POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ MIKROEKONOMIJE
 

MONOPOLISTICKA KONKURENCIJA


Tržište predstavlja mjesto gdje se ponuda i potražnja robe i usluga susrecu i kao stalan i organizovan oblik dovode u medusobni kontakt, kao skup kupaca i prodavaca.
Tržište je istovremeno i mehanizam kojim se kroz regulaciju odnosa prodavaca i kupaca, kroz stvarna ili potencijalna medusobna djelovana, odreduju cijene pojedinacnih proizvoda ili skupa proizvoda.
Kao polaznu osnovu za razgovor o konkurenciji koristicemo podjelu tržišnih struktura po kojoj postoje dva osnovna tipa: savršena, tj. potpuna konkrencija i nesavršena, tj, nepotpuna konkurencija.
Savršena konkurencija je takvo tržišno stanje u kojem postoji veliki broj prodavaca i kupaca na tržištu istog, homogenizovanog proizvoda i kada svi proizvodi imaju cijenu i razmjenjuju se na tržištu , a ucesnici na tržištu nemaju nikakvog uticaja na cijenu po kojoj kupuju ili prodaju, tj. cijena je objektivno data velicina.
Promjena cijene je posljedica aktivnosti svih prodavaca i kupaca, a nikako posljedica njihovog pojedinacnog djelovanja. Dakle, na savršenim konkurentskim tržištima pojedinacni proizvodaci su ustvari preduzimaci cijena, tzv. price-takers.
Iz navedenog proizilazi da je savršeno konkurentsko tržište takvo tržište na kome sva preduzeca proizvode identicne proizvode, a svako preduzece je tako malo da njegov izbor nivoa proizvodnje ne utice ni na cijelu industriju niti na cijene.
U praksi se rijetko susrecu ovakvi primjeri, npr. u proizvodnji pšenice, kukuruza, nafte, pa se može reci da u vecini slucajeva prevladava nesavršena konkurencija.
Nesavršena konkurencija postoji kada kupac ili prodavac mogu uticati na cijenu proizvoda. Glavna obilježja su previsoke cijene i preniska proizvodnja, i o njoj ce više rijeci biti u nastavku ovog seminarskog rada.
Stvarno tržište nije niti sabršeno konkurentno niti u potpunosti monopolisano, vec spada negdje u spektar izmedu savršene konkurencije i cistog monopola.
Monopolisticka konkurencija, kao tema ovog seminarskog rada, javlja se kao jedan od oblika nesavršene konkurencije i upravo zato cemo se ukratko osvrnuti na nesavršenu konkurenciju, a zatim pokušati obraditi i monopolisticku konkurenciju, sa osvrtom na definiciju, karakteristike i slicno.

1. NEPOTPUNA (NESAVRŠENA ) KONKURENCIJA

Svako preduzece koje može znacajno uticati na tržišnu cijenu svoje proizvodnje, klasifikuje se kao nesavršeni konkurent.
Nesavršena konkurencija preovladava u industriji kada god pojedinacni ponudaci imaju odredeni nadzor nad cijenom svog proizvoda. Za razliku od ucesnika savršene konkurencije koji donose odluku samo o visini proizvodnje, tzv. price-taker ucesnici ili price-makeri donose odluku i o visini cijena.
Nesavršena konkurencija ne podrazumjeva da preduzece ima apsolutni nadzor nad cijenom svog proizvoda, vec ono može odrediti cijenu samo u razumnim okvirima. Osim toga, to podrazumjeva postojanje veceg ili manjeg broja proizvodaca od kojih svaki mora posjedovati odredenu tržišnu moc, tj. sposobnost da variranjem outputa utice na cijenu proizvoda.
Savremena tehnologija omogucava proizvodnju velikih kolicina proizvoda pa preduzeca moraju smanjiti svoje prosjecne troškove. U praksi to znaci da ce jedno ili nekoliko preduzeca povecati proizvodnju do tacke u kojoj ce proizvoditi znacajan dio ukupne industrijske proizvodnje. Ulazak novih konkurenata u takvu industriju prate ekstremno visoki troškovi i upravo iz tog razloga veca preduzeca imaju prednost, cesto i nedostižnu, pred manjim konkurentima.
Faktori koji se javljaju kao prepreka slobodnom ulasku na tržište mogu biti:
- zakonski (vlasništvo nad patentima, ulazna ogranicenja davanjem koncesija za snabdjevanje nekog podrucja, uvozna ogranicenja)
- reklamiranje (izgradnja svijesti o proizvodu i lojalnosti prema njemu, npr. Coca-Cola)
- diferencijacija proizvoda (proizvodnja širokog portfelja proizvoda za široki raspon potrošaca
)

Postoji više oblika nesavršene konkurencije ali ih klasifikujemo i uglavnom svrstavamo kao:
- monopol
- duopol
- oligopol
- monopolisticka konkurencija

1) Monopol


Po definiciji monopol (grcki monos=jedan; polist=prodavac) je krajnji oblik nepotpune konkurencije kada jedno preduzece ima potpunu kontrolu nad cijelim privrednim sektorom uz nedostatak konkurencije za robu ili usluge koje nudi, dakle, potpuna dominacija tržištem.
Za cisti monopol, kao vrstu tržišne strukture, karakteristicno je da postoji samo jedan prodavac/ponudac, koji se suocava sa funkcijom tržišne tražnje.
Bitna karakteristika monopola je da može potpuno odrediti cijenu robe koju prodaje, bez obzira na kolicinu koju nudi.
Monopol se smatra najprofitabilnijom tržišnom strukturom.

2) Duopol


Duopol predstavlja oblik nesavršene konkurencije, tj. tržišnu strukturu u kojoj samo dva ekonomska subjekta kontrolišu cjelokupnu ponudu. Javlja se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan.
Proizvodi duopolista mogu biti homogeni ali i diferencirani.

3) Oligopol


Oligopol kao tržišna struktura predstavlja oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko (velikih) preduzeca medusobno konkuriše i ucestvuje u cjelokupnoj ponudi.
Tržišna moc oligopola je posljedica malog broja proizvodaca i cinjenice da svaki od njih proizvodi znacajan dio ukupnog proizvoda privredne grane. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima otežan, a proizvodi su homogeni ali i diferencirani, npr. tržište automobila.
Ucesnici oligopola znacajno uticu na formiranje cijene, ali za razliku od monopola, moraju biti znatno oprezniji, imajuci u vidu da su pod budnom prismotrom svojih konkurenata. Moraju se strateški ponašati i djelovati na osnovu analize ponašanja drugih konkurenata.
Dakle, za razliku od tržišta u kojima vlada savršena konkurencija i u kojima ponudaci ne mogu uticati na cijenu, vec je pasivno prihvataju, oligopolisti mogu izbjegavati smanjenje cijene, a kao rezultat može biti „precutni dogovor“ o naplacivanju monopolske cijene medu svim konkurentima.
Oligopoli obicno formiraju cijenu koja je niža od nivoa kojom bi se maksimizirala dobit, ali koja je ipak iznad njihovog granicnog troška, kako bi potencijalnim konkurentima ucinili ulazak na tržište neisplativim.

4) Monopolisticka konkurencija

Monopolisticka konkurencija je takav tip tržišta na kome veliki broj preduzeca medusobno konkuriše proizvodeci neidenticne, ali slicne proizvode.
Ovakvo tržište ima dvije osnovne karakteristike:
- preduzeca konkurišu prodajom diferenciranih proizvoda koji su medusobno zamjenjivi ali nisu savršeni supstituti
- ulazak i izlazak na tržište je slobodan, pa je novom preduzecu relativno lako uci na tržište sa vlastitim robnim markama, i izaci sa tržišta ako proizvodi postanu neprofitabilni.

Zahvaljujuci diferencijaciji proizvoda, monopolisticki konkurenti nisu savršeni supstituti. Potrošaci svaku marku doživlajvaju drugacijom od drugih, a razlika je dijelom u sastavu proizvoda, a dijelom u potrošacevoj slici tog proizvoda.
Monopolisticka konkurencija ne postavlja nikakve prepreke onima koji žele uci ili izaci sa tržišta. Novi se konkurenti bez ikakvih ogranicenja slobodno javljaju na tržištu.
Na ovakvim tržištima prodaju se sapun, šampon i mnogi drugi proizvodi.
Slicna je situacija i sa vecinom proizvoda maloprodaje, jer se proizvodi prodaju u mnogo razlicitih trgovina koje medusobno konkurišu diferencirajuci svoje usluge prema lokaciji, raspoloživosti i strucnosti osoblja, uslovima kreditiranja itd.

ZAKLJUCAK

Za monopolisticku konkurenciju karakteristicno je da relativno veliki broj proizvodaca, relativno male ekonomske snage, nudi slican ali diferenciran proizvod.
Osim toga, karakteriše je i velika elasticnost tražnje koja je veca i izraženija ako je proizvod manje diferenciran. Promjene u cijeni uticu na kolicinu prodaje cijele konkurencije, a dugorocno gledano, ta ravnoteža eliminiše mogucnost ekstraprofita.
Dakle, monopolisticka konkurencija predstavlja efektivnu konkurenciju i podrazumjeva borbu izmedu konkurenata na tržištu.
Konstantan je uzajamni pritisak tako da svi moraju uložiti maksimalne napore kako bi opstali na tržištu.

LITERATURA


[1] Babic, S., Milicevic, D., Ekonomija, Pravni fakultet, Banja Luka 2003.
[2] Berberovic, Š., Stavric, B., Baroš, Ž. (2006) Mikroekonomija, Apeiron, Banja Luka
[3] Kovacevic, Ž., Dašic, D. Ð., Džombic, I.( 2007) Principi tržišne ekonomije, Fakultet za politicke i društvene nauke, Banja Luka

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »    

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD