/nije atraktivna i to za neku vrijednost na skali, onda se ta osoba smatra reprezentativnom za taj stupanj atraktivnosti (Adams, 1977; prema Patzer, 1985). Postoje dvije metode koje na različit način koriste metodu konsenzusa. Jedna je metoda prisilne distribucije, kod koje suci trebaju poslagati fotografije u prisilnu normalnu distribuciju (s pretpostavkom da se atraktivnost osoba na ponu enim fotografijama zaista distribuira normalno). Mnogo češća je druga metoda: metoda slobodne procjene. Kod ove metode suci za ponu ene procjenjivane osobe trebaju odrediti stupanj njihove fizičke atraktivnosti na odre enom kontinuumu (od ekstremno niske do ekstremno visoke fizičke atraktivnosti). To je obično bipolarna skala Likertovog tipa od 5 do 11 stupnjeva. Podaci dobiveni ovom metodom uzimaju se kao intervalni podaci te se dalje obra uju parametrijskim statističkim metodama. Osoba, čija je procjenjena fizička atraktivnost odre ene aritmetičke sredine i standardne devijacije, smatra se reprezentativnom za pojedini stupanj skale. Kao podražaji koriste se fotografije osoba koje se ili gledaju izravno ili se prikazuju na projektoru ili ekranu (Patzer, 1985). 1.1.3. Determinante fizičke atraktivnosti Dosad su kao determinante fizičke atraktivnosti identificirane mnoge tjelesne dimenzije i dijelovi tijela, materijalni dodaci poput odjeće i kozmetike, nefizičke karakteristike poput ugleda i postignuća te okolinski faktori. Svi ti faktori pridonose procjeni atraktivnosti, ali njihov značaj nije podjednak (Patzer, 1985).
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET