EVOLUCIJA ODNOSA S JAVNOŠĆU
Odnosi
s javnošću označeni su kao aktivnost koja treba pomoći u ponovnoj izgradnji
povjerenja u javnosti kao neizostavnog faktora uspjeha. Potreba da se
utiče na javno mnijenje i da se javnost pridobije za realizaciju vlastitih
ciljeva postala je zadaća od prvorazredne važnosti. Očekivanja menadžmenta
u organizacijama narasla su, što je dalo odnosima s javnošću više menadžersku,
a manje tehničku ulogu, više stratešku, a manje operativnu dimenziju.
Fragmentacija javnosti i iskazivanje vrlo različitih potreba i želja
kod interesnih skupina, snažan razvitak medijske industrije s novim
oblicima organiziranja, jačanje nevladinog sektora, kao i nastavak promjena
u društvenim, privrednim, političkim, pravnim dimenzijama okoline, snažno
su uticali na potrebu planskog i sistemskog pristupa uspostavi i održanju
odnosa s tom istom okolinom.
Odnosi s javnošću su menadžerska funkcija, koja brine o uspostavljanju
i održavanju komunikacije između organizacije i javnosti, o kojima ovisi
njen uspjeh ili neuspjeh, te upravlja identitetom i imidžom, odnosno
ugledom organizacije, koji je ujedno i njena najdragocjenija imovina.
Postali su nezaobilazni u svim sferama života, od privrede i politike,
do svijeta zabave i nevladinih organizacija. Dok su nekada predstavljali
dodatnu vrijednost, oni su danas nužnost. Više nijednoj organizaciji
nije svejedno što drugi misle o njoj, kako komunicira s drugima, jesu
li njeni djelatnici motivisani i informisani, te kako svi ti procesi
utiču na njeno poslovanje. Stoga se kreiraju i provode komunikacijske
strategije, koriste različiti komunikacijski alati, održavaju odnosi
s medijima, stručnom javnosti, državnim institucijama… O svemu tome
brinu odnosi s javnošću, relativno mlada struka, koja danas postaje
nezaobilazna.
2. EVOLUCIJA ODNOSA S JAVNOŠĆU
2.1. Korijeni odnosa s javnošću
2.1.1. Antičko doba
a) Retorika - oko 400. godine pne
Retorika je potekla od starih Kineza i postepeno se proširila do Grka
i Rimljana, a pojavljuje se čak i kod starih Asteka i američkih Indijanaca.
U svakom društvu, retorika je korištena kao sredstvo za ubjeđivanje.
Sofisti su bili samoproglašeni učitelji retorike u Grčkoj. Među poznatijim
retoričarima javljaju se Platon,
Aristotel i
Sokrat.
Rimljani su kasnije retoriku razvili u kompleksno i raznovrsno polje
izučavanja.
Uticaj retorike na komunikaciju je očigledan, a njena važnost za međuljudske
odnose neosporiva. Elokvencija kojom su se ljudi antike koristili da
ubijede i pokrenu mase, koristi se i u modernim vremenima. Bez vještine
retorike, komunikacija danas ne bi bila tako važna i uspješna.
b) Platon - 428/427.-348/347. godina
pne
Sokratov učenik i Aristotelov učitelj, Platon
je igrao važnu ulogu u razvoju retorike u starom svijetu. Njegova usmena
odbrana učitelja Sokrata, optuženog
da kvari mladost i obezvrjeđuje grčke bogove, jedan je od najranijih
oblika javnih odnosa putem retorike.
c) Aristotel - 384.-322. godina pne
Smatra se jednom od najuticajnijih figura u razvoju retorike. Njegova
Retorika se i danas koristi kao model za Aristotelovski
kriticizam i smatra se jednim od najvažnijih pisanih djela o ubjeđivanju.
Retorika je nastala kao odgovor na upotrebu retoričkog ubjeđivanja da
se utiče na ljudske emocije, uz izostavljanje relevantnih činjenica.
d) Ciceron 106.-43. godina pne
Odgovoran
je za uvođenje retorike u rimske države i igrao je ključnu ulogu u javnim
odnosima vremena u kojem je živio. Izvanredne govorničke vještine dovele
su ga u sam vrh politike, gdje je, zbog svojih ubjeđenja, i ubijen.
2.1.2. Srednji vijek
Govor pape Urbana II, održan u novembru
1095. godine u Francuskoj, kojim poziva na krstaški rat dobar je primjer
javnih odnosa u ranoj istoriji.
U Engleskoj su se 1215. godine, pod uticajem kardinala Stefana Langtona
skupili baroni i sročili dokument koji je ograničio prava Kralja Džona
i bio objavljen u cijelom kraljevstvu. Taj dokument je poznat pod nazivom
Magna Carta. Dokument je pretrpio nekoliko promjena do 1225. godine,
kada je Kralj Henri III objavio posljednju verziju. Ovaj dokument je
dobar primjer javnih odnosa u 13. vijeku, gdje tehnologija nije omogućavala
tako jednostavno kopiranje i distribuciju važnih dokumenata kao danas.
Time se potvrđuje trud uložen u javne odnose u to doba, a pomenuti dokument
predstavlja kamen temeljac, ne samo zakona Engleske, nego i Ustava Sjedinjenih
Američkih Država.
Summa Contra Gentiles je dokument sačinjen od strane Tome Akvinskog
u kojem je sadržano ubjeđenje u ispravnost kršćanske religije i uputa
kako prenijeti to ubjeđenje drugim ljudima i religijama. Ovaj akt predstavlja
važan dokument u istoriji javnih odnosa.
Iako su se još 1444. godine pojavile prve naznake štampe u Aziji, što
potvrđuje i pojava posebnog pisma zvanog Han'gul u Koreji, koje se sastojalo
od 24 slova i trebalo da olakša pravljenje otiska, socijalni odnosi
u društvu nisu dozvolili razvijanje njenog punog potencijala.
1455. godine pojavljuje se Gutenbergova štamparska presa,. Gutemberg
je pojednostavio i usavršio sistem koji se pojavio u Aziji. Njegova
presa omogućila je brzo i jeftino štampanje knjiga, koje su se počele
širiti svijetom, stvarajući potrebu za opismenjavanjem ljudi. Njegov
izum omogućio je brzo i efikasno širenje informacija i znanja (razvoj
brojih novina, magazina i drugih sredstava informisanja) i predstavlja
nezamjenjiv doprinos ljudskom razvoju.
Od drugih važnijih događaja za razvoj javnih odnosa, može se izdvojiti
govor Martina Luthera 1527. godine, kao odgovor na napad i pljačku Rima
od strane trupa Čarlsa V, kao i mnogi drugi značajni historijski događaji
koji su iziskivali obraćanje javnosti i uticanje na javno mnijenje.
2.1.2.1. Porijeklo pojma "propaganda"
Papa Gregor XV je 1623. godine odlučio
da objavi Kongregaciju za propagiranje vjere, koje je trebalo da, nakon
Reformacije, ujedini sljedbenike katoličke crkve. Strategijama odnosa
s javnošću, crkva je nastojala da informiše ljude o katolicizmu i da
ih ubijedi u ispravnost vjere. Riječ propaganda prvi put se upotrebljava
u označenom djelu, a kasnije je, 1629. godine, osnovana i škola propagande,
čija je svrha bila da obrazuje sveštenike koji su trebali biti upućivani
u misije u inostranstvu.
2.1.3. Razvoj javnih odnosa u Novom Svijetu
Prvi kolonisti imali su poteškoće da nasele kolonije.
Odnosi s javnošću su korišteni da motivišu Evropljane da idu u Novi
Svijet. Kada je dovršena, transkontinentalna pruga pojednostavila je
naseljavanje, ali i dalje je trebalo ubjeđivanje, koje je vršeno na
način da se granica glorifikovala. Za to su korištene priče poput onih
o Dejvidu Kroketu i Kalamiti Džejn.
U kolonijalno vrijeme, prve novine u Americi objavljene su 1690. godine
i sadržale su samo 4 stranice. Zvale su se Javni događaji (Public Occurences).
Međutim, nisu imale ovlaštenje, pa je njihovo štampanje prekinuto. Sljedeće
novine su se pojavile tek 1704. godine u Bostonu.
Deklaracija nezavisnosti, proglašena 4. jula 1776. godine, predstavlja
važan dokument, jer je njen glavni cilj da među ljudima razvije osjećaj
ujedinjenosti. Smatra se simbolom doba Prosvijećenosti, koje je inspirisano
racionalnošću, razumom i činjenicama.
Federalističke novine, koje su se pojavile 1787. godine, poticale su
razvijanje osjećaja nacionalnosti među građanima i sadrže poznate članke
Džejmsa Medisona, kao i Aleksandra Hamiltona i Džona Džeja. Uglavnom
su distribuirane na području Njujorka.
Za vrijeme građanskog rata u Americi, odnosi s javnošću su korišteni
da se formira javno mnijenje i pridobije podrška, bilo za Konfederaciju
ili za Uniju. Politika prema javnosti Unije bila je otvorena, a Konfederacije
zatvorena. Neki smatraju da Linkoln svoj uspjeh uveliko može zahvaliti
tome što je prepoznao važnost informisane i zagrijane javnosti.
Iako 1896. godina nije bila prva u Americi u kojoj se javno promovisao
kandidat, tada su se pojavili elementi moderne predsjedničke kampanje.
Do tada se kampanja vodila "sa tribine". Međutim, kandidat
Vilijam Dženings Brajan napravio je korak dalje obilazeći cijelu državu
u potrazi za glasačima. Danas je to uobičajena praksa za sve vrste događaja
da se podigne svijest i poveća publicitet kompanije.
2.1.3.2. Nastanak pojma "odnosi s javnošću"
Dorman Iton bio je advokat u 19. vijeku. Godine 1882.
obratio se diplomantima Pravnog fakulteta u Jejlu sa temom "Odnosi
s javnošću i dužnosti pravne profesije". Tako je postao prva
osoba koja je upotrijebila ovaj pojam. Time je pojasnio šta predstavlja
povezivanje neke organizacije s javnošću. Iako su to ljudi već radili
za svoje organizacije, tek je poslije ovog govora ta aktivnost dobila
svoj današnji način označavanja. Neki smatraju da bi, bez njegovog govora,
odnosi s javnošću bili označavani kao socijalni odnosi ili međuljudski
odnosi.
2.1.4. Odnosi s javnošću za vrijeme svjetskih ratova
Propaganda je bila važan faktor u I svjetskom ratu. Obje
zaraćene strane su formirale komitete kojima je zadatak bio da utiču
na javno mnijenje.
1920. godine, dr. Frenk Konrad otpočinje prvo radio emitovanje, a prva
licencirana radio stanica KDKA počinje s radom 2. novembra 1920. godine.
Adolf Hitler je 1933. godine formirao ministarstvo odgovorno za kontrolisanje
štampe i kulture nacističke njemačke. Za razliku od prethodnog rata,
pojavili su se radio i film, kao oblici komunikacije s javnošću i korišteni
su kao sredstvo propagiranja nacizma. Pojam propaganda je tokom ovog
rata dobio svoju negativnu konotaciju.
Tokom 1942. godine u Americi je formiran Savjet za ratno reklamiranje,
koji je proveo više popularnih kampanja. Poslije rata, promjenjen mu
je naziv u Savjet za reklamiranje i fokus usmjeren na mir i toleranciju.
Kao podrška II sv. ratu, u Americi je formiran i Ured za ratne informacije.
Snaga propagande naročito je uočljiva u dobijanju podrške javnosti od
strane predsjednika Trumana prilikom napada na Japan atomskim bombama
1945. godine.
2.1.5. Razvoj odnosa s javnošću u 20. vijeku
Plasman proizvoda se u literaturi smješta u 1980-te, iako
su odgovarajuće radnje poduzimane još tokom 1930-tih. Razlog za to je
što se sam pojam "plasman proizvoda" pojavljuje tek 1980-tih.
1933. uspostavljena je prva firma za političke kampanje.
Američki institut za javno mnijenje osnovao je 1936. godine dr. Džordž
Galup.
U cilju istraživanja i upoznavanja odnosa s javnošću, 1939. godine formirana
je neprofitabilna korporacija pod nazivom Američki savjet za odnose
s javnošću. Organizovani su kursevi za fakultete koji su se pokazali
veoma uspješnim. Reks Harlou je bio edukator i radio je intenzivno na
tome da odnosi s javnošću postanu priznata profesija.
PRSA (The Public Relations Society of America - Američko udruženje za
odnose s javnošću) je osnovano 1947. godine, a danas broji više od 20.000
članova, većinom iz SAD.
Tokom 1950-tih godina Hladni rat i rat u Koreji uticali su na glavne
tokove propagande. Naročito je snažna bila propaganda protiv komunizma.
Slične metode se koriste i danas u "ratu protiv terorizma".
Međunarodna organizacija za odnose s javnošću ustanovljena je u Londonu,
5. maja 1955. godine, sa ciljem da kreira standarde profesije i istražuje
nove tehnike i tehnologije u ovoj oblasti. Svake tri godine organizuje
formalni međunarodni sastanak.
Do kraja 20. vijeka, u Americi i svijetu, oformljen je još niz organizacija
za razumjevanje odnosa s javnošću, pokazujući kako je svijest o značaju
ovog zanimanja porasla.
Možda jedan od najvažnijih događaja za odnose s javnošću bilo je uvođenje
interneta u javnost 1991. godine. Tim Berners-Li je radio na projektu
koji će se kasnije zvati World
Wide Web još od 1980. godine, s ciljem lakšeg povezivanja i razmjene
informacija. Iako je obim i snaga mreže multiplicirana, i danas radi
na istom principu. 1991. godina je i godina pojave operativnog sistema
Windows 3.0, kompanije Microsoft.
Značajna sa aspekta komunikacije je i pojava mobilnih telefona, izmišljenih
1990. godine. SMS poruke su se pojavile 1991. godine i veoma brzo su
prihvaćene, naročito među mlađom populacijom.
Kasnije su se razvijali brojni programi koji su omogućavali bržu, lakšu
i interaktivniju komunikaciju korisnika kompjuterske tehnologije, što
je dovelo i do pojave poznatog pretraživača Google-a
1998. godine, kojeg su kreirali studenti Leri Pejdž i Sergej
Brin. Zatim su uslijedili brojni sajtovi za brzu i laku komunikaciju
korisnika i prenošenje informacija, kao što su Yahoo!,
Twitter, YouTube, Facebook,
te razni feed-ovi i blog-ovi.
Firme su otvorile svoje internet stranice, a poznatije stranice (poput
gore navedenih) imaju prostore za reklamiranje, te mogućnosti nabavke
robe putem interneta.
2.2. Razvoj funkcija agenata za štampu, publicista, savjetovanja
- lideri u ovoj oblasti
Vjeruje se da je prvi sekretar za štampu bio Amos
Kendal, novinski editor, oko 1820. do 1830-tih godina. Njegove
dužnosti su bile da održava i gradi otvorenu komunikaciju sa javnošću
za vrijeme političke kampanje Andrjua Džeksona. Također je savjetovao
Džeksona vezano za javni imidž i strategiju i distribuirao prepise i
prigodne članke. Iako neki spore da tada još uvijek nije postojala ta
funkcija kao zanimanje, nesporno je da je Kendal obavljao funkcije koje
bi obavljao sekretar za štampu danas.
Jedan od najpoznatijih agenata za štampu 19. vijeka bio
je Fineas T. Barnum (1830. do 1840-tih godina). Promovirao
je svoj cirkus na način koji je javnosti oduzimao dah. Sebe je proglasio
"Princom probisvijeta". Probisvijet je poštenjačina koji privlači
pažnju blještavilom i neobičnim pomagalima. Barnum je tvrdio da ljudi
vjeruju u ono što žele da vjeruju. Zato je često stvarao publicitet
bombastičnim izjavama koje nisu imale nikakve veze sa stvarnošću, ali
su budile interes javnosti. Iako bi se njegove metode danas smatrale
nekvalitetnim, ostao je zabilježen kao izuzetan publicist u istoriji
odnosa s javnošću.
Od 1841. do 1870. godine Barnum je obišao SAD, promovišući svoj cirkus
i privlačeći na hiljade ljudi. Iako je često utvrđeno da je varao publiku
i dalje je uspješno promovisao svoj šou. Smatrao je da ne postoji loš
publicitet. Neki ga smatraju "prvim velikim PR-om" (PR - Public
Relations - čovjek za odnose s javnošću).
Prije nego što su odnosi s javnošću postali priznata profesija,
korporacije su ove aktivnosti označavale kao publiciranje ili promoviranje.
Tako su se i odjeli nazivali publicistički odjel, ured za štampu, dopisni
biro. 1889. godine Westinghouse Electric Company je bila prva organizacija
koja je organizovala poslovni sektor pod nazivom Odjel za odnose s javnošću,
na čijem čelu je bio postavljen E.H. Hajnrihs, koji
će doprinijeti pozitivnom imidžu kompanije i odnijeti pobjedu nad konkurencijom.
Ajvi Ledbeter Li je godine 1904., zajedno
sa Džordžom Parkerom, formirao Parker & Lee, treću publicističku
agenciju u SAD. Svojim naporima da poboljša odnose između velikih organizacija
i javnosti, postao je jedan od osnivača modernih odnosa s javnošću.
Njegova Deklaracija principa (1906.) smatra se temeljem za budućnost
profesionalizma u odnosima s javnošću.
Kasnije je angažovan od strane Džona D. Rokfelera da smiri incident
poznat kao "Ludlou masakr" (1914.).
Edvard
Bernejs smatra se također jednim od osnivača moderne industrije
odnosa s javnošću. Bio je nećak Sigmunda
Frojda i koristio je njegovu psihoanalizu,
iako je po profesiji bio novinar. Smatrao je da se razumijevanjem mehanizama
i motiva koji je pokreću, masa može kontrolisati, a da toga nije ni
svjesna. Ovo se pokazalo donekle tačnim.
Kasnije je koristio svoje vještine odnosa s javnošću da promoviše umjetnost
(1915.). Tokom 1919. godine koristio se psihologijom da utiče na odnos
javnosti prema robi i kupovini, a godinu dana poslije angažovao se za
prava crnaca u Americi, uspješno ističući značaj tog pitanja među bjelcima
i crncima jednako.
1929. godine, Bernejs je organizovao događaj kojim je odnose s javnošću
predstavio kao odgovornu profesiju u vrijeme nepovjerenja javnosti,
a 1930. godine otpočeo je program koji je doveo do kreiranja Istituta
za istraživanje izdavača, autonomnu organizaciju koja vrši istraživanja
u interesu javnosti.
Kreiranje pristanka (Engineering of Consent) je esej kojeg
je Bernejs objavio 1955. godine i bavi se oblikovanjem ljudske percepcije
na način da osoba toga nije svjesna. Tokom ranih 1900-tih osnovao je
svoju kompaniju za PR, i napisao brojna značajna djela na polju odnosa
s javnošću.
Među ranim publicistima spominje se Heri Rajhenbah
(1918.), koji je predstavljao, kako izvođače, tako i filmove.
Vješto je privlačio pažnju javnosti radikalnim potezima, koji su skretali
pažnju na ono što je želio.
Nacionalno vijeće Litvanije je 1919. godine pokušavalo
da zadobije priznanje Senata SAD. Karl Bjoar je angažovan za kampanju,
koja je bila uspješna.
Artur Pejdž je 1927. godine postao prvi
čovjek koji je nosio zvanje podpredsjednik za odnose s javnošću za AT&T
(American Telephone & Telegraph Company). On je napravio vezu između
PR-a i menadžmenta kompanije, čineći menadžment odgovornim za rad i
izjave lica zaduženih za odnose s javnošću.
Tokom 1946. godine posvetio je pažnju II svjetskom ratu.
Pol Geret je postao prvi direktor za
odnose s javnošću kompanije General Motors 1931. godine. U godišnji
izvještaju kompanije su prvi put 1932. godine spomenuti odnosi s javnošću.
Geretova postignuća u ovoj kompaniji postavila su standarde za odnose
s javnošću u drugim firmama.
Robert H. Bejkon objavio je 1934. prvi
priručnik za odnose s javnošću.
1953. godine Mos Kendriks osnovao je
NAMD (National Association of Market Developers - Nacionalno
udruženje za razvoj tržišta). Udruženje je prije svega osnovano za podrška
crncima u Americi. Među ciljevima udruženja bilo je i stvaranje novih
mogućnosti povezivanja i podrške i edukacije sa zajednicu. Crncima u
Americi bio je uzor na polju odnosa s javnošću.
1963. godine Džon Marston je napisao
knjigu Priroda odnosa s javnošću koju je bazirao na četiri koraka procesa
menadžmenta koje je sam izmislio s ciljem da čitaocima omogući razumjevanje
važnosti planiranja odnosa s javnošću.
Madelin Olbrajt je prva žena imenovana
za sekretara SAD 1996. godine i njen rad je uticao na buduće angažovanje
žena u politici.
2.3. Trendovi razvoja odnosa s javnošću
Kada je komunikacija bila ograničena sredstvima za njeno
distribuiranje - nije bilo štampe, radija, televizije, interneta, odnosi
s javnošću, iako su igrali ulogu u društvu, bili su ograničeni na manje
jedinice i uticaj je mogao biti vršen na ograničen broj ljudi. Uticaj
je uglavnom bio političke prirode. Tek se u 19. vijeku bilježe odnosi
s javnošću marketinške prirode.
Povećani rast značaja odnosa s javnošću zabilježen tek u 20. vijeku.
Pojava sredstava masovnog informisanja pokazala je velike mogućnosti
uticaja na javno mnijenje, što je u više navrata istakao jedan od najvažnijih
ličnosti na ovom polju, E. Bernejs. Zabilježen je nagli porast angažovanja
na ovom polju i pojava brojnih organizacija i edukativnih institucija
koje se bave ovom materijom. Odnosi s javnošću šire se na čitav spektar
međuljudskih odnosa.
Međutim, sve do pojave interneta, ta je komunikacija uglavnom bila jednosmjerna.
Internet je omogućio dvosmjernu - interaktivnu komunikaciju organizacija
i klijenata. Moderno društvo je zatrpano informacijama. Iako je to korisno,
mnogi s pravom ističu veliki spektar negativnih posljedica prevelikog
pristupa informacijama, koji će vjerovatno u budućnosti iziskivati nekakav
oblik jasne zakonske regulative s aspekta zaštite, kako autorskih i
drugih prava, tako i privatnosti pojedinca.
2.4. Najvažniji noviji događaji i predviđanja za 21.
vijek u oblasti odnosa s javnošću
Kao što je već primijećeno, sa aspekta odnosa s javnošću,
najvažniju promjenu u 21. vijeku napravila je masovna interaktivna komunikacija
koju je omogućio internet.
Na žalost, internet je također omogućio lako širenje neistina, poluinformacija,
materijala koji propagiraju nasilje, rasizam, nacizam. Djeci su omogućeni
pristupi slikama i sadržajima nasilnog i seksualnog karaktera.
Zbog prevelikog broja dostupnih informacija, narod počinje pokazivati
tendenciju da se potpuno isključi iz događaja od značaja za zajednicu
i pretjerano se zanimati isključivo poznatim ličnostima, njihovim životom,
njihovim problemima, i sl. od čega je napravljena cijela industrija.
Iz svega iznesenog ranije u ovom radu očigledno je da je nagli bum informacija
relativno nova pojava, pa nije čudno što za sada ne postoje adekvatna
sredstva zaštite protiv osoba koje iskorištavaju trenutno stanje haosa
da propagiraju nasilje i nekažnjeno krše ljudska prava.
Mjere protiv Napster-a radi kršenja autorskih prava tek su blagi početak
onoga što je neophodno poduzeti u budućnosti.
2.5. Odnosi s javnošću u praksi – primjer: Coca-Cola
Dobar primjer značaja odnosa s javnošću je jedan od najpoznatijih
proizvoda današnjice: Coca-Cola.
Danas svima poznata kao energetsko piće, Coca-Cola je prvobitno bila
prodavana kao tonik za najrazličitije boljke. Izmislio ju je farmaceut
dr. Džon Pemberton 1886. godine. Krajem 19. vijeka, kompaniju je kupio
drugi farmaceut – Asa Čendler, koji se orijentisao na agresivni marketing
za proizvod, sa sloganom "Pijte Coca-Colu, ukusna je i osvježava".
Coca-Cola je predstavljena javnosti kao piće koje konzumira elitna mladež.
Između 1890. i 1900. godine, usljed intenzivnog marketinga, kompanija
je povećala prodaju za preko 4000%. Početkom 20. vijeka, zbog porasta
potražnje, otvorena je druga lokacija za punjenje Coca-Cole, a povećana
proizvodnja dodatno je upoznala javnost s ovim proizvodom. Ta zgrada
se nalazi u Atlanti i danas je najstariji postojeći objekat kompanije.
1983. godine proglašena je nacionalnim spomenikom.
Ovaj primjer odlično pokazuje kako sam izum nije dovoljan
da bi proizvod imao veliku potražnju. Potrebno je javnosti obrazložiti
zašto da kupuje baš taj proizvod.
Za dobru komunikaciju s javnošću potreban je čovjek koji zna da zainteresuje
masu, da joj skrene pažnju na neke stvari, a da njihova pitanja obrazloži
na način koji će biti dovoljno jasan i zadovoljavajući za većinu.
Tako je u prethodnom primjeru jedan čovjek izmislio proizvod koji je
mogao plasirati samo na uskom području, dok kompaniju nije kupio čovjek
koji je posvetio pažnju tome da zainteresira javnost za taj proizvod.
Novi vlasnik je usmjerio svoju energiju na podizanje svijesti javnosti
o plasiranom proizvodu i od jedne male, beznačajne kompanije napravio
giganta. Ne postoji zemlja na svijetu u kojoj najobičniji, prosječni
čovjek ne zna šta je to Coca-Cola.
Ali, kako zainteresovati javnost? Dobar menadžer za odnose s javnošću
mora, prije svega, biti dobar psiholog. Psihologija mase nije isto što
i psihologija pojedinca. Kao što i moda nekog perioda gradi osjećaj
za lijepo kod šire mase, tako i dobar marketing gradi kod ljudi osjećaj
da je proizvod koji se nastoji prodati (u ovom slučaju piće), ne samo
koristan, nego i ukusan i da je osoba koja ga konzumira cool, da ima
osjećaj da će među vršnjacima njegov ugled biti veći ako se pokaže da
voli i konzumira, u ovom slučaju, Coca-Colu. Pametno je Čendler usmjerio
marketing na mlade, a ne na starije osobe, iako je prvobitna svrha pića
bila da bude tonik. Time što je zainteresovao mlade, nudeći im ukusno
i osvježavajuće energetsko piće, umjesto tonika, novi vlasnik kompanije
je obezbijedio masu kupaca koji će, ne samo konzumirati njegovo piće
dugi vremenski period, nego i širiti njegovu popularnost među drugim
mladima.
Ovakva odluka pokazala se ispravnom, jer je u narednim godinama Coca-Cola
samo dobijala na popularnosti, a danas je to najpoznatije piće na svijetu.
Naravno, to ne znači da je poslije početnog buma bilo
dovoljno prepustiti da se popularnost sama širi. Iako je usmeno prenošenje
konzumenata uvijek dobra reklama, nikada se ne smije zaboraviti neprestalno
praćenje društvenih događanja i prilagođavanje marketinga trenutnom
stanju svijesti ljudi, sada već ne samo na lokalnom, nego i na globalnom
nivou.
Tako je The Coca-Cola Company napravila još jedan veliki korak uvođenjem
lika koji je danas svima poznat kao Deda Mraz (ili sv. Nikola). Uvođenjem
ličnosti koja voli djecu, djeli poklone za Božić i potiče proslavljanje
tog praznika sa porodicom i uz bocu Coca-Cole, bio je dobar marketinški
potez u vremenu kapitalizma u kojem je došlo do pojave otuđenja u porodicama
usljed zaposlenosti oba roditelja.
Dakle, The Coca-Cola Company je povezala društvenu propagandu, kojoj
je cilj pokazivanje značaja porodičnog života i kvalitativno utrošenog
zajedničkog vremena u okviru porodice, sa konzumacijom Coca-Cole, kao
pića koje će tom zajednički provedenom vremenu dodati elemenat zadovoljstva
i užitka.
Prateći aktuelne događaje, The Coca-Cola Company već početkom
20. vijeka teži da u propagandne poruke – reklame,
uključi i osobe koje su na neki način postale popularne i kojima je
javnost sklona da vjeruje.
Primjer za to je prikaz glumaca kako na pauzi prilikom snimanja filma
„Večera u osam“ piju Coca-Colu.
I danas se na reklamama često pojavljuju poznati sportisti,
glumci, pjevači, modeli, i sl., predstavljeni kako sa zadovoljstvom
konzumiraju proizvode velikih kompanija. Masa ljudi se ugleda na poznate
ličnosti i sklona je da slijedi njihov savjet, a postoji i pojava imitiranja
njihovog ponašanja u manjoj ili većoj mjeri.
Uz sve to, ne smije se zaboraviti stalna inovativnost
u predstavljanju proizvoda. Tako, iako kompanija uvijek zadržava osnovni
žig po kojem je poznata, proizvod se često predstavlja u omotima koji
odgovaraju aktuelnoj situaciji. Često je na omotima Coca-Cole, iako
ostaju crveni sa prepoznatljivim bijelim slovima, tokom Božića i Nove
godine nacrtana slika Deda Mraza, Snješka Bijelića, ukrašene jelke i
sniježnih pahuljica.
Javnost se dodatno animira čestim organizovanjem nagradnih igara koje
uključuju skupljanje čepova sa posebnim oznakama, odgovarajućih omota
ili, u novije vrijeme, slanje SMS-ova sa odgovarajućom šifrom koja se
može naći na unutrašnjosti čepa ili omota.
Intenzivnim razvojem interneta, The Coca-Cola Company se angažovala,
ne samo na kreiranju internet stranice sa sadržajem dostupnim na velikom
broju jezika, nego je angažovala i osobe koje su, koristeći se, danas
popularnom, kompjuterskom animacijom napravili simpatičan video prikaz
punjenja Coca-Cole u flaše od strane maštovitih stvorenja, interesantan
mlađoj, ali i starijoj populaciji, a koji je uvijek dostupan na internetu.
Pored reklamiranja osnovnog proizvoda, The Coca-Cola Company
prati i moderne dijetalne trendove, pa je izbacila i proizvod bez šećera,
a godinama proizvodi različite vrste voćnih sokova, sa većim ili manjim
procentom voćne mase. Pored same Coca-Cole, kompanija je također proizvela
i veliki broj drugih gaziranih pića za najrazličije ukuse. Međutim,
činjenica je da je sama Coca-Cola, sa svojom bocom dobro prepoznatljivog
oblika i svojim standardnim žigom, ono što čini zaštitni znak kompanije
i što je čini prepoznatljivom svima.
Iako je u novije vrijeme aktuelna propaganda protiv Coca-Cole u školama
i protiv konzmiranja ovog pića od strane mlađe populacije, danas ovaj
proizvod već ima milijarde konzumenata, a njegova popularnost je neprevaziđena.
Dakle, stalno praćenje aktuelne situacije, popularnih
trendova i novih tehnologija, važan je preduslov da neki proizvod ostane
aktuelan dugi niz godina. Za to je potreban čitav niz ljudi koji će
pratiti sve dnevne glasnike – novine, televiziju, internet, izlaziti
na teren i pratiti mišljenja i komentare konzumenata, pratiti kako kotiraju
proizvodi kompanije u prodavnicama, gdje su postavljeni, koliko se kupuju
i koliko ih prodavnice naručuju. U novije vrijeme, česte su i ankete,
posebno putem interneta. Na osnovu svih prikupljenih podataka, poseban
tim ljudi će organizovati propagandni materijal, eventualno napraviti
novi slogan ili novi omot, možda i novu varijantu postojećeg proizvoda.
Osmišljeni materijal će se uobličiti u reklamu koja se lako primjećuje
i pamti.
Eventualna negativna propaganda, koju će konkurencija uvijek podsticati
na različite načine, prevazilazi se pažljivo osmišljenom komunikacijom
s javnošću, preko menadžera za odnose s javnošću kojima je posao da
budu uvijek dostupni, nasmijani i spremni da pruže odgovor na svako
pitanje.
Svaka ozbiljnija kompanija ne štedi sredstva za odnose s javnošću, jer
to je ono što u krajnjoj liniji omogućava plasiranje proizvoda i sticanje
profita.
ZAKLJUČAK
Odnosi s javnošću postali su dio moderne svakodnevnice,
ne samo u politici i marketingu, nego u svim sferama života.
Zbog toga je i potreba za poznavanjem PR-a i razvijanjem sposobnih i
odgovornih PR menadžera dovela do toga da se formiraju brojne organizacije
za proučavanje odnosa s javnošću i obučavanje ljudi u ovoj oblasti.
Na žalost, prosječni ljudi su isuviše slabo upoznati sa ovom materijom,
dovodeći sebe u situaciju da budu manipulisani na načine kojima škode,
ne samo sebi, nego i zajednici.
Zbog sve veće interakcije korisnika i predstavnika većih ili manjih
kompanija, udruženja, grupacija i drugih vrsta udruživanja, u budućnosti
će se morati posvetiti veća pažnja opštoj informisanosti o uticajima
i značaju PR-a u svakodnevnom životu.
LITERATURA