Studija slučaja - Psihodijagnostika | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Studija slučaja - Psihodijagnostika". Rad ima 30 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


STUDIJA SLUČAJA
Psihodijagnostika
Novi Sad,oktobar 2011.
LOBI
Ispitanica je na ispitivanje došla u tačno ugovoreno vreme, vidno raspoložena i spremna na
saradnju. Ne ostavlja utisak dezorjentisane osobe, ne pokazuje derealizacione i depersonalizacione simptome, podatke daje jasno i sa razumevanjem. Prijatnog je izgleda, nasmejana, uredna i doterana, odevena u tamne tonove. Ostavlja utisak individualnosti.
Majka S.I. je rođena 1963. godine takođe poreklom iz Zadra, preciznije, selo pored Zadra, završila je srednju školu i trenutno je zaposlena u pekari. Većinu radnog staža provela je u trgovini i u uslužnim delatnostima. Majku opisuje kao vrlo komunikativnu, pozitivnu, vrednu, požrtvovanu osobu. Takođe navodi da je majka borbena, ponekada tvrdoglava, ali veoma emotivna, osećajna. Smatra da je majka prema ocu osećajna i empatična, da se uvek trudi da uspostavi balans u celoj porodici. Odnos majke prema deci opisuje kao vrlo prijateljski i emotivan. Sa majkom mogu da razgovaraju o svemu. Majka je vrlo pozitiva i komunikativna u odnosu sa drugim ljudima. Za svoj odnos sa majkom kaže da se često razmimoilaze u stavovima , ali da na kraju ipak nađu zajedniči jezik, ispitanica to opisuje kao jaz generacija. Dodaje da nijedna od njih nije zahvalna majci koliko bi trebalo da budu. Između ispitanice i majke nema tajni, ali im odnos nije prijateljski,već kako navodi ipak odnos majka-ćerka.
Ispitanica ima stariju sestru. N.I. rođena 1986. godine, nezaposlena, završila je pedagoški fakultet u Somboru. Za sestru kaže da je drugačija od nje, kada sam pitala na šta tačno misli odgovorila mi je da su im različiti karakteri. Za njihov odnos kaže da je prisan, da su jako vezane, a na pitanje kako se slažu odgovara da je stanje promenljivo.
Ispitanica i njena sestra u odnosima sa roditeljima se slično ponašaju, poštuju ih dovoljno, trude se da ne prave probleme i da ih poštede. Odnos sa sestrom se tokom godina menja na bolje, zrelije su , a i odvojeno žive veći deo vremena.
Prepoznajem Adlerovu teoriju i činjenicu da redosled rođenja deteta u porodici ima veoma važan uticaj na psihički razvoj deteta. Što pokazuje i sama pozicija ispitanice u porodici. Ispitanica sebe navodi kao snalažljiviju, kao nekog ko se više trudi. Navodi i to da je borbenija i ambicioznija od sestre, ali isto tako primećujem da joj je sestra uzor, o njoj priča sa velikim divljenjem.
Oslanjajući se na već izrečeno, ispitanica kaže da su pre njenog rođenja odnosi u porodici su bili slični sadašnjim, roditelji su stalno uz nju, posvećuju joj puno pažnje, ima njihovu podršku. Bila je okružena ljubavlju kako roditelja tako i rodbine. Otac je bio strožiji, dok se mama postavljala zaštitnički. Bila je željeno dete. Porođaj je protekao bez komplikacija. Kao malu pored roditelja bila je vezana za baku i deku, ali ne rođene, već za maminog strica i strinu. U periodu detinjstva kao osobu za koju je bila vezana izdvaja oca. Priseća se toga da kad joj je tata bio odsutan da je stalno pokazivala prstom na sliku na kojoj je bio on. Događaja kojih se seća je da je u zabavištu uvek jela duple porcije griza sa kakaom i uglavnom su joj repete davali dečaci koji su bili zaljubljeni u nju. Bila je veoma druželjubiva. Za sebe kaže da je kao mala bila dobra, nije bila problematična. Bila je povučena i tiha, slušala je roditelje, nije im se protivila, ništa joj nije bilo teško da uradi. Volela je da se igra sa drugom decom, sa drugarima. Više je sa dečacima igrala fudbal, nego što se sa devojčicama igrala barbikama. Nije bila bolešljiva kao mala, jedini strah koji je imala bio je od napada koje je otac imao i bojala se da ostane sama sa njim, jer nije umela da mu pruži pomoć. Sisala je prst do treće godine, uglavnom je vreme provodila sa ocem. Taj podatak da je sisala prst do treće godine ukazuje na eventualnu fiksaciju na oralnoj fazi, što povezujem i sa mogućim separacionim strahom. Kao mala bila je odvojena od oca , koji je bio na ratištu, odsutan dve godine, inače se nije odvajala od porodice na duže vreme. Ispitanica takođe navodi da je kao mala trenirala atletiku i da joj je vreme bilo isplanirano, imala je mnogo obaveza, to je ispunjavalo i volela je atletiku, navodi da je to sklonilo od loših stvari. Svoju porodicu opisuje kao složnu, kohezivnu i navodi da roditelji imaju veliki uticaj na nju.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET