Činjenica da se svjetlost savija pod utjecajem gravitacije dovodi do
sljedećih zaključaka koje možemo potvrditi eksperimentom. Zamislimo
da dodajemo masu tijelu. Kako se povećava masa, tako se povećava i gravitacijsko
privlačenje i objekti trebaju više energije kako bi dosegli brzinu potrebnu
za bijeg. Kada je masa dovoljno velika, toliko da je brzina potrebna
za izbjegavanje gravitacijskog privlačenja veća od brzine svjetlosti
kažemo da je kreirana crna rupa.
Prijevod sa slike: Crna rupa
– kako se masa povećava, tako se povećava i gravitacijsko privlačenje.
Ako je gravitacijsko privlačenje tako veliko da mu ne može izbjeći čak
niti svjetlost, tada se formira crna rupa.
Drugi način definiranja crne rupe je da za zadanu masu, postoji radijus
i ukoliko je čitava masa komprimirana (sažeta) unutar tog radijusa zakrivljenost
prostorvremena postaje beskonačna i objekt je okružen podjednakim (pravilnim)
radijusom (even horizont). Ovaj radijus nazivamo Schwarzschild-ov radijus
i on varira s obzirom na masu objekta (objekti sa velikom masom imaju
velik Schwarzschild-ov radijus, objekti male mase imaju malen Schwarzschild-ov
radijus).
Schwarzschild-ov radijus određuje točku na kojoj se formira pravilan
radijus, unutar tog radijusa svjetlost ne može pobjeći. Vizualna slika
crne rupe je ona sa crnom točkom u središtu prostora bez ikakvog emitiranja
radijacije (zračenja). Zračenje bilo koje vrste koje upada na crnu rupu
se ne reflektira već u potpunosti apsorbira, svjetlost zvijezda koje
se nalaze u pozadini crne rupe ponaša se kao u prolasku kroz leću.
Iako crnu rupu ne možemo vidjeti, ona posjeduje svojstva i strukturu.
Granično područje koje okružuje crnu rupu na Schwarzschild-ovom radijusu
naziva se pravilnim radijusom, događaji unutar ove granice se ne mogu
promatrati. S obzirom da sile materije ne mogu nadjačati silu gravitacije,
sveukupna masa crne rupe se sažima do u beskonačnost u samom središtu,
kojeg nazivamo singularnošću.
Crna
rupa se može pojaviti u bilo kojoj veličini. Crne rupe koje nastaju
od mase zvijezda pretpostavlja se da su nastale tijekom događaja koje
nazivamo supernovama, i imaju radijus od 5 km. Galaktičke crne rupe
u središtima nekih galaksija, čije mase iznose nekoliko milijuna masa
sunca i radijusa veličine sunčevog sustava, nastale su tijekom vremena
umiranjem zvijezda. Malene crne rupe nastale u počecima Svemira (uslijed
izuzetno velikog pritiska) imaju mase veličine mase asteroida i veličine
su zrna pijeska.
Valja uočiti da su crne rupe mjesta potpune entropije s obzirom da
sva informacija ili objekti koji uđu u crnu rupu iz nje nikada ne izađu.
Ukoliko bi promatrač ušao u crnu rupu u potrazi za informacijom koja
nedostaje, on/ona ne bi bio u mogućnosti komunicirati svoje pronalaske
izvan pravilnog horizonta.
Prijevod sa slike ispod: Pad u crnu rupu
– promatrač koji izvana promatra sat koji upada u crnu rupu uočava da
sat sve više usporava sve dok se na zaustavi točno iznad pravilnog horizonta.
Sa druge strane, Promatarač koji bi upadao u crnu rupu vidi ostatak
Svemira kako ubrzava, promatrajući kraj vremena točno prije nego što
dotakne pravilni horizont.
2 Galaksije
2.1 Galaksije
Galaksija
je nakupina zvijezda, plina i prašine međusobno povezana
zajedničkim gravitacijskim privlačenjem. Veličine Galaksija se
kreću u rasponu od 10,000 do 200,000 svjetlosnih godina i svjetlosti
između 109 do 1014 svjetloća sunčevog sustava.
Otkriće „nebula“, tj. maglica, neodređenih (fuzzy) objekata na nebu
koji nisu planeti, kometi niti zvijezde, pripisuje se Charles Messier-u
u kasnim 1700-im. Njegov skup od 103 objekta je prvi katalog galaksija.
Herschnel (1792 - 1871) je koristio snažni reflektirajući teleskop kako
bi izradio prvi Opći katalog galaksija.
Prije otkrića fotografskih ploča, astronomi su galaksije crtali rukom.
Galaksije imaju neke zajedničke karakteristike. Gravitacija drži zajedno
milijarde zvijezda, najgušća regija nalazi se u središtu, nazivamo je
jezgrom ili ispupčenjem. Neke galaksije imaju spiralne ili zavinute
ogranke. Sve galaksije imaju blijedu vanjsku regiju (područje) ili envelopu
(omotač) i zagonetni vijenac tamne materije.
Sadržaj galaksija varira od jednog do drugog tipa galaksije, ali i
sa vremenom. Gotovo sve tipova galaksija možemo pronaći u grupama ili
klasterima. Mnogi klasteri galaksija imaju velike, supergigantske galaksije
u svom centru koje su nastale uništavanjem svojih susjeda. Naš sunčev
sustav je smješten u vanjskoj regiji spiralne galaksije koju nazivamo
Mliječnom stazom. Najbliža susjedna galaksija je Galaksija Andromeda
(M31).
Iznad je prikazan 3D crtež većine galasija koje pripadaju Lokalnoj Grupi
galaksija, populacija galaksija unutar 100 kpc pripada Mliječnoj stazi.
Mogu se vidjeti klasteri patuljastih galaksija koje se ponašaju kao
sateliti oko razmjerno velike Mliječne staze i Andromede.
2.2 Hubbleova sekvenca
Gotovo čitava trenutno poznata klasifikacija galaksija razvila se iz
početne sheme koju je predložio američki astronom Edwin Hubble 1926.
U Hubble-ovoj shemi, koja se temelji na optičkoj pojavi slika galaksija
na fotografskim pločama, galaksije se dijele u tri temeljne klase: eliptične,
spiralne i nepravilne (neregularne).
2.3 Nastanak zvijezde
Jedna osobina koja je u korelaciji sa oblikom, pojavnosti i bojom galaksjia
je količina trenutnog stvaranja zvijezda. Zvijezde nastaju kada se gigantski
oblaci vodikovog plina i prašine uruše pod vlastitom gravitacijom. Kako
se oblak uruši zadjeli se u mnogo manjih dijelova. Svaki dio se nastavlja
urušavati sve dok ne započne termonuklearna fuzija.
Početni uvjeti u galaksiji određuju brzinu formiranja zvijezda. Na
primjer, eliptične galaksije dožive kolaps ranije i veoma brzo se formiraju
zvijezde. Plin se iskoristi tijekom početnih godina i one danas imaju
izgled blago crvenih objekata u kojima trenutno nema formiranja novih
zvijezda.
Prijevod sa slike:
Eliptične galaksije – crvena jezgra i
envelopa (ovojnica) = populacija starih zvijezda,
Spiralne galaksije – crveno ispupčenje = stari plavi
disk = mlade.
Spiralne galaksije, sa druge strane se formiranju sporije, sa manjom
brzinom formiranja zvijezda. Plin koji se iskorištava za formiranje
zvijezda troši se sporije i zbog toga ga ostaje dovoljno i danas za
daljnji nastavak formiranja zvijezda u spiralnim okrajcima galaksija.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|