Historijski razvoj javnog gradskog saobraćaja u svijetu | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Historijski razvoj javnog gradskog saobraćaja u svijetu ". Rad ima 20 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Uvod
Saobraćaj je jedan od najznačajnijih podsistema društvenog sistema, a vezan je za kretanja koja proizilaze iz zadovoljenja ljudskih potreba.
Najbitnija karakteristika javnog prevoza je u činjenici da prevoznici stavljaju na javnu upotrebu prevozne kapacitete svim potencijalnim korisnicima prometnih usluga uz naplatu izvršenih usluga gdje prevoznici obavljaju prevoz trajno, u obliku stalnog zanimanja, permanentno iz dana u dan u okviru svoje registrirane djelatnosti. Tipičan primjer takvog prevoza je upravo »javni gradski saobraćaj putnika« koji djeluje u složenom gradskom prostoru i čiji je zadatak da poveže udaljenije prostore i razne sadržaje te tako ostvari njihovo funkcionalno jedinstvo. S porastom broja stanovnika grad prostorno raste i umnožavaju se njegove funkcije pa se samim tim komplicira zadaća JGS-a. Danas se život u gradovima ne može niti zamisliti bez sistema JGS-a. Javni gradski saobraćaj putnika služi prevoženju velikog broja stanovnika unutar gradskog teritorija po ustaljenim trasama i redovima vožnje, a njegova je opća karakteristika da ga pod određenim propisanim uvijetima može koristiti svaki građanin.
Prigradski prijevoz putnika, koji povezuje prigradska naselja u gravitacijskom području grada sa užim gradskim područjem, ima istu funkciju kao i javni gradski saobraćaj na užem gradskom području, a u mnogim slučajevima te dvije vrste prijevoza se međusobno nadopunjuju i predstavljaju jedinstveni sistem prijevoza putnika koji služi prvenstveno dnevnim migrantima da dođu do svoga cilja : posao, škola, rekreacija i dr.
Za normalan život grada javni gradski saobraćaj nephodan je, kao što je neophodna opskrba električnom energijom, vodom i slično. Između razvoja gradova i JGS oduvijek je postojala interakcijska povezanost. Zbog ovakvoga značaja za život grada, javni gradski saobraćaj je u svim gradovima u svijetu pod nekom vrstom veće ili manje kompetencije gradske vlasti.
Gledano kroz historiju oduvijek se javljala poterba za kolektivnim prevozom putnika. Razvojem nauke i tehnike uporedo, interakcijski se razvija i javni gradski saobraćaj u svijetu.
Historijski razvoj javnog gradskog saobraćaja u svijetu
Počeci javnog gradskog prevoza datiraju od pojave fijakera1 u Londonu 1600. godine kao preteče nadzemnog javnog prevoza, preko omnibusa 1798., tramvaja sa konjskom vučom 1832., prigradske željeznice 1838., metroa 1863., električnog tramvaja 1880., a 1899. se pojavljuje autobus koji postaje dominantan vid prevoza u svim zemljama svijeta. U svim većim gradovima i usluge taxi prevoza značajno preuzimaju funkciju javnog prevoza, posebno u zemljama u razvoju.
Omnibusi
Javni prevoz u gradovima počinje da se odvija pojavom omnibusa2. Pod tim nazivom se podrazumijevaju velika zatvorena kola za prevoz putnika. To su dugački drveni sanduci sa prozorima i sjedalima na točkovima koje su vukli konji. Prvi put se susreću 1798. godine u prigradskom prevozu Londona. Nastali su od poštanskih kola koja su vukli konji na kojima se odjednom može prevesti veći broj putnika. 1828., pojavljuje se i u Parizu.
Sl 1.1 Prikaz jednog Omnibusa
Omnibusi su ukinuli monopol londonskih fijakera 1832., a to je omogućilo da se omnibusi koriste i na ulicama centralnog područja Londona, što je bilo određeno isključivo za fijakere. Zahvaljujući pouzdanosti, tačnosti, brzini, većem kapacitetu i nižim cijenama prevoza, omnibus postaje u Londonu osnovno sredstvo masovnog javnog prevoza. Prvi londonski omnibusi bili su vrlo tijesni: visina 1,40m i ista širina sa drvenim klupama na bočnim zidovima i vratima na zadnjem kraju. U toku 1830. godine počelo se sjediti i na krovu, a od 1856. povećana je visina plafona i dodate stepenice radi lakšeg pristupa na krovu. Ovakvi omnibusi poslužili su kao ideja kasnije da se napravi autobus na sprat. Ovo se vozilo smatra pretečom dobro poznatog autobusa na sprat.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET