Zaposlenost u turizmu i problematika sezonskog poslovanja | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Zaposlenost u turizmu i problematika sezonskog poslovanja". Rad ima 22 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


ZAPOSLENOST U TURIZMU I PROBLEMATIKA SEZONSKOG POSLOVANJA
UVOD
Turizam je sastavnica različitih privrednih djelatnosti i grana.
Turizam, stoga, možemo promatrati u:
•Užem smislu –uzimamo u analizu samo dvije privredne djelatnosti (ugostiteljska djelatnost i putničke agencije)
•Širem smislu –obuhvaća sve koji na bilo koji način participiraju u oblikovanju i aktivnostima namijenjenim turistima (poljoprivreda, šumarstvo, prehrambena industrija, građevinarstvo, školstvo, zdravstvo...)
Osnovne karakteristike turizma su: raznovrsnost (heterogenost), neproizvodan karakter rada, sezonski karakter poslovanja, visok stepen elastičnosti tražnje i neelastičnosti ponude.
Iz raznolikosti pristupa proistekla je i šarolikost grupa u okviru kojih se mogu sistematizovati postojeće definicije turizma, kao što su:
nominalističke: "Turizam je kretanje u prostoru izvan mjesta stalnog boravka u cilju upoznavanja novih stvari, ljudi i njihovog života za vreme prolaznog boravka u drugom mjestu." (O.Bakić, 1999)
privredne: "Turizam se može definisati kao deo nacionalne ekonomije koji snadbeva turiste koji posjećuju lokalitete izvan svog stalnog mjesta boravka gde žive i rade."
statističke: Poreklo statističkih definicija se želi doći do takvog određenja pojma i suštine turizma koji omogućava puni obuhvat i preciznu evidenciju turističkog prometa (broj turista i njihova noćenja) i raznovrsne turističke potrošnje koja se realizuje u brojnim privrednim i neprivrednim sektorima.
Razlikuju se dva perioda u razvoju turizma kao društveno-ekonomske pojave: epoha turizma privilegovanih klasa i epoha savremenog turizma
Turistička je potrošnja samo jedan dio ukupnog prihoda pojedine grane. Kvantifikacija udjela pojedine djelatnosti u ukupnoj turističkoj potrošnji je složen metodološki postupak, koji počiva na mnogim pretpostavkama, ili je rezultat eksternih istraživanja turističke potrošnje, dakle aproksimativne vrijednosti.
Potrebno je iz ukupne veličine prihoda pojedinih grana odvojiti tekuću, svakodnevnu potrošnju domaćeg stanovništva od ukupne turističke potrošnje. Zatim se izdvaja potrošnja domaćih od inozemnim turista, jer ove dvije skupine imaju bitno različit utjecaj na nacionalno privreda.
DOMAĆI TURISTI - preraspodjela dohotka
STRANI TURISTI - priljev novčane mase
Uloga i mjesto turizma u ukupnoj razmijeni s inozemstvom prati se i utvrđuje putem platne bilance. Platna bilanca zemlje evidentira ukupan iznos potrošnje koju realiziraju strani turisti prilikom svog boravka u turističkoj destinaciji, od trenutka ulaska do izlaska iz zemlje.
Neto devizni efekt pokazuje visinu prihoda od turizma, umanjenog za devizne rashode za uvoz proizvoda, bez kojih se devizna potrošnja ne bi realizirala.
Važne kategorije –uvozni sadržaj turističke potrošnje, vrijednost uvoznog sadržaja kojeg koristi domaća proizvodnja, vrijednost investicija u ugostiteljstvo i to kao direktan uvoz roba potrebnih pri investiranju, te uvozni sadržaj domaćih investicijskih dobara.
Turizam bi trebao djelovati, i u velikom dijelu razvijati se na temelju domaćih resursa. Što je viši stupanj razvijenosti ukupne privredne i društvene razine neke zemlje, time se ostvaruju preduvjeti za viši neto devizni efekt, jer se smanjuje uvozna zavisnost.
1. ISTORIJA TURIZMA
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET