kulturni procesi | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "kulturni procesi". Rad ima 12 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SADRŽAJ
Uvod .............................................................................................. 2
Proces akulturacije ........................................................................ 4
Promene pri akulturaciji ................................................................ 5
Reakcije pri akulturaciji ................................................................ 6
Akulturacija i pozapadnjačenje ..................................................... 7
Kulturni relativizam ...................................................................... 9
Zaključak (globalizacija kao akulturacija) ................................... 9
Literatura ..................................................................................... 10
Kulturni procesi
(Akulturacija)
Uvod
Kako bi određenije raspravljali o “akulturaciji” kao jednom od najznačajnijih kulturnih procesa, prvenstveno moramo izložiti neka osnovna značenja ovog složenog pojma. Akulturacija se ne može shvatiti nezavisno od svog odnosa sa drugim kulturnim procesima i pojavama, pa je zato neophodno prvo odrediti pojam kulture. Što se tiče termina “kultura”, latinskog je porekla (cultus – gajiti, negovati), i prvobitno značenje je bilo vezano za obradu i negovanje polja. Ciceronovo korišćenje ovog termina podrazumevalo je “kulturu duha”, u smislu obrazovanja, odnosno negovanja zdravog duha. Herder je odredio kulturu kao drugu prirodu, a čoveka kao jedino živo biće u prirodi koje stvara kulturu i koje nije u stanju da zasnuje svoj život izvan kulture. “Kultura predstavlja celovit sistem koji obuhvata znanja, verovanja, umetnost, moral, pravo, običaje i sve druge sposobnosti i navike koje je čovek stekao kao član društva”, kaže Eduard Tajlor, ističući kao bitnu karakteristiku kulture njenu povezanost sa čovekom kao članom društvene zajednice. “Uzeta u svojoj ukupnosti, kao oblik ispoljavanja čovekovog praksisa, najrazličitijih vidova njegovog materijalnog i društvenog stvaralaštva kao načina života i komponenta strukture ličnosti čoveka, kultura predstavlja unutrašnju supstancu društva i društvenog ključnog faktora socijalne kohezije i društvenog razvoja. Ona društvenim grupama i zajednicama omogućava otkrivanje vlastitog identiteta i njegovo sačuvanje, kroz kolektivno pamćenje ljudi i naroda u istoriji”. Najvažnija uloga kulture je ta, da čoveka određuje kao samostvaraoca svoje stvarnosti i sveta u kome živi i pomoću nje rešava svoje probleme egzistencije, zadovoljava svoje fundamentalne potrebe i svoju individualnost. Najopštije se može reći da je kultura “sastavni deo strukture društva ali i sastavni deo ličnosti”.
Izraz koji često ima istovetno značenje kao termin kultura je termin “civilizacija”. Poreklo vodi iz latinskog jezika: civis – slobodan građanin, državljanin. Ekonomski moćne države svoga vremena (Engleska, Francuska i Španija) ovim izrazom želeli su istaći razliku između evropskih “građanskih”, “civilizovanih” država i takozvanih divljih naroda, na koje su kolonisti nailazili zauzimajući neke od teritorija drugih kontinenata. Po nekim tumačenjima, termin kulture i termin civilizacije mogu imati isto ali i različito značenje, zavisno od toga koji od teoretičara imaju veći značaj.
Kod francuskih i engleskih naučnika ovi termini se podudaraju i imaju isto značenje (oba se odnose i na materijalne i na duhovne tvorevine čoveka), dok kod nemačkih naučnika kulturi se pridaje viša vrednost u odnosu na civilizaciju koja po njima obuhvata materijalno stvaralaštvo (građevinarstvo, nauka, tehnika i tehnologija). Kreber smatra da su civilizacije u načelu nadnacionalne, dok bi kulture bile nacionalno određene pa bismo mogli govoriti o na primer hrišćanskoj civilizaciji i o kulturi srpskog naroda.
Proces akulturacije
Proces akulturacije, jedan je od najvažnijih procesa, kojim se podrazumeva spajanje i međusobni uticaj dveju kultura (uglavnom uticaj “jače” na “slabe”). Uz ovaj proces odvija se i određeni broj drugih kulturnih procesa kao što su: difuzija kulturnih elemenata (prostorno kretanje elemenata), asimilacija (izjednačavanje), izolacija, adaptacija, selekcija (izbor), kulturna prerada (reinterpretacija), kulturna rezistencija (otpor) i potpuno odbijanje nekih kulturnih elemenata.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET