Uloga procesa učenja po modelu u razvoju ličnosti - Razvoj doživljavanja uspeha i neuspeha | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Uloga procesa učenja po modelu u razvoju ličnosti - Razvoj doživljavanja uspeha i neuspeha". Rad ima 12 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

UČITELJSKI FAKULTET
UNIVERZITET U BEOGRADU
RAZVOJNA PSIHOLOGIJA
tema:
- Uloga procesa učenja po modelu u razvoju ličnosti
- Razvoj doživljavanja uspeha i neuspeha
mr Milovan Tomić
BEOGRAD, 2009
SADRŽAJ:
LITERATURA………………………………………………………………….... -11-
UČENJE PO MODELU U RAZVOJU LIČNOSTI
Dakle učenje po modelu je važan način socijalizacije. U literaturi se pominju tri vrste učenja po modelu: učenje imitacijom, učenje identifikacijom i učenje učenjem uloga.
Učenje identifikacijom i prenošenje agresije
Učenje identifikacijom se naziva proces kojim neko ponavlja odredjena ponasanja, Bandura ovakvo učenje naziva imitacijom ili direktnim podučavanjem po modelu, zato što dete najčešće imitira ponašanje modela (roditelja ,učitelja). To je prikazano u nekoliko eksperimenata koja su obavili Bandura, Ros i Ros.
Ta ispitivanja su pokazala da za razliku od ranijeg procesa takozvanog instrumentalnog obučavanja, učenjem po modelu se brže razvijalo i usvajali su se veci delovi tj.načini ponašanja koja su se mogla primetiti samim posmatranjima dece koja su u toku igre često ponavljala ponasanja roditelja.
Jedno od tih istraživanja sprovedeno je 1961 u kojima su deca posmatrala odrasle agresivne modele kako bi se utvrdilo koliko takvo ponašanje utiče kao model na ponašanje dece. Jednoj grupi dece je prikazivano agresivno ponašanje prema plastičnoj lutki, druga grupa je posmatrala isti model koji se ponašao suprotno, dok treća grupa dece nije imala modela.
Kasnije 1963 ova vrsta ispitivanja je proširena kako bi se utvrdilo koliko agresivno ponašanje vidjeno na TV-u, filmu ili uživo imaju uticaja na ponašanje posmatrača tj.deteta. Deca u ovim eksperimentima su posmatrala i muške i ženske kako agresivne tako i neagresivne modele ponašanja prema odredjenom predmetu koju su deca različito doživljavala.
Npr. dečaci su posebno muškog agresivnog modela doživeli kao snažnog i jakog, dok su smatrali da se žene tako ne ponašaju, pokazalo se da su deca koja su imala agresivne modele imitirala njihove postupke i da je to dovelo do povecanja agresije kako onih prikazanih tako i novih oblika agresije, bez obzira da li su deca taj model gledala na filmu, monitoru ili uživo.
Bandura i Volters – objašnjavaju da imitacijom primera sa agresivnim ponašanjem se mogu usvojiti novi oblici ponašanja i dovesti do manifestovanja ranije naučenog ponašanja kao i da agresija prikazana na filmu može preneti i izazvati agresivno ponašanje kao i stvarni model.
Svakako njihova teorija socijalnog učenja ukazuje da i namerno ili nenamerno pokazivanje agresivnih modela pojačavaju sklonosti ka takvom ponašanju, što je dokazano njihovim ispitivanjima u kojima je kako kod dece tako i kod odraslih
primećen porast agresivnog ponašanja nakon gledanja takvog modela ponašanja.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET