RIMSKA RELIGIJA

Junona

Junona je, na samom početku smatrana zaštitnikom duha muškaraca - Genija, ali se već u prvim pisanim izvorima spominje i kao zaštitnica ili boginja svih rimskih žena.
Ona je postala jedno od tri najviša božanstava, a pod utjecajem grčkih mitova se razvila u sestru i ženu Jupitera - grčkog Zeusa, i kćerku Saturna i boginje Cerere - grčki Kron i Reja odnosno Demetra.
Kako su se Rimljani smatrali potomcima Trojanaca, a oni su smatrali da se Hera ili Junona ponaša neprijateljski prema njima, umirili su je tako što su joj prinjeli velike žrtve i proglasili je zaštitnicom grada Rima i rimske države. To je, prema Vergiliju učinio Eneja, ali je zadržala i svoju prvobitnu ulogu zaštitnice žena.
Junona je imala nekoliko naziva:
Junona Kapitolska - zbog njenog mjesta boravka na brežuljku Kapitolu, a i kao ženu Jupitera i zaštitnicu Rima i cjele rimske države
Junona Moneta - kao zaštitnicu svih opasnosti koje su prijetile rimskoj državi
Junona Virginienzis (Djevičanska Junona) - zbog zaštitnice djevojaka i žena
Junona Pronuba - jer je bila zaštitnica vjenčanja
Junona Lucina - zaštitnica porođaja
Junona Matrona - zaštitnica udatih žena

Junoni u čast, Rimljani su posvetili i prve dane u mjesecu ožujku i jedan mjesec, lipanj, a kao što je i Hera, grčka «verzija» Junone, imala životinje kao svoje atribute i simbole, tako su i Junoni Rimljani dodijelili jato gusaka - u znak sjećanja na „guske koje su spasile Rim“ (navodno su, guske koje su bile čuvane u njenom hramu na Kapitolu, svojim gakanjem upozorile Rimljane na napad Gala koji su opsjedali Rim).

Rimski Bogovi i Boginje

Vulkan

Vulkan je bio bog vatre (njezine snage) i nakovnja kod Grka i Rimljana, sin Grčkog Zeusa (Jupitera) i Here (Junone). Majka ga je, jer se rodio ružan, bacila sa vrha Olimpa. Pavši na otok Lemnos, ostao je nepokretan. Stvorio je pod Etnom kovačnicu i u njoj radio s Kiklopima, ili na samom Olimpu gdje je iskovao oružje za Ahila.
Rimljani nisu zaboravili njegovu prvobitnu funkciju, ni kada su ga skroz izjednačili sa grčkim Hefestom. Njegovim ocem su smatrali boga neba Celusa - grčki Uran, a prema takvim tumačenjima, bio je kao i Hefest, kovač i čovek koji je pravio oružje - oružar. Kao kovaču, Vulkanu su u poslu pomagali jednooki divovi - Kiklopi. Kovači su ga smatrali zaštitnikom svog zanata.
U tom njegovom novom poslu, rimljani su ga nazivali Maliciber ili Ukrotitelj ognja, Onaj koji topi, a i poštovali su ga kao i zaštitnika od svih vrsta požara. Žrtvenici i hramovi u njegovu čast su smještani u blizini vulkana Etna na Siciliji ili na Liparskim otocima.
Vjerovanje u Vulkana je bilo prilično istaknuto u Rimu, pa je na kraju Foruma, pod Kapitolom, njegov lik isklesan u stjeni, Vulkan imao svoj žrtvenik - Vulkanal, a u njegovu čast, svakog 23. kolovoza održavane su svečanosti - Vulkanalije, koje su bile spojene sa cirkuskim priredbama.
Ostaci ovog hrama su i danas vidljivi na Forumu - nedaleko od slavoluka Septimija Severa
U Vulkanovu čast, poslje pobjedničkih bitaka, spaljivano je oružje neprijatelja, a žrtvovane su mu i žive ribe, koje su bile simbol neprijateljskih vatri.

Cerera

Cerera je staro rimsko božanstvo, zaštitnica žita, poistovećena je sa grčkom Demetrom.
Cerera je bila božanstvo plodnosti, ali i braka. Vjerovalo se da je ona dala ljudima zakone. Ona je kćer Saturna i Ope, a Jupiterova i Plutonova sestra. Ona je također i Prozerpinina majka.
Cererin kult je prenesen u Rim sa Sicilije, a po savijetu Sibilinskih knjiga, kako bi se spriječili suša i glad. Tako je 496. p. n. e. podignut hram na brdu Aventinu oko koga su se okupljali plebejci, odnosno plebejski magistrati (edili) gdje je bilo središte njihove aktivnosti. Zapravo je ovaj hram i kult imao društveno-politički značaj, pošto je njegovo uvođenje bilo usluga plebsu (puku). To je bio prvi grčki hram u Rimu, sa grčkim ritualom izvođenim na grčkom jeziku. Glavni praznik u čast boginje je bio Cerealije.
Cerera je prikazivana u likovnoj umetnosti sa buktinjom ili zmijom ili sa atributima koji su ukazivali na njen agrarni karakter, kao što su klas žita, mak ili jabuka.

Minerva

Rimska boginja mudrosti koja je obdarila ljude zanatima i poučila ih u mnogim vještinama, među ostalima i ljekarništvu. Prvobitno je bila djevičanska boginja Etruščana (Menrva). Pod utjecajem Grčkih mitova Rimljani su je izjednačili sa Atenom i proglasili je zaštitnicom Rima. Prema predaji, njezin svetip kip (paladij) donijeo je u Italiju Eneja, koji ga je spasio na bijugu iz osvojene Troje. Jedna on članova Kaptolijeske trijade. Svečanosti u njeznu čast održavale su se dva puta godišnje, u ožujku (pet dana) i u lipnju (tri dana). Imala je nekoliko hramova u Rimu. Jedan od njih na Kapitolu zajedno sa Jumpiterom i Junonom, nadalje na Eskvilinu i u blizini današnjeg Panteona. Njezin kult su Rimljani preuzeli oko 6.st. pr. Kr. Kao Minerva Medica, bila je božica medicine i lječnika. Rođena je iz glave Jupitera.

Venera

Venera je rimska božica ljubavi, ljepote i braka. Kod grka Afrodita. Kod etrušćana Turan.
Venera je udata za Vulkana, ali ga je stalno varala s Marsom, njegovim bratom. Po Veneri je ime dobio planet Sunčevog sustava. Venera je majka Eneje, praoca Rimljana, te ga je štitila tijekom svih njegovih bitaka, zajedno s Neptunom. Norris Patriticus je sin Venere i Marsa, a također i Amor. Kao božica majčinstva, Venera je bila poznata kao Venus Genetrix (Majka Venera).Venerin kult je počeo 293. pr. Venera je imala i mnoge epitete, a štovana je kao donositeljica braka, ljubavi i ljepote. Mnoge mitove o Afroditi preuzeli su Rimljani kao mitove o Veneri. Postojao je njezin hram u Rimu, u Cezarovom forumu.
U početku, Venera je bila boginja proljeća i tek probuđene prirode, ali se pod velikim uticajem grčke Afrodite u južnim delovima Italije i na Siciliji, pretvorila u boginju ljubavi i ljepote. Za razliku od Afrodite Venerin otac je bio bog neba Celus, a posebno poštovanje Venera je imala u doba vladavine Cezara i Augusta, jer su oni smatrani direktnim potomcima Venere.Veneri u čast na Forumu joj je bio podignut hram kojeg joj je posvetio Cezar, i to poslje bitke kod Farsala, 48. godine pr. Kr.
Venera je, zajedno sa boginjom Romom (boginjom grada Rima) imala zajednički hram nedaleko od Koloseuma. To je bio najveći hram antičkog Rima - dvostruki hram pod jednim krovom. Hram je podigao car Hadrijan 121. godine pr. Kr., a na njegovim ostacima je u 12. st. sagrađen hram Santa Francesca Romana, sa čuvenim zvonikom.

Saturn

U rimskoj mitologiji, Saturn je otac vrhovnog boga i bog novaca i zemljoradnje. U grčkoj mitologiji Saturn je poznat kao Kronos. Saturn ima tri sina: Jupitera, Neptuna i Plutona, koji će poslije postati vladari svemira. Ima i tri kćeri: Vestu, Cereru i Junonu. Njegov dar (bog zemljoradnje) je naslijedila Cerera. Kastrirao je svog oca. Tako je postao vladar svijeta, a oženio se svojom sestrom Ops. Saturn je proguao svako svoje dijete bojeći se da će ga svrgnuti, sve osim Jupitera. Jupiter je živio na Kreti, a kad je odrastao, natjerao je svog oca da ispljune njegovu braću i sestre. U sjećanje na Saturnovo zlatno doba, slavila se Saturnalia, a u Grčkoj Kronia (po Kronovom imenu). Jupiter je pobijedio svog oca (u jednom mitu i Saturn je kastriran). Prema njemu je nazvan jedan planet sunčevog sustava.

Mars

Mars, rimski bog rata, sin Jupitera (prema nekim inačicama mita je sin čarobnog cvijeta) i Junone. Prema mitu je otac Romula, pa tako i praotac Rimljana. Nakon Jupitera bio je najvažniji bog kod Rimljana. Bio je također štovan i kao zaštitnik stoke. Rimljani su ga kasnije poistovijetili s grčkim bogom Aresom. Mars je u službenoj rimskoj religiji i bog proljeća, pa je svečano slavljen u ožujku. Ostale važne proslave u njegovu čast odvijale su se u veljači i listopadu. Marsu je bio posvećen i dan u tjednu, odnosno utorak, te jedan planet sunčevog sustava (Mars).

