OSTALI SEMINARSKI RADOVI
IZ ISTORIJE |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
PRETPOVIJEST HRVATSKE
Kameno doba
Oko 150 000 g. pr. Krista pojavljuju se prvi tragovi neandertalskog čovjeka
u Hrvatskoj koji se bavio lovom i skupljanjem. Najvažnija nalazišta neandertalca
i njegove kulture u Hrvatskoj su Hušnjakovo brdo kod Krapine i špilja
Vindija kod Varaždina.
Oko 40 000 g. pr. Kr. na području današnje Hrvatske pojavljuju se prvi
Homo sapiensi (suvremeni ljudi). Oni oko polovice petog tisućljeća pr.
Kr. postepeno i na području Hrvatske prelaze na gospodarstvo utemeljeno
na zemljoradnji. U ovom razdoblju nastaju prva sela, počinju se proizvoditi
keramički predmeti, a kameno se oruđe i oružje pažljivo polira. Oko 2800.
g. pr. Kr. nastaju naselja na uzvisinama na sjeveru Hrvatske koja su ponekad
i utvrđena. Nešto kasnije na području Dalmacije (između 2500. i 2100.
g. pr. Kr.) razvija se tzv. Hvarska kultura koja održava intenzivne veze
s drugim onodobnim sredozemnim kulturama.
Rekonstrukcija izgleda neandertalca
Bakreno i brončano doba
U razdoblju između 2100. i 1800. g. pr. Kr. na području današnje Hrvatske
intenzivno se upotrebljava bakar. Od kultura bakrenog doba posebno se
istič e Vučedolska kultura koja nastaje na području današnje sjeveroistočne
Hrvatske. Kasnije će se ona proširiti daleko na područje Balkana i duboko
u srednju Europu.
Između 1800. i 1600. g. pr. Kr. postepeno se širi upotreba bronce (slitine
bakra i kositra) na području Hrvatske.
Važnu prekretnicu u pretpovijesnom razvoju na području današnje Hrvatske
predstavlja doseljavanje nositelja tzv. kulture žarnih polja (tako nazvana
zbog običaja pokapanja ostataka spaljenih pokojnika u keramičkim posudama
- žarama) polovicom 13. st. pr. Kr.. Radi se o stanovništvu indoeuropskog
podrijetla koji sa sobom donosi i niz promjena u društvenoj organizaciji
i materijalnoj kulturi.
Posuda koja pripada
vučedolskoj kulturi
Vučedolska kultura
Jezgra vučedolske kulture je područje današnjeg Srijema i dio Slavonije
do planina Krndije i Dilja na zapadu. Od tuda se kasnije Vučedolci šire
u svim pravcima. O podrijetlu nositelja vučedolske kulture postoji više
teorija (teorije o nordijskom podrijetlu, istočnoalpskom podrijetlu,
autohtonom podrijetlu i stepskom podrijetlu). Sigurno je da vučedolska
kultura barem dijelom vuče svoje podrijetlo iz naslijeđa stanovništva
iz mlađeg kamenog doba.
Vučedolci su imali čvrstu rodovsku organizaciju na čelu s rodovskim
kneževima koja unutar sebe usko surađuje. Sloj vještih ratnika vjerojatno
se razvio od brojnih lovaca jer je divlja č imala vrlo važnu ulogu u
prehrani. Lov je osiguravao Vučedolcima velike količine mesa. Meso ih
je pak činilo jačima i otpornijima na bolesti od okolnih plemena što
je mogao biti jedan od preduvjeta kasnijem širenju Vučedolaca.
Poslije 1800 g. pr. Kr. oni se počinju naglo širiti (vjerojatno i vojnim
pohodima) na sve strane ponekad prodirući čak 700 km daleko od svoje
prapostojbine.
Najvažnija gospodarska djelatnost Vu čedolaca je bila obrada zemlje.
Važnu ulogu imao je i uzgoj goveda. Njihova prodaja mogla je osigurati
važan bakar koga na prvotnom njihovom području nije bilo. Obrada bakra
imala je pak posebno važnu ulogu i nju je Vučedolci usavršavaju.
Željezno doba
U razdoblju od početka prvog tisućljeća pr. Kr. počinju se oblikovati
različita ilirska plemena. Sami Iliri su mješavina različitih, premda
srodnih etni čkih elemenata. Među ilirskim plemenima na današnjem području
Hrvatske ističu se Histri, Liburni, Japodi, Delmati i Ardijejci. Tijekom
8. st. pr. Kr. oni sve više počinju koristiti željezo za izradu oružja
i oruđa. Iliri su bili svojim izgledom slični današnjem stanovništvu
dinarskog područja (natprosječno visoki). Živjeli su u utvrđenim naseljima
obično na vrhovima brda i brežuljaka koja su gradili u blizini plodnih
polja i trgovačkih putova. Uz rijeke živjeli su i u sojenicama (kućama
na kolcima). U svojim naseljima oni razvijaju obradu kovina i izrađuju
keramiku. Vješti su trgovci ali i gusari i ratnici.
Od polovice 4. st. pr. Kr. na područje Hrvatske prodiru i Kelti. Oni
se i naseljavaju na području sjeverne Hrvatske. Sa sobom donose napredne
tehnike obrade željeza i izrade keramičkih predmeta.
Zidine liburnske Asserie
građene od velikih kamenih blokova
Japodski metalni ukrasi
Liburnski ratni brod u obliku
kakvom su ga kasnije koristili Rimljani
Novac kakav su kovali Kelti
Iliri
Važnu ulogu u oblikovanju Ilira imali su nositelji kulture "žarnih
polja". Ovi su se pomiješali sa stanovništvom koje je bilo nositelj
kultura kasnog brončanog doba. Ovi su bili potomci prvih Indoeuropljana
koji su se doselili na jugoistok Europe u doba poč etka upotrebe kovina.
U pojedinim slučajevima u oblikovanju ilirskih skupina imale su važnu
ulogu i predindoeuropske narodnosne skupine.
Ilirske su gradine (naselja na uzvišicama) bile ograđene zidinama građenima
uglavnom tehnikom suhozida ali ponekad (pod utjecajem Grka) bile su
građene i od velikih kamenih blokova. Ponekad je oko jedne gradine bilo
i više krugova zidina.
Iliri su bili tamne kose i oč iju ali visoka stasa i prilično su im slični današnji stanovnici dinarskog područja. Svoje tijelo voljeli su ukrašavati tetoviranjem.
Histri
Naseljavali su najveći dio istarskog poluotoka. Neki autori smatraju
da Histri nisu ilirskog podrijetla. Histri su živjeli organizirani u
rodove koji su pak činili jedan savez na čelu s kraljem. Najvažnije
središte Histra bio je Nezakcij (u blizini današnje Pule).
Histri su imali razvijenu zemljoradnju ali i stočarstvo (uzgajali su
ovce, koze, goveda i svinje). Prehranu su dopunjavali i sa divljači.
Obilno su u prehrani koristili ribu i školjke. Koristivši povoljni položaj
između Sredozemlja i srednje Europe (nalazili su se na kraju tzv. jantarskog
puta) razvili su trgovinu, a posebno brodarstvo. Imali su i razvijenu
obradu kovina. U njihovoj kulturi miješaju se utjecaji kulture žarnih
polja i sredozemni utjecaji (utjecaji Etruščana, Grka, južne Italije).
U umjetnosti Histra posebno se ističu velike kamene skulpture.
Liburni
Naseljavaju podru čje sjeverne Dalmacije, današnjeg Hrvatskog primorja,
Kvarnera i dijela Istre. Dio Liburna naselio se i na susjednoj talijanskoj
obali Jadrana. Žive organizirani u rodove i zajednice rodova okupljenih
oko zajednice Jadassina. Među njima se postepeno izdvajaju moćni rodovi
koji u svoje ruke uspijevaju prigrabiti političku i gospodarsku moć
. Već u 8. st. pr. Kr. Liburni se izdvajaju kao posebna narodnosna zajednica
koja se po nizu svojih društvenih i kulturnih obilježja izdvaja od ostalih
Ilira, što je vjerojatno odraz jakih predindoeuropskih utjecaja.
Za Liburne je karakterističan poseban položaj žena. Važnu ulogu ima
srodstvo po majčinoj liniji, a žene održavaju i kult predaka.
Liburni uzgajaju žitarice, lozu i masline. Od stoke posebno uzgajaju
goveda, ovce i koze dok su svinje i konji bili rijetki. Vrlo važnu ulogu
ima i ribarstvo i skupljanje školjaka.
Liburni su bili vrsni pomorci. Izrađivali su brodove od dasaka koje
nisu bile vezane čavlima, ve ć "šivane" posebnom tehnikom
konopcima. Njihove velike ratne brodove (liburne) kasnije su preuzeli
Rimljani u svoju ratnu flotu.
Razvijena je bila i obrada kovina kao i lončarstvo.
Liburni sa svojim brodovima trguju sve do sjeverne Afrike, Male Azije,
Grčke i Sicilije. Kopnom trguju po cijeloj Italiji i sjeverozapadnom
Balkanu. Oni izvoze nakit, sir, vunenu odjeću, lončarske proizvode,
stoku, vunu, kožu, vosak, med, sol i drvo. Ponajviše uvoze grčku keramiku
i razne kovine.
Vjerovanja Liburna su najvjerojatnije bila koncentrirana oko kulta predaka
i to posebno kulta lubanje. Vrlo važnu ulogu imaju i ženska božanstva
od kojih su nam poznata Anzotika, Ika, Irija i Sentona. Štovali su i
boga Silvana.
Japodi
Japodi naseljavaju današnju Liku, dijelove zapadne Bosne kao i dio
današnje Slovenije. Nastaju povezivanjem starijeg stanovništva i nositelja
kulture žarnih polja. Japodski rodovi i plemena nikada se nisu jače
povezali. Svoj najveći procvat doživjeli su između 8. i 4. st. pr. Kr.
Među Japodima najveć u važnost ima stočarstvo dok je zemljoradnja od
manje važnosti. Ponekad čak i u okviru japodskih utvrda postoji prostor
za ispašu. Najviše uzgajaju ovce, koze, svinje i perad. Važnu ulogu
ima proizvodnja sira.
Umješno obrađuju kovine i jantar. Za njih karakteristični proizvodi
su kape, oglavlja i dijademi od brončanog lima i ispletenih brončanih
lančića (dijelom sliče na današnje ličke kape). Štuju božanstva vezana
za sunce i preteke. Posebno poštuju svoga boga voda - Binda.
Delmati
Naseljavaju područje današnje srednje Dalmacije i dijelove jugozapadne
Bosne i Hercegovine. Poč inju se oblikovati kao posebna skupina već u
kasnom brončanom dobu. Tijekom 6. i 5. st. pr. Kr. među njima se po činje
izdvajati ratnički sloj. Usprkos tome zemlja im je bila zajednič ka i
svakih 8 godina bila je ponovno dijeljena među Delmatima. U 4. st. pr.
Kr. pod pritiskom pomicanja naroda uzrokovanog prodiranjem Kelta Delmati
se počinju pomicati iz unutrašnjosti prema obali.
Temelj gospodarstva Delmata bilo je stočarstvo i to prvenstveno uzgoj
ovaca i koza od kojih se dobivalo mlijeko i vuna. Meso se velikim dijelom
nabavljalo lovom. Premda postoji i domaća prerada kovina predmeti od kovina
obično se uvoze.Imali su velika svetišta na uzvišicama u kojima su prinosili
žrtve svojim božanstvima.
Literatura
- Ilustrirana povijest Hrvata, Zagreb,1974.
- Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.
- Aleksandar Stipčević, Iliri - povijest, život, kultura, Zagreb 1989.
- Povijest Hrvata, knjiga 1., Srednji vijek, Zagreb 2003.
- Praistorija jugoslavenskih zemalja, knjiga V., Željezno doba, Sarajevo 1987.
- Praistorija jugoslavenskih zemalja, knjiga IV., Bronzano doba, Sarajevo 1983.
Ilustracije:
- Ferdo Šišić, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925.