Neptun

U rimskoj mitologiji, Neptun je bog mora i potresa. U grčkoj mitologiji Neptun je poznat kao Posejdon, a kod Etruščana kao Nethuns. Neptunov znak je trozub, kao i Posejdonov znak. Imao je sina Tritona. Otac mu je bio Saturn a majka Ops. Neptunov predak je bio Okean, bog-ocean, prvotni vladar mora. Neptun je također bio štovan u Rimu kao bog konja i konjskih utrka. Njegov je nadimak bio Neptune Equester, zaštitnik konjskih utrka. Njegov se festival zvao Neptunalia. Neptun je imao 2 hrama u Rimu. Prvi je bio blizu Circus Flaminusa, a drugi, Basilica Neptuni, je napravljen na Campus Martiusu.

Vesta

Vesta je bila božica djevica, vatre, zaštitnica ognjišta, doma i porodice u rimskoj mitologiji. Iako se često spominje da je ona rimski pandan Hestije iz grčke mitologije, ona je imala velike, ali tajanstvene uloge u rimskoj religiji dugo prije nego se Hestija pojavila u grčkoj kulturi. Vesta je puno važnija za Rimljane, nego Hestija za Grke. Ona je kćer Saturna i Ops, koji su vladali svijetom tokom zlatnog doba. Imuna na Venerine moći, ne može se zaljubiti, te nema muža ni djecu. Vesta je i božica srca te središta. Ona predstavlja srce Rimskog Carstva. Vestina se prisutnost vidi po svetoj vatri. Budući da se vatra pali u hramovima i na ognjištima, ona je vrlo važna božica, štovana svuda.
Vestine su svećenice vestalke. Svećenice su čuvale svetu vatru u hramovima sve do 391.g kad je uvedeno kršćanstvo, a štovanja svih poganskih božanstava su zabranjena. Vestalke su morale biti djevice, iako se u mitologiji spominje da je Reja Silvija začela sa Marsom Romula i Rema. Vestin je festival Vestalia. Vesta je kao zaštitnica kuće, štovana bacanjem hrane u vatru.

Apolon

Apolon u grčkoj mitologiji bog je muške ljepote, medicine, proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije. Zeusov je i Letin sin te Artemidin brat blizanac. Vođa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom i bog glazbe i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je zaštitnik brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Poslije je preuzeo i identitet Helija kao bog sunca (Apollon Helios).

Dijana

Dijana je rimska boginja divljači, plodnosti i lova, koju su Rimljani već u najstarija vremena izjednačili s grčkom boginjom Artemidom. Dijana je bila zaštitnica lovaca, kćer Jupitera i Lete. Bila je sestra Apolona, boga Sunca.

Bogoslužja

Prinošenje žrtve

Bogovima su se prinosile krvne i beskrvne žrtve. Kod krvnih žrtava, žrtvena životinja mora biti bez mane, okićena vjencima, ne korištena za posao. Životinje mužijaci žrtvovali su se za bogove (Jupiteru bik, Liberu jarac, Eskulapu kokot), ženke za božice (Junoni krava, Cereri svinja), tamne životinje za podzemne bogove. Životinja mora dobrovoljno ići oltaru.Tijekom žrtvovanja, svi sudionici moraju biti čisti (oprani tekućom vodom i okađeni sumporom i lovorom), dok je žrtvovatelj u bijelom, pokrivene glave. Zapovijeda se šutnja (da ne bude zlih riječi), svira frulač. Životinja se posipa žrtvenim brašnom i vinom, zatim joj se režu dlake te ju se ubija. Utroba se nakon ispitivanja spaljuje, a meso se jede.

Beskrvne žrtve bile su prvi plodovi, žrtveni kolači, jela, mlijeko, vino, med, mola salsa (posoljena mljevena pšenica = žrtveno brašno).

Ostala bogoslužja

Druga bogoslužja bile su molitvene svečanosti, i to one koje nešto traže i one koje zahvaljuju bogovima. One su slijedeće:
• Lectisternia – gozbe na kojima kipovi bogova leže i objeduju (božice sjede)
• Epula – gozbe, tj. žrtve na kojima narod jede
• Supplicationes – molitveni dani kad narod ovjenčan posjećuje hramove i klanja se bozima
• Vota – zavjeti, izvršenje se obično poprati zavjetnom pločom (devotio – žrtvovanje vojskovođe za vojsku; zavjetovanje neprijatelja na uništenje; ver sacrum = sveto proljeće)
• Ludi = igre (obično zavjetne ili pogrebne)

Pogrebi

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